"Ruđanski med" na putu ka zaštićenoj oznaci geografskog porijekla

Udruženje pčelara Medovina iz Rudog podnijelo je Agenciji za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine zahtjev za registraciju zaštićene oznake geografskog porijekla za "Ruđanski med". Oznaku "Ruđanski med" može nositi samo proizvod koji, pored specifičnih prirodnih i fizičko-hemijskih karakteristika, ispunjava sve zahtjeve iz specifikacije proizvoda, relevantne zakonske propise o kvalitetu i zdravstvenoj ispravnosti te principe dobre pčelarske prakse.

Ovaj med dobija se tehnološkim postupkom centrifugiranja (vrcanja) poklopljenih okvira s potpuno zrelim medom, isijecanjem dijelova saća iz okvira ili kombinacijom vrcanja i isijecanja saća. Na tržište se plasira u tečnom ili prirodno kristalisanom obliku, kao i u obliku meda u saću ili vrcanog meda s dijelovima saća.

Sve faze obrade, skladištenja i pakovanja nakon vrcanja moraju se u potpunosti odvijati unutar definisanog geografskog područja općine Rudo kako bi se spriječili rizici od patvorenja i zamjene proizvoda te narušavanja sljedivosti.

U skladu sa specifikacijom proizvoda, pod nazivom "Ruđanski med" na tržište se mogu plasirati tri vrste meda, koje su rezultat specifične flore i mikroklime općine Rudo: livadski med, miješani med i šumski med (medljikovac).

Pčelarstvo na području općine Rudo ima duboke historijske korijene i predstavlja neodvojiv dio tradicije, kulture i ruralne ekonomije ovog kraja. Razvoj pčelarstva na ovom prostoru obilježila je postepena, ali kontinuirana transformacija od ekstenzivnih, tradicionalnih metoda do savremenog i profesionalnog pčelarstva.

U ranim fazama razvoja pčelarstvo je bilo duboko ukorijenjeno u tradicionalna domaćinstva. Prve primitivne košnice na ovom području bile su takozvane dubine (dubovine ili stubline) – košnice izrađene od dijelova stabla s izdubljenom sredinom. Koristile su se i daščare, odnosno ručno izrađeni drveni sanduci, te pletare – košnice od pruća ili slame obložene ilovačom, s nepokretnim saćem. Ovaj arhaični način pčelarenja, iako tehnološki skroman, postavio je temelje za prirodnu selekciju lokalnih pčelinjih društava, koja su se tokom stoljeća prilagodila specifičnim pčelinjim pašama i oštroj klimi doline Lima i okolnih planina.

Kontinuitet pčelarske vještine i stabilnost proizvodnje u općini Rudo očuvani su decenijama zahvaljujući prenošenju znanja s koljena na koljeno unutar porodičnih pčelinjaka. Savremeno pčelarstvo u ovom kraju oslanja se na snažnu tradiciju profesionalnih pčelara koji upravljaju velikim brojem pčelinjih društava.

Osim vještine upravljanja pčelinjim društvima, pčelari su tradicionalno zadržali praksu iskorištavanja vertikalne raznolikosti terena – od proljetnog razvoja pčelinjih društava u riječnim dolinama Lima i Uvca do premještanja košnica u više planinske zone tokom ljetnih mjeseci. Ova specifičnost pčelarstva u ovom kraju ostala je nepromijenjena od 1930-ih godina do danas.