NavMenu

Fruškogorski odmor uz kuglof, paprikaš i lov na šakala - Beočin, Sremski Karlovci i Irig zajedničkim projektom razvijaju seoski turizam

Izvor: eKapija Petak, 04.11.2011. 15:27
Komentari
Podeli

Velika Remeta (Foto: Rajko Karišić)Velika Remeta

Ko se zaželeo tamburaša, vina ili vojvođanske kuhinje, može da bira mesto za odmor sa severne strane Save i Dunava. Ako poželi da usput obiđe i neku etno-kuću ili salaš, još uvek ne mora mnogo da se premišlja – izbor je veliki. Međutim, kad u ravnicu stigne gost sa namerom da ulovi šakala, da se zasladi na Festivalu kuglofa, kroz široke šorove ode "Milici u pohode", na etno-pijaci pazari kecelju ili čarape, ili da se oseti kao plemić u austrougarskom dvorcu, sve to ne može naći u jednom mestu.

Zbog toga su se tri opštine – Beočin, Sremski Karlovci i Irig, udružile na zajedničkom projektu unapređenja ruralnog turizma - kako bi gostima pružili priliku da se upoznaju sa znamenitostima celog kraja. A sa druge strane, i kako bi sremački poljoprivrednici, zanatlije i ugostitelji imali što više posla.

Da bi putnik koji stigne podno Fruške gore znao gde se peče najbolja rakija, gde se krčka srneći paprikaš a gde prodaju kobasice, šunke i marmelade, najpre je bilo neophodno napraviti bazu svih pružalaca usluga i proizvođača tradicionalnih proizvoda, ali i otvoriti informativni centar. Tako je u centru Beočina nikla "Sremska suvenirnica" – kućica koja služi kao informativni centar.

Nadalje, štampani su katalozi i kreiran zajednički sajt, a kao završni deo, osmišljene su dve dvodnevne rute "Fruškogorski odmor" koju su sremci ponudili turstičkim organizacijama.

- U programu koji smo napravili ponuđene su izuzetno raznovrsne aktivnosti – od obilaženja vinarija i restorana tradicionalne kuhinje, posećivanja različitih manifestacija, u zavisnosti od dela godine, do obilaska kulturnih znamenitosti, manstira, crkava... Verujem da će fruškogorsko podnožje biti zanimljivo turističkim agencijama i da će nas ubrzo uvrstiti u svoje programe – kaže za "eKapiju" Jelena Pašćan, predstavnica opštinske uprave Beočin.

Najbolje guščije pero

Ko je ljubitelj lova, na padinama Fruške gore najbolje će se provesti u februaru – lovačka društva iz Banaštora, Čerevića i Beočina svake prve subote ovog meseca organizuju lov na šakale, a ove godine to su učinili po 15 put. Kome nije do hajki i "trka" po šumi, neka dođe u oktobru na izbor najlepšeg gusana, guske i guščijeg pera u iriške Šatrince. Ako mu i to nije po volji, tu je uvek Festival kuglofa – poslednjeg vikenda u junu Karlovčani peku tradicionalne nemačke kolače.

Naravno, tu su i mnoga druga nadmetanja – vinara, ribolovaca, sportista, slikara i drugih, tako da cela godina u ove tri opštine ispunjena različitim sadražajima, pa će i najzahtevniji turisti moći da pronađu nešto za sebe.


Verski turizam

Opština Irig poznata je po bogatom kulturno-istorijskom nasleđu, i neprocenjivom duhovnom bogatstvu čak osam manastira. Novo Hopovo, zidano krajem 15. veka, bilo je dom Dositeja Obradovića, a tu su i Ravanica (Vrdnik), Grgeteg, Krušedol, Velika i Mala Remeta, Jazak i Staro Hopovo.

U rodnoj varoši prve srpske gimnazije – Sremskim Karlovcima smešten je Patrijaršijski dvor čiji je ikonostas oslikao čuveni Uroš Predić. Tu je Saborna crkva Svetog Nikole, Kapela gospe od mira, u kojoj su nekada Austrija, Poljska i Venecija pregovarale sa Turskom, kao i Karlovačka bogoslovija Svetog Arsenija u kojoj je smešten Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti

Beočin je dom Molitvenog doma islamske zajednice, dok je u Lugu, najmanjem mestu opštine, smeštena Slovačka evangelistička crkva, u Čereviću je Rimokatolička crkva Svetog Josipa. U opštini je i dva manstira iz 16. veka – Beočin i Rakovac.

Kulturne manifestacije koje se obeležvaju o ovom delu Vojvodine, između ostalih su književni susreti "Milici u pohode", u Vrdniku, Sremskokarlovačka likovna kolonija akvarela i crteža, a tu je Smotra horova duhovne muzike u Čeroviću.

Od pokrajine 3,3 miliona dinara

Projekat "Razvoj ruralnog turizma u opštinama Beočin, Sremski Karlovci i Irig", čija je realizacija počela u januaru ove godine, sa 3,3 miliona dinara finansirao je Pokrajinski sekretarijat za lokalnu samoupravu i međuopštinsku saradnju.

Manastir Velika Remeta (Foto: Rajko Karišić)Manastir Velika Remeta

- Naš krajnji cilj jeste razvijanje malih porodičnih gazdinstava, jer je gašenjem velikih industrijskih sistema u gradovima veliki broj ljudi i u ruralnim sredinama ostao bez posla. Zato ih mi motivišemo da "proizvode" ono što mogu da prodaju, a to su turističke usluge – smeštaj, uz proizvodnju hrane i suvenira specifičnih za ove krajeve – kaže nam Jelena Pašćan.

Ona dodaje da će kroz organizovanje Etno-pijaca (svake nedelje u drugom mestu) proizvođači bez posrednika spajati sa kupcima.

Fedor Pušić iz Agencije za ruralni razvoj Iriga, koja je takođe bila partner u projektu, dodaje da je prednost ovog programa što se u njegovoj realizaciji može angažovati veliki broj ljudi različitih zanimanja.

- Od januara do septembra za 20 polaznika organizovano je 10 radionica o seoskom ali i verskom turizmu, koji je naš veliki turistički potencijal – kaže nam Pušić.

On otkriva da se nada kako će se, sa daljim razvojem i većom prodajom tradicionalnih proizvoda kao i hrane, proizvođači i zanatlije moći i da se udružuju u zadruge.

Mapa : Manastir Mala Remeta


M.S.

Šta imamo u krugu od:
1 km
2 km
3 km
5 km
10 km
15 km
Fotografije:
Opis:
Mala Remeta ubraja se među fruškogorske svetinje koje je narodno predanje pripisalo ktitorstvu „sremskog“ kralja Dragutina Nemanjića. Pobožni srpski vladar je, sudeći po usmenim predanjima i beleškama, koje su nekada čuvane u manastiru Beočinu, podigao ovaj manastir početkom 14. veka, darujući ga Rači na Drini, kao metoh. Ipak, prvi pouzdani pisani podaci o Maloj Remeti nalaze se u turskim katastarskim defterima iz 1564. i 1566–1567. godine. Nazivana je Remetsko i Remeta, baš kao što je slučaj sa Velikom Remetom ili Šišatovcem, a po određenoj otkupnini, koja je iznosila čak 6.000 akči, može se zaključiti da je posedovala pozamašno imanje. U osmanskim poreskim dokumentima sreće se i početkom 17. veka, ali sva je prilika da je nedugo potom bila spaljena i raseljena, jer je patrijarh Arsenije III (Čarnojević) tu poslao izbegle račanske monahe, koji je obnavljaju, zajedno sa ugašenim Beočinom. Opis iz 1753. godine navodi da je remetski hram bio sazidan od kamena, kao i da je postradao u poslednjem ratu Habzburške monarhije sa Osmanskom carevinom. Kao „drevna građevina“, ova crkva spominje se više puta u 18. veku, uz napomenu da je Remetsko tada bilo metoh manastira Beočina.

Izgradnja sadašnjeg hrama započeta je 1739. godine, pod igumanom Prohorom, po uzoru na manastir Bešenovo. (Eparhija Sremska)
Vidi sve
Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.