Opasnost na ekranu i jedan klik do prevare - Kako je Ljiljana spriječila gubitak firme od 35.000 EUR?

Ljiljani, koja radi u finansijama jedne beogradske firme, nedavno je u inbox stigao mejl sa oznakom "HITNO". Direktor traži da odmah prebaci 35.000 EUR na račun naveden u prilogu. Na prvi pogled ništa neobično.

Ali nešto joj ipak nije dalo mira. Možda upravo ta nametnuta hitnost. A možda činjenica da je prošla internu obuku iz sajber bezbjednosti i dobro zna da svaki mejl koji izaziva osjećaj pritiska, panike ili žurbe mora da se dvaput provjeri. Provjerila je. Direktor nije poslao mejl. Spriječena je ozbiljna finansijska šteta.

Ovakvi scenariji danas su postali svakodnevica i najbolji dokaz da fišing više nije amaterska poruka s lošim pravopisom, već precizno osmišljena prevara. Na to upozorava i dr Miloš Jovanović, profesor informacione bezbjednosti na Univerzitetu u Kragujevcu i predsjednik OpenLink Grupe, koji ističe da su današnji napadi "daleko sofisticiraniji i personalizovani kao nikada ranije".

Prema njegovim riječima, fišing više nije masovna prevara poslata na hiljade adresa, već napad usmjeren na konkretne ljude u konkretnoj organizaciji. Umjesto generičkih mejlova koji su nekada lako odavali prevaru, danas dominiraju spear phishing napadi, kompromitacija poslovne e-pošte, prevare preko društvenih mreža, kao i SMS i WhatsApp poruke koje izgledaju potpuno legitimno.

- Fišing više nije masovna kampanja "za svakoga", već precizno ciljan napad prema određenoj osobi, funkciji ili organizaciji. Takvi napadi danas često uključuju i elemente socijalnog inženjeringa, gdje se psihološki manipuliše korisnikom da povjeruje u autentičnost komunikacije. Uz to, napadači sve češće koriste generativnu vještačku inteligenciju kako bi kreirali poruke bez gramatičkih grešaka i sa uvjerljivim tonom, što dodatno otežava prepoznavanje prevare - objašnjava naš sagovornik.

Napadači se detaljno pripremaju: koriste podatke prikupljene sa društvenih mreža, informacije iz ranije kompromitovanih baza, imitiraju stil komunikacije rukovodilaca i sve češće primjenjuju generativnu vještačku inteligenciju kako bi kreirali poruke koje po tonu i jeziku izgledaju besprekorno. Zbog toga, kaže Jovanović, "granica između stvarne i lažne poruke postaje izuzetno tanka".

U takvom okruženju, prepoznavanje fišinga zahtijeva istovremeno tehničku i psihološku pažnju.

- Zaposleni bi prije svega trebalo da provjeravaju adresu pošiljaoca, ton poruke i eventualne gramatičke greške, kao i linkove koji vode na sumnjive domene. Svaka poruka koja stvara osjećaj hitnosti ili pritiska ("odmah reagujte", "račun će biti blokiran") treba da izazove sumnju - ističe profesor.

Istraživanja, međutim, pokazuju da manje od polovine zaposlenih ispravno reaguje u prvim sekundama kontakta sa sumnjivom porukom, što prema Jovanoviću jasno pokazuje da edukacija mora biti kontinuirana i usmjerena na praktične simulacije, a ne na jednokratne prezentacije.

Kada je riječ o zaštiti, kompanije moraju da grade višeslojnu strategiju koja objedinjuje tehničke alate i svijest zaposlenih.

- Tehničke mjere uključuju višeslojnu zaštitu, od naprednih e-mail filtera i DMARC/SPF/DKIM politika, do uvođenja višefaktorske autentikacije (MFA) i kontrolisanog pristupa osjetljivim resursima. Na organizacionom nivou, ključna je jasna bezbjednosna kultura koja podrazumeva jasno definisane procedure, stalnu edukaciju i proaktivno praćenje sumnjivih aktivnosti kroz sisteme za detekciju i reagovanje na incidente (EDR/SIEM rešenja) - kaže sagovornik eKapije.

Najbolja zaštita je, podvlači, kombinacija tehnologije i svijesti korisnika zato što ni najskuplji bezbjednosni sistem ne može da nadoknadi jedan pogrešan klik.

- Sve veću ulogu ima i individualna zaštita korisnika kroz passkey sisteme i biometrijsku autentikaciju, koji smanjuju rizik od krađe lozinki i fišing napada. Takva rješenja omogućavaju prijavu bez klasične lozinke, uz potvrdu identiteta putem otiska prsta, prepoznavanja lica ili bezbjednosnog ključa, čime se značajno povećava nivo lične i korporativne sigurnosti - pojašnjava profesor Jovanović.

Dr Jovanović naglašava da tada presudnu razliku pravi brzina reakcije.

- U praksi, nije presudno da li je neko kliknuo već koliko brzo je to prijavljeno i kako organizacija reaguje. Ako postoji jasan kanal za prijavu sumnjivog događaja i ako IT tim odmah izoluje uređaj, provjeri mrežni saobraćaj i obavijesti druge korisnike, šteta se može u potpunosti spriječiti - kaže on.

Problem, međutim, nastaje kada zaposleni iz straha da će biti okrivljeni ćute. Zato, ističe, kultura bezbjednosne transparentnosti mora biti dio interne politike koja treba da nalaže da se greška prijavljuje odmah i bez straha od sankcija.

Dugoročno, preduzeća moraju da mijenjaju način razmišljanja o bezbjednosti.

- Više nije dovoljno da IT tim bude jedini koji razmišlja o zaštiti već svaki zaposleni mora razumjeti da je dio prve linije odbrane. To znači da se svaka poruka, link ili zahtjev za povjerljive podatke provjerava bez žurbe i bez automatskog povjerenja, čak i ako djeluje legitimno. Redovna, praktična obuka zaposlenih je ključna ali ne kroz suve prezentacije i "online obuke", već kroz realne primjere i treninge koje pomažu da ljudi nauče da prepoznaju sumnjive situacije u svakodnevnom radu. I na kraju, važno je da postoji jasna i jednostavna procedura za prijavu sumnjivih poruka, bez straha od greške, jer brza reakcija često pravi razliku između manjih smetnji i ozbiljnog bezbjednosnog incidenta - zaključuje profesor Jovanović.