NavMenu

Mikroplastika svuda oko nas - Oko 4.000 opasnih čestica unesemo kroz vodu koju pijemo

Izvor: Forbes Utorak, 24.02.2026. 15:46
Komentari
Podeli
(Foto: Unsplash/Nick Fewings)
Plastiku više ne možemo da ignorišemo. Ona je svuda oko nas, a da toga čak i nismo uvek svesni.

U hrani, vodi, predmetima koje svakodnevno koristimo. Prema podacima sa sajta Plastics Europe, globalna proizvodnja plastike u 2024. premašila je 430 miliona tona, a reciklira se tek manji deo.

Ostatak završava na deponijama, u zemljištu, rekama i okeanima u vidu mikro i nanoplastičnih čestica koje su nastale tako što se plastika vremenom raspadala, uglavnom pod dejstvom svetlosti, toplote i UV zračenja.

Istraživanja domaćih naučnika dodatno osvetljavaju razmere problema. Tim sa Hemijskog fakulteta u Beogradu pokazao je da mikroplastika u zemljištu može da menja hemijski sastav tla, vezuje metale i utiče na njihovu biodostupnost biljkama, čime se potencijalno povećava rizik od unošenja toksičnih elemenata u lanac ishrane.


Mikroplastika kao zagađivač tla

Profesorka Jelena Mutić sa Hemijskog fakulteta u Beogradu kaže da u poljoprivrednim zemljištima, mikroplastika potiče od upotrebe plastičnih proizvoda za poljoprivrednu proizvodnju.

To su cevi za navodnjavanje, kutije, ambalaže, plastični rezervoari, folije, plastenici i tako dalje.

- Pod uticajem vetra i kiše, mikroplastika nastala na zemljištu može lako dospeti do reka, a potom se dalje transportovati do mora i okeana. Sadržaj mikroplastike u zemljištima do sada je manje ispitivan u odnosu na vodene sredine - ističe Mutić.

Ona je dodala i da je teško sagledati posledice ovakvog zagađenja.

- Prošle godine smo publikovali naše rezultate u visokorangiranom međunarodnom časopisu upravo o tome kako mikroplastika utiče na hemizam zemljišta - odnosno da vezuje metale iz zemljišnih supstrata, i menja njihovu biodostupnost biljkama. To dovodi do promene njihove mobilnosti - kaže Mutić.

Plastične ambalaže pogubne (Foto: RAW4/shutterstock.com)Plastične ambalaže pogubne
To bi, navodi ova profesorka, značilo da neki toksični metali, koji su u zemljištu vezani u slabo dostupne frakcije, sada mogu da postanu dostupniji biljkama. Posledica ovog kompleksnog procesa je uvođenje toksičnih elemenata u lanac ishrane.

- Naši rezultati su pokazali da polistiren u zemljištu stimuliše usvajanje nekih potencijalno toksičnih elemenata od strane biljke čime se povećava rizik od kancera i za 50% - navodi Mutić.


Okeani puni plastike

S druge strane, kaže ona, današnji način življenja je uveo plastične ambalažne proizvode za jednokratnu upotrebu u svakodnevni život.

- Neke realne procene su da se 10 do 15 Mt plastike koristi za proizvodnju ambalaže. Na primer kesice, folije, pakovanja za hranu i piće. Upotreba jednokratnih proizvoda, kao što su čaše i posude za hranu na bazi polistirena, može dovesti do abrazije i oslobađanja mikro i nanoplastike - objašnjava ona.

(Foto: Unsplash/Naja Bertolt Jensen)
Kako je istakla, svedoci smo da u okeanima "plutaju nova ostrva od plastike".

- Ima nekoliko godina kako se u medijima pojavila procena da će do 2050. plastike u okeanima biti isto koliko i riba. Zato ne iznenađuje podatak da je mikroplastika nađena u morskim plodovima. U 2024. objavili smo istraživanje o sadržaju mikroplastike u uzorcima komercijalno dostupne morske hrane, konkretno u školjkama - kaže Mutić.

Ona navodi da je nađeno je do 4 MP čestice po jednoj školjki/individui, što je siguran dokaz da se MP unosi u organizam hranom.

- Za neke populacije kod kojih su morski plodovi prilično zastupljeni u ishrani, a ima zemalja gde se morski plodovi konzumiraju 10 puta više nego kod nas, to može da bude ozbiljan problem. Najčešći tip izolovanih mikroplastičnih čestica je bio PP, PS i PE, upravo polimeri koji se koriste za proizvodnju kesa, ambalaže i flaša - ističe Mutić.


Čestice MP nađene i kod beba

Stoga je, kaže, jasno da buduće inovacije, razvoj i dizajn plastičnih proizvoda za domaćinstvo treba da bude usmeren na razvoj biorazgradivih polimera. Bar kada je reč o ambalaži koja se koristi za jednokratnu upotrebu.

- Važan inicijator promena u dizajnu proizvoda je regulativa kroz niz zahteva koje proizvod mora da ispuni pre nego što dospe na tržište. Jedan od propisa je EU Direktiva 2019/904 iz juna 2019. Ona implementira i odgovornost proizvođača, ili dužnu pažnju koja predviđa odgovornost svih učesnika u lancu snabdevanja - kaže Mutić.

Najnovije studije, ističe ona, pokazuju da se mikroplastika izlučuje fecesom (ljudskom stolicom).

- U okviru evropskog projekta IMPTOX koji se završio prošle godine, a čiji je koordinator bio Hemijski fakultet, ispitivan je sadržaj MP čestica u uzorcima dečijih stolica.

U 50% uzoraka koje smo prikupili tokom projekta pronađene su mikroplastične čestice veličine od 40 do 300 mikrona. I tu je situacija bila da su najčešći tipovi plastike koja je detektovana bili PE, PP i PET - kaže Mutić.

Ona navodi da ovo ukazuje da je reč o plastici koja potiče iz proizvoda za pakovanje, ambalažu hrane i vode. Jasno je da je put izloženosti ingestija odnosno gutanje, a rezultati su predstavljeni u vodećem međunarodnom časopisu u radu koji bi trebalo ovih dana da bude i onlajn dostupan.


Šta je sa nanoplastikom?

Ona je dodala i da izlučivanje MP fecesom navodi na zaključak da digestivni trakt deluje kao barijera. Pa tako većina mikroplastike prođe kroz organizam, a da se ne razgradi i ne apsorbuje. Slično kao što to rade pesak i vlakna.

- Opet ostaje pitanje šta je sa nanoplastikom? Sa česticama manjim od jednog mikrona? Gde se zadržavaju u organizmu i koliku štetu prave? Pošto se radi o nano-metarskim veličinama čestica, glavni problem je u nedostatku standardizovanih analitičkih metoda za njihovo izolovanje i kvantifikaciju - navodi Mutić.

Zagađenje plastikom je, ističe, ozbiljan problem koji zahteva usklađeno delovanje svih nas. Naučne zajednice, vlade, privatnog sektora, regulatornih tela, potrošača i civilnog društva.

- Neophodne su fundamentalne promene u oblasti upravljanja plastičnim ambalažnim otpadom i plastikom uopšte. To je jedino moguće uz nove pristupe za transformisanje toka plastičnih materijala uz primenu koncepta cirkularne ekonomije - zaključuje Mutić.


Izvori MP odeća, kozmetika, gume za auto

Ana Pešić iz Centra za ispitivanje namirnica kaže da mikroplastike ima svuda oko nas.

- Izvor mikroplastike su npr. vlakna sa naše garderobe, šljokice u kozmetičkim proizvodima, automobilske gume oslobađaju veliku količini mikroplastike, tereni sa veštačkom travom su posuti mlevenom gumom i mnogo još. Obradive površine prekrivamo najlonima, koji se razgrađuje i ostaje u zemlji - kaže Mutić.

Pojedine vrste kozmetike izvor MP čestica (Foto: Agnes Kantaruk/shutterstock.com)Pojedine vrste kozmetike izvor MP čestica
Ona navodi da "sigurno ima mnogo više MP u flaširanoj vodi za piće nego u vodi za piće sa česme."

- U vazduhu ima mikroplastike, pogotovo u našim stanovima. Plastičnog otpada ima svuda i tako zagađuje vodu, zemlju i vazduh, a kada je voda zagađena budimo sigurni da je zagađeno sve - ističe Pešić.

U razgovoru za Forbes Srbija i ona se dotakla činjenice da mikroplastika jeste u našem lancu ishrane, a da se najčešće morski plodovi, ali i morska so dovode u vezu sa njom jer su najviše proučavani.

- Takođe, u flaširanoj vodi ima mikroplastike. Postoji podatak da godišnje kroz flaširanu vodu unesemo 90.000 čestica mikroplastike, dok kroz vodu sa česme unesemo oko 4.000 čestica. Priprema i pakovanje hrane takođe određuje koliko će mikroplastike biti u hrani. To znači da moramo i o tome voditi računa i ako se odlučimo da hranu sipamo u plastičnu posudu neka bar bude hladna, jer ćemo tako smanjiti migraciju u hranu - objašnjava Pešić.


Ispitivanja još na nivou istraživanja

Da bi se prisustvo mikro i nanoplastike u namirnicama odredilo potrebni su, ističe ona, vrlo precizni analitički aparati sa velikom osetljivošću, koji su izuzetno skupi. Na tim instrumentima je potrebno da rade obučeni i stručni analitičari, a osim toga potrebne su i određene hemikalije.

Sve to smatra najvećim izazovom jedne akreditovane laboratorije.

- Ispitivanje prisustva mikroplastike je još na nivou istraživanja i u naučnim radovima. Ne postoje zakonski propisane granične vrednosti i zbog toga prisustvo mikroplastike nije deo uobičajenog laboratorijskog ispitivanja bezbednosti hrane - ističe Pešić.

Ipak, iako podaci zvuče alarmantno, upozorava da panika nije rešenje.

- Koliko god ovi svi podaci o prisustvu mikroplastike zvuče senzacionalno, nije utvrđeno da je mikroplastika toksična i da izaziva određene bolesti. Ne zna se tačno koja je to količina čestica mikroplastike koja izaziva štetan efekat kod čoveka.

Visoka koncentracija i individualna osetljivost može da izazove zapaljenje kao i bilo koji drugi strani objekat kada se nađe u organizmu. Toksičnost plastike potiče od hemikalija koje su u plastiku dodate kako bi poboljšala njena svojstva, a to su aditivi, stabilizatori, omekšivači, pigmenti i PFAS jedinjenja ili da ih nabrojimo tako da ih čitaoci prepoznaju: bisfenoli, ftalati, teški metali i PFAS-ovi - objašnjava Pešić.

Za njih je, kako je istakla, definisana maksimalno dozvoljena koncentracija jer su istraživanja pokazala da su karcinogeni, mutageni i endokrini su ometači, tako da su oni deo uobičajene laboratorijske analize.


Ambalaža jedan od glavnih izvora

Ambalaža je, kaže Pešić, jedan od glavnih izvora mikroplastike u namirnicama. Međutim, prerada i proizvodnja takođe doprinose jer kroz kontakt sa mašinama i plastičnim delovima dolazi do kontaminacije.

- Dakle, problem je sistemski i javlja se u svim fazama. Doza zabrinutosti treba da postoji i da nas podstiče da nešto preduzmemo, ali panika nikako - navodi ona.

Reciklaža dobro rešenje (Foto: Evan Lorne/shutterstock.com)Reciklaža dobro rešenje
Najjednostavniji korak koji svaki pojedinac može da napravi, ističe, jeste smanjenje korišćenja ambalaže za jednokratnu upotrebu. Tu spadaju: papirne slamčice, papirne čaše, kese za kokice, kutije za picu i roštilj.

Osim toga, treba izbegavati vodootpornu kozmetiku, kozmetiku sa šljokicama, a kao alternativu plastičnim kesama, treba koristiti platnene torbe za prodavnicu. Prilikom odabira posuđa metal, staklo i belu keramiku.

- Trebalo bi da se osvrnemo na otpad i da svaki pojedinac povede računa o tome, jer plastika je dobar materijal koji je i proizveden da traje dugo i da nam olakša svakodnevni život, ali mnogo te plastike se koristi samo jednom i baci, a kada završi kao otpad dospeva u životnu sredinu i zagađuje je.

Srećom danas postajemo svesni da postoji problem, a svaki pojedinac bi mogao mnogo da uradi da se to smanji i reši - zaključuje Pešić.

Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.