NavMenu

Đubrenje povrća - Koje vrste vole folijarno, a koje preferiraju sistem kap po kap?

Izvor: Agroklub Četvrtak, 03.06.2021. 07:49
Komentari
Podeli
Ilustracija (Foto: Natallia Kirylka/shutterstock.com)Ilustracija
Jedna od najvažnijih agrotehničkih mjera u povrtarskom sektoru je đubrenje.

Rast povrća, za razliku od ratarskih kultura, vrlo je intenzivan i zahtijeva kontinuirano snabdijevanje hranivima, a nedostajuća količina rezultiraće nižim prinosom i lošijim kvalitetom. Budući da je kod određenih vrsta poput paradajza i paprike možemo obavljati tokom cijelog vegetacionog razdoblja, čak do dva puta nedeljno, možemo reći kako biljku prihranjujemo.

Kada je riječ o vrstama đubrenja, ona se može obaviti folijarno, odnosno sistemom kišnice ili pak sistemom kap po kap što još nazivamo i fertirigacija.

- U fazi proizvodnje rasada sve povrtarske kulture vole sistem prskanjem, dok se u kasnijim fazama rasta i razvoja prednost daje navodnjavanju kap na kap - navodi profesor doktor Tomislav Vinković dodajući da se njime treba započeti 15-20 dana nakon presađivanja.

Vrsta navodnjavanja zavisi od kulture i njihovog morfološkog izgleda. Ako su stabljika i list obrasli dlačicama, poput na primjer krastavca, savjetuje se sistem kapanjem, a u suprotnom se preporučuje prskanje po listu.

Prije samog đubrenja, napominje Vinković, kako bi imali informacije o tome kakva je naša zemlja, koliko je plodna i što joj nedostaje, potrebno je uraditi analizu.

Folijarno nije osnovno đubrenje već prihrana

Folijarni način je efikasniji kada postoje poteškoće u usvajanju hraniva kroz koren, bez obzira na uzroke, ili je jednostavno potrebno obaviti "korekciju" jer smo uočili nedostatke (uzgoj u monokulturi, nedostatak mikroelemenata, pojava hloroze i slično).

Takođe, ovakav način vrlo je koristan pri nepovoljnim klimatskim uslovima (dugotrajna suša, niske temperature zemljišta), a kao što je već spomenuo profesor Vinković, preporučuje se i u kritičnim fenofazama. Tada biljci nije dovoljno snabdijevanje hranivima samo putem zemlje kroz korjen, što se naročito odnosi na mikroelemente i azot.

Što se tiče vremenske primjene, najbolji termin je, kaže, u ranojutarnjim satima do devet, deset, kada sunčeva radijacija još nije jaka.

- Primjena pri visokim temperaturama i jakom suncu može izazvati neželjene pržotine na listu - upozorava dodajući kako uveče biljke uopšteno ne bi trebalo navodnjavati zato što ulaze u fazu mirovanja.

Dodaje, i kako se prskanje ne bi trebalo obavljati tokom vjetrovitog vremena jer može doći do zanošenja, a tada preparat neće završiti na željenom mestu.

- Posebno su opasne previsoke koncentracije preparata kao i veliki prečnik otvora na prskalicama. Zato obavezno treba poštovati uputstva proizvođača kojima se propisuje način pripreme - upozorava.

Kap po kap tokom cijelog dana

Drugi način đubenja je sistem kap po kap, koji se, navodi sagovornik, kod velikih proizvođača i u plastenicima najčešće praktikuje, a razlog je, kako napominje, što je jeftiniji od folijarne prihrane.

- Sve što vam treba je pumpa, eventualno rezervoar, što zavisi od načina proizvodnje, glavna razvodna cijev i crijeva sa perforacijama kap po kap koja su danas jako jeftina - objašnjava.

U plastenicima je, navodi dalje, ovaj je model nešto složeniji. Za svaku biljku posebno koriste se takozvani emiteri, a kapaljke se dovode do svake i ubadaju tačno pokraj nje. Njihov odabir prvenstveno zavisi od vrste zemljišta. Ako je ono pjeskovito i propusno, kapaljke se stavljaju gušće, a u slučaju glinenih zemljišta, rjeđe.

Međutim, ne treba zaboraviti da zalivanje kapanjem ima i svoje nedostatke. Prije svega, kao i svaki vodni sistem, može se začepiti i pokvariti. Ponekad se desi da biljke ne prime svoj dio vode, a mi toga nismo svjesni. Stoga, crijevo za kapanje i sve ostale dijelove sistema treba redovno provjeravati i servisirati. Takođe, može biti teško prilagoditi količinu vode vrsti zalivane biljke, jer ona takođe zavisi od vrste, propusnosti, strukturi i sastavu zemljišta.

Za razliku od folijarnog, pozitivna strana je što ga se može koristiti tokom cijelog dana, uz, naravno, praćenje temperature vode.

- Proizvođači često griješe i apliciraju vodu direktno iz, na primjer, bunara, a treba imati na umu da je voda tada oko 12 stepeni, ako ne i hladnija, i dolazi do biljke i korenovog sistema koji je na 25°C i više. Biljci se stvara šok, dolazi do usporavanja rasta i razvoja, a često se dešavaju i fiziološke promjene koje rezultiraju vidljivim promjenama na listu, pa čak i plodu - pojašnjava sagovornik Agrokluba negativne posljedice hladne vode.

A kada je riječ je o vrstama đubriva, u proizvodnji kako na otvorenom tako i na zatvorenom, koriste se kompleksni kristaloni (vodotopivi) koji u svojoj formulaciji imaju dostupne makro i mikroelemente.

Elementi koji su potrebni

Ono na što kod povrća uvijek treba obratiti pažnju, napominje profesor, jeste kalijum koji bi trebalo da bude u obliku kalijum sulfata. Takođe, često kod kompleksnih đubriva nedostaje kalcijum koji bi trebalo da se aplicira pojedinačno.

- Ne bi trebalo da se miješa sa ostatkom hranljive tečnosti jer može doći do vezanja u neke nepristupačne kalcijumove oblike koji onda biljka ne može da usvoji - objašnjava.

Što se tiče paradajza i paprike, tokom vegetacije, a nakon formiranja plodova, treba folijarno prihranjivati kalcijumom zbog velike osjetljivosti na njegov nedostatak koji se manifestuje u obliku nekroze i suve truleži vrha ploda. Prskati treba svakih 10 do 14 dana, odnosno tri do pet puta u vegetaciji od dana kad se formira prvi plod na biljci.

Takođe, ove dvije kulture kao i patlidžan, krastavac, dinja, luk i lubenica, osjetljive su na hlor pa je potrebno koristiti đubriva u kojima je kalijumom sastojak u sulfatnom obliku, odnosno sadrži SO4 umesto Cl. Znaci štetnog djelovanja hlora su prerano kretanje vegetacije, nepotpuno razvijanje, uvijanje i deformacija listova te hloroza, odnosno sušenje.

Na manjak bora posebno je osjetljivo korjenasto povrće, čiji nedostatak uzrokuje pojavu šupljina u sredini korjena ili pak odumiranje rozete lišća, pa se ono ne razvija. Kako bi se navedeno izbjeglo, korisno je obavljati i folijarnu prihranu borom, ali i drugim mikroelementima dva do tri puta tokom vegetacije svakih 10 do 14 dana.

- Što se tiče ostalih mikroelemenata, današnje formulacije đubriva za povrće imaju njihov dodatak, kao što je, na primjer magnezijum u obliku magnezijum oksida. Dakle, ako kupite pravo đubrivo koje, mogli bismo reći pod navodnicima, ima i pravu cijenu, ne morate da se plašite da će nešto nedostajati biljci - poručuje.

Ekološko đubrivo povrća

Iako nije u stalnom kontaktu sa ekološkim proizvođačima, Vinković kaže kako po pitanju đubrenja oni zasigurno imaju više problema nego konvencionalni.

- Ne mogu se sve te količine hraniva koje su potrebne za visokoprinosne kulture nadomjestiti, čak ni prema preporuci za osnovno đubrenje, a kamoli kasnije - ističe dodajući kako je dobro što se ponuda povećava, te vjeruje kako će se u idućih par godina asortiman poboljšati i da će takvim proizvođačima biti lakše.

- Naravno, oni su uvijek ograničeni pravilnikom o organskoj proizvodnji koji kaže kako ne možemo koristiti đubrivo koje nije organskog porijekla - dodaje.

Ali, navodi, imaju nešto što im zasigurno pomaže, a to su biostimulatori - preparati koji biljci omogućavaju usvajanje određenih hraniva koja su dostupna u ovakvoj proizvodnji.

- Preporučljivo je okrenuti se njihovoj pomoći pogotovo ako se radi o onima koji su provjereni. Tu se proizvođači nemaju za šta plašiti - zaključuje.
Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.