Što je projekat važniji to treba detaljnije provjeravati investitore

Dobra država ne procjenjuje investitore prema zastavi pod kojom dolaze, već prema rizicima koje konkretna investicija može proizvesti po njenu ekonomsku bezbjednost, kritičnu infrastrukturu i stratešku autonomiju ocijenio je Mladen Grgić, saradnik u nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici i nekadašnji direktor Agencije za investicije Crne Gore.

Grgić ocjenjuje da skrining stranih investicija nije pitanje povjerenja ili nepovjerenja prema pojedinim državama, već da je to pitanje institucija.

- Vlada Crne Gore je prošle nedjelje usvojila Predlog za uspostavljanje efikasnog mehanizma provjere stranih direktnih investicija, čime je, kako je najavljeno, postavljen temelj ka donošenju prvog sistemskog zakona u toj oblasti – Zakona o provjeri stranih investicija - kazao je Grgić.

Iz resora kojim upravlja Nik Đeljošaj je rečeno da usvajanje ovog dokumenta predstavlja važan korak u jačanju ekonomske bezbjednosti Crne Gore i potvrđuje opredijeljenost države da gradi stabilan i konkurentan okvir za privlačenje investicija, u skladu sa evropskim standardima.

Grgić poručuje i da savremeni koncept bezbjednosti odavno ne obuhvata samo vojnu infrastrukturu, već se danas strateškim resursima smatraju i vodni potencijali, elektroenergetski objekti, luke, telekomunikacije, digitalna infrastruktura, ali i prirodna dobra, poljoprivredno zemljište i obalni prostor.

Prema njegovim riječima to ne znači zabranu stranih ulaganja u ovim oblastima, već obavezu da svaka investicija u tim sektorima prođe ozbiljnu procjenu bezbjednosnih i strateških rizika.

- Za malu državu poput Crne Gore, koja raspolaže ograničenim resursima, to je pitanje dugoročne otpornosti države, a ne protekcionizma - kaže Grgić u izjavi za Raskrinkavanje.

Grgić poručuje da EU postavlja zajednički okvir, ali da odgovornost ostaje na državama.

Dodaje da se Crna Gora i dalje dominantno vodi logikom privlačenja kapitala, dok se porijeklu investicija i mogućim bezbjednosnim implikacijama posvećuje veoma malo pažnje.

- Praktično nemamo sistemski skrining stranih investicija. Zato smo imali situacije da kompanije iz politički osjetljivih jurisdikcija učestvuju u razvoju ključnih informacionih sistema države (pogledajte softver Poreske uprave), da se strateški sporazumi zaključuju mimo standardnih tenderskih procedura (bilaterani sporazumi sa UAE), da u osjetljivim sektorima poput medija postoji značajna koncentracija vlasništva iz jedne države (koja je pritom na političkom i bezbjedonosnom polju gaji potpuno različita strateška opredjeljenja) ili da se zaključuju aranžmani u oblasti energetike bez uobičajenih tržišnih procedura i to sa zemljama van našeg bezbjednosnog okvira. Pogledajte i sporazum sa Orbanovom Mađarskom za nabavku (opet mimo tendera) opreme za MUP u vrijednosti od preko 50 mil EUR, koja će se sada vjerovatno naći na tapetu novih mađarskih vlasti. Ne tvrdim da je svaki od tih slučajeva problematičan sam po sebi, ali problem je što država nema institucionalni mehanizam koji bi takve investicije procjenjivao prema unaprijed definisanim kriterijumima. Odluke se zato prečesto donose ad hoc, umjesto kroz transparentan i predvidiv sistem - kaže Grgić.

Nedavno objavljeni predlog Vlade ne daje jasan odgovor na jedno od najvažnijih pitanja iz analize CDT-a "Skrining stranih investicija u Crnoj Gori: Otvoreni za investicije, nespremni za rizike", a to je da li provjeri podliježu i investicije koje se realizuju na osnovu bilateralnih sporazuma, posebnih zakona, koncesija i drugih posebnih pravnih režima.

Grgić ocjenjuje da bilateralni sporazumi ne bi smjeli biti instrument za zaobilaženje domaćih zakona, javnih nabavki ili institucionalne kontrole.

- Naprotiv, što je projekat strateški važniji, to bi trebalo da bude podložniji detaljnijoj provjeri. Ipak, ti sporazumi se upravo donose zbog zaobilaženja procedura i favorizovanja određenih investitora. Postoje i drugačiji mehanizmi, kao što su na primjer ex-post kontrole i retroaktivni skrining koji omogućava da države imaju pravne alate da procijene ili ponište investiciju čak i nakon što je posao zaključen (ex-post provjera), ukoliko se naknadno utvrdi bezbjednosni rizik ili zaobilaženje pravila - dodaje on.

Grgić pojašnjava i da bi Crnu Goru u budućnosti može biti interesantna i presuda Suda Evropske unije u predmetu Kolin (C-652/22) koja je uspostavila presedan prema kojem kompanije iz trećih zemalja koje nemaju ratifikovan Sporazum o javnim nabavkama (GPA) ili bilateralni ugovor sa EU — poput Kine i Turske — nemaju nikakvo automatsko pravo pristupa tenderima u Uniji niti se mogu pozivati na pravnu zaštitu i jednaki tretman iz evropskih direktiva.

- Praktična posljedica ove presude jeste da je javnim naručiteljima u državama članicama data punopravna diskrecija da u samim tenderskim uslovima unaprijed isključe ponuđače iz takvih država, čime je Evropska unija dobila efikasan pravni mehanizam za zaštitu svog unutrašnjeg tržišta, domaćeg građevinskog sektora i strateških infrastrukturnih projekata od nekonkurentnog ili državnički subvencionisanog vanjskog kapitala - dodaje Grgić.

Grgić vjeruje i da će, kako se bude približavalo članstvo u EU, prostor za ovakve sporazume biće sve uži, jer će Crna Gora morati u potpunosti primjenjivati evropska pravila o konkurenciji, javnim nabavkama i državnoj pomoći.

- Upravo zato je potreban skrining stranih investicija – da odluke o strateškim ulaganjima ne zavise od političke procjene pojedine vlade ili pojedinačnih dogovora, već od jasnih, transparentnih i unaprijed definisanih pravila koja jednako važe za sve investitore. To je suština evropskog pristupa ekonomskoj bezbjednosti - smatra on.

Ocjenjuje da bi trebalo razmotriti i princip reciprociteta.

- Ako crnogorska kompanija ne može pod istim uslovima kupiti stratešku infrastrukturu ili zemljište u zemlji iz koje dolazi investitor, legitimno je postaviti pitanje da li bi i ta država trebalo da ima neograničen pristup našim strateškim resursima - dodaje Grgić.

Iz Raskrinkavanje.me podsjećaju da je predlogom Vlade predviđeno da Ministarstvo ekonomskog razvoja bude centralni organ nadležan za provjeru stranih investicija, kao i kontakt tačka za saradnju sa Evropskom unijom.

- Takođe je planirano formiranje Savjeta za provjeru stranih investicija, koji bi davao mišljenje u postupku, dok bi konačnu odluku donosila Vlada, na predlog Ministarstva i uz mišljenje Savjeta - zaključuju.