Većina stranih investicija odlazi u nekretnine, potreban zaokret ka produktivnim ulaganjima

Strane direktne investicije u posljednje dvije decenije značajno su promijenile crnogorsku ekonomiju, ali u prethodnih pet godina došlo je do drastičnog poremećaja u njihovoj strukturi, s obzirom na to da većina odlazi u nekretnine. Zato je neophodno da, osim zakona o provjeri stranih direktnih investicija, radimo i na drugim sistemskim zakonima kako bi Crna Gora postala atraktivna investiciona destinacija za produktivne investicije koje garantuju dugoročni razvoj sa novim radnim mjestima i povećanjem ekonomske aktivnosti – kazao je za Pobjedu ekonomski analitičar Mirza Mulešković, povodom najave da Vlada planira usvajanje zakona o provjeri SDI.

Prijedlogom za uspostavljanje efikasnog mehanizma provjere stranih direktnih investicija u Crnoj Gori koji je Vlada nedavno usvojila na prijedlog Ministarstva ekonomskog razvoja (MER) predviđeno je donošenje posebnog zakona o provjeri stranih investicija koji će, kako je saopšteno iz Vlade, pojačati ekonomsku bezbjednost Crne Gore. Rečeno je da to potvrđuje opredijeljenost države da gradi stabilan i konkurentan okvir za privlačenje investicija u skladu sa evropskim standardima.

- Ovim mehanizmom jačamo pravnu sigurnost i uspostavljamo transparentan sistem koji štiti strateške interese države, uz očuvanje otvorenosti Crne Gore za kvalitetne strane investicije – kazao je ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, čiji će resor biti nadležan za provjeru i kontakt tačka za saradnju sa Evropskom unijom.

Predloženo je i formiranje savjeta za provjeru stranih investicija koji bi davao mišljenje u postupku, dok bi konačnu odluku donosila Vlada, na prijedlog MER-a. Savjet bi trebalo da čine predstavnici organa nadležnih za ekonomiju, unutrašnje i vanjske poslove, odbrane, finansije, zaštitu konkurencije, elektronske komunikacije, energetike i nacionalnu bezbjednost.

- Ovakav model obezbjeđuje centralizovanu koordinaciju, a istovremeno omogućava korišćenje stručnih kapaciteta svih relevantnih institucija, i obezbjeđuje visok stepen institucionalne koordinacije, stručne procjene i političke odgovornosti u donošenju odluka koje mogu imati značajan uticaj na bezbjednost, javni poredak i ekonomske interese Crne Gore – navodi se u informaciji MER-a koju je usvojila Vlada.

To bi podrazumijevalo da zainteresovani investitor MER-u dostavi prijavu sa podacima o vlasničkoj strukturi, krajnjem stvarnom vlasniku, poslovnim aktivnostima, vrijednosti investicije, izvorima finansiranja i planiranim efektima investicije. MER bi imao rok od 45 kalendarskih dana da utvrdi postoje li razlozi za pokretanje detaljne provjere u slučaju procjene da postoji rizik po bezbjednost ili javni poredak.

Mirza Milešković ocjenjuje pozitivnom namjeru Vlade da provjerava strane investicije u dijelu bezbjednosti Crne Gore kao investicione destinacije i budućnosti ukupne ekonomije.

- Ovaj prijedlog je u skladu sa evropskim standardima, ali je samo početni korak u približavanju Crne Gore Evropskoj uniji. Neophodno je sačekati i vidjeti kako će se taj propis implementirati i istovremeno raditi na jačanju kapaciteta državnih institucija kako bi dobro odradile svoj posao. To je jedini način da se izbjegnu već viđene situacije da imamo kvalitetna zakonska rješenja, ali da se problem javlja u njihovoj implementaciji – kazao je Mulešković Pobjedi.

Naglašava da su SDI u posljednje dvije decenije značajno promijenile crnogorsku ekonomiju, ali podsjeća da je u prethodnih pet godina došlo do drastičnog poremećaja u strukturi SDI s obzirom na to da većina odlazi u nekretnine.

- Zato je neophodno da osim na ovom, radimo i na drugim sistemskim zakonima kako bi Crna Gora postala atraktivna investiciona destinacija za produktivne investicije koje garantuju dugoročni razvoj sa novim radnim mjestima i povećanjem ekonomske aktivnosti – navodi Mulešković.

Veliku šansu vidi u skorom učlanjenju Crne Gore u EU za šta je potrebna posebna priprema kako bi se ona iskoristila.

- Iskustva drugih zemalja pokazuju da ulaskom u EU dolazi do poboljšanja kvaliteta samih investicija, odnosno rasta produktivnih. Ipak, da bi se to desilo potreban nam je dobar i predvidiv poslovni ambijent, kao i efikasna administracija koja će u najkraćem roku raditi sve što je potrebno da jedan investitor izabere Crnu Goru – naglašava Mulešković.

Zato je ovo, kako dodaje, samo prvi korak u daljem kreiranju regulative koja će biti usmjerena na promociju Crne Gore kao investicione destinacije, posebno koristeći priliku zbog članstva u EU.

- Za to vrijeme potrebno je raditi i na promjeni fokusa sa investicije u nekretnine u nedovoljno razvijene sektore poput poljoprivrede i IT-a, ali i u one koji su već počeli da se razvijaju ili su već razvijeni kao što su energetika i održivi turizam – ocjenjuje Mulešković.

Da je skrining stranih investicija potreban nedavno je za portal Raskrinkavanje ukazao i saradnik u nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici i bivši direktor Agencije za investicije Crne Gore Mladen Grgić.

Naglašava da odluke o strateškim ulaganjima ne bi trebalo da zavise od politike procjene pojedine vlade ili pojedinačnih dogovora, već od jasnih, transparentnih i unaprijed definisanih pravila koji će važiti za sve investitore.

- Dobra država ne procjenjuje investitore prema zastavi pod kojom dolaze, već prema rizicima koje konkretna investicija može proizvesti po njenu ekonomsku bezbjednost, kritičnu infrastrukturu i stratešku autonomiju – ocijenio je Grgić dodajući da skrining SDI nije pitanje povjerenja ili nepovjerenja prema pojedinim državama, već pitanje institucija – smatra Grgić.

Navodi da EU postavlja zajednički okvir, ali da odgovornost ostaje na državama. Grgić ocjenjuje da se Crna Gora i dalje dominantno vodi logikom privlačenja kapitala, dok se o porijeklu investicija i mogućim bezbjednosnim implikacijama ne posvećuje dovoljno pažnje.

- Praktično nemamo sistemski skrining stranih investicija. Zato smo imali situacije da kompanije iz politički osjetljivih jurisdikcija učestvuju u razvoju ključnih informacionih sistema države (kao za softver Poreske uprave), da se strateški sporazumi zaključuju mimo standardnih tenderskih procedura (bilateralni sporazumi sa UAE), da u osjetljivim sektorima poput medija postoji značajna koncentracija vlasništva iz jedne države (koja je pritom na političkom i bezbjednosnom polju gaji potpuno različita strateška opredjeljenja) ili da se zaključuju aranžmani u oblasti energetike bez uobičajenih tržišnih procedura i to sa zemljama van našeg bezbjednosnog okvira. Pogledajte i sporazum sa Orbanovom Mađarskom za nabavku (opet mimo tendera) opreme za MUP u vrijednosti od preko 50 mil EUR, koja će se sada vjerovatno naći na tapetu novih mađarskih vlasti – ukazuje Grgić.

Ne tvrdi, pak, da je svaki od tih slučajeva problematičan sam po sebi, ali je problem što država nema institucionalni mehanizam koji bi takve investicije procjenjivao prema unaprijed definisanim kriterijumima. Zato smatra da se odluke prečesto donose ad hoc. Bilateralni sporazumi, napominje Grgić, ne bi smjeli da budu instrument za zaobilaženje domaćih propisa, javnih nabavki ili institucionalne kontrole.

- Naprotiv, što je projekat strateški važniji, to bi trebalo da bude podložniji detaljnijoj provjeri. Ipak, ti sporazumi se upravo donose zbog zaobilaženja procedura i favorizovanja određenih investitora. Postoje i drugačiji mehanizmi, kao što su na primjer ex-post kontrole i retroaktivni skrining koji omogućava da države imaju pravne alate da procijene ili ponište investiciju čak i nakon što posao zaključe, ukoliko se naknadno utvrdi bezbjednosni rizik ili zaobilaženje pravila – kazao je Grgić za portal Raskrinkavanje.