(Foto: Privatna arhiva)
Rat između Irana i saveza predvođenog Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom, kao i incidenti u Ormuskom moreuzu, već su izazvali ozbiljne poremećaje u globalnom energetskom sistemu. Kroz ovaj strateški pravac prolazi oko petine svetske nafte, pa svaka eskalacija u regionu Persijskog zaliva ima direktan odjek na cene energenata, inflatorna kretanja i lance snabdevanja širom sveta.
Kako je u razgovoru za eKapiju kazao direktor Klastera železnica jugoistočne Evrope Dragoljub Rajić, iako se Zapadni Balkan za sada nalazi u zoni ograničenog direktnog uticaja, posledice se već osećaju kroz blagi, ali kontinuirani rast cena naftnih derivata i poremećaje u isporukama određenih sirovina.
- Za sada se efekti krize izazvane ratom između US/Izraela i Irana ograničeno osećaju u regionu Zapadnog Balkana. Uglavnom kroz nešto povišenu cenu naftnih derivata i kroz otkazivanje dolaska kontigenata robe iz zemalja zahvaćenih ratnim dejstvima, kao što su derivati za proizvodnju plastike, mineralnih đubriva, nusproizvodi dobijeni u postupku derivacije nafte, pojedinih vrsta voća i prerađevina od voća, itd.
Takođe, otkazan je i niz planiranih investicija kompanija iz UAE, Katara, Saudijske Arabije, itd. u regionu, jer se ove zemlje okreću ulaganju u odbrambenu i druge grane industrije usled ratnih dejstava.
Nagli skok cena nafte i goriva već se preliva na troškove transporta i proizvodnje, uz procene da energetski šok utiče na čitave lance snabdevanja. Da li kompanije u regionu već osećaju konkretan pritisak na marže i cene, i koji sektori su najizloženiji?
- Ukoliko rat potraje očekivan je porast cena naftnih derivata, što će se odraziti na celokupnu privredu i izazvati dodatna inflatorna kretanja iznad planiranih limita u zemljama regiona.
Najviše će biti pogođeni sektori kod kojih cena transporta u značajnoj meri utiče na ukupnu cenu plasiranog proizvoda/usluge. Na prvom mestu sektori transporta/logistike, turistička privreda, ali se očekuju i poskupljenja plastičnih i značajnog broja poljoprivrednih proizvoda.
S obzirom na to da su zemlje regiona već reagovale merama poput ograničavanja izvoza energenata kako bi zaštitile domaće tržište, koliko su ovakve intervencije održive ako se kriza produži i da li privreda ima alternativne scenarije za snabdevanje i stabilizaciju troškova?
- Kako ceo region zavisi od uvoza nafte i naftnih derivata, sirovina za proizvodnju plastičnih proizvoda, ali i mineralnih đubriva za upotrebu u poljoprivredi, teško je očekivati da će bilo kakva alternativa da nadoknadi tražnju za ovim proizvodima i njihovo otežano nabavljanje podići će cene, što će iskomplikovati rad privrede i smanjiti njenu konkurentnost.
Ukoliko se sukob brzo ne okonča inflacija je neminovna i vidimo da se ona zahuktava čak i u Sjedinjenim Državama koje imaju najveće svetske rezerve nafte.
Geopolitičke tenzije u regionu Persijskog zaliva već utiču i na cene hrane i šire troškove života u Evropi. Da li očekujete sekundarne efekte na privredu regiona kroz pad tražnje, inflatorne pritiske ili smanjenje investicija, i koliko bi oni mogli biti dugoročni?
- Sa trajanjem rata definitivno se mogu očekivati skokovi cena robe široke potrošnje, naftnih derivata i hrane. Sve to vodi u povećanu inflaciju i opasnost od krize javnog duga u zemljama koje su značajnije zadužene i imaju negativne spoljnotrgovinske bilanse, a to je većina zemalja Zapadnog Balkana.
Da li naftna kriza menja strukturu transportnog tržišta - odnosno, da li mali prevoznici nestaju, a veliki dodatno jačaju svoju poziciju? I može li ova kriza biti prekretnica za ubrzanu modernizaciju transporta - prelazak na železnicu, alternativna goriva i efikasniju logistiku, ili će kompanije ostati "zarobljene" u borbi za preživljavanje?
- Pozicija malih privrednika u transportnoj industriji biće dodatno otežana, jer oni nemaju finansijske rezerve iz kojih bi duže vremena pokrivali gubitke, a naša privreda je pretežno oslonjena na drumski transport. Pravu alternativu u vidu železnice ili rečnog transporta još uvek nemamo, jer je infrastruktura zastarela, najveći koridori se obnavljaju, a ni sa alternativnim gorivima (vodonik, hibridi, itd.) nismo odmakli daleko i za to su potrebne ogromne investicije do kojih će biti teško doći u uslovima krize.
Srbija posebno nije spremna za novu podelu sveta na zone uticaja velikih sila koja upravo pred našim očima postaje realnost i u kojoj će se male i ekonomski zavisne zemlje kao naša morati opredeliti kojoj interesnoj sferi pripadaju, kako bi sačuvale svoje vitalne interese.
Za kraj napominjem da je u trenutnoj raspodeli snaga između velikih sila u svetu posebno pogubna politika jeftine rasprodaje mineralnih resursa koja je aktuelna u našoj zemlji, sa simboličnim rudnim rentama koje su ispod nivoa mnogih afričkih zemalja. Nastupa period u kome će male zemlje morati da značajno štede i racionalno upotrebljavaju svoje prirodne resurse. Ko god to ne bude radio izložiće svoje stanovništvo urušavanju životnog standarda i dugoročnom siromaštvu.