Koliko će biti vruće 2100. godine?

Najpesimističnije projekcije globalnog zagrijavanja do kraja vijeka više ne idu prema ranije pominjanih 4,5 stepeni Celzijusa, već prema oko 3,5 stepeni iznad predindustrijskog nivoa. Razlog nije "rješenje" klimatske krize, već promjena realnih pretpostavki o razvoju energetike i tehnologije.

Solarna i energija vjetra postale su toliko jeftine i rasprostranjene da se scenario dugotrajnog i nezaustavljivog rasta potrošnje fosilnih goriva sve teže smatra vjerovatnim.

Jeftinije obnovljive tehnologije mijenjaju klimatske projekcije

Nove procjene dolaze iz projekta ScenarioMIP za CMIP7, naučnog okvira koji definiše scenarije emisija i korištenja zemljišta za buduće klimatske modele. Ti scenariji biće osnova za novu generaciju klimatskih simulacija i buduće procjene Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC).

Autori su scenarije podijelili od visokih emisija, preko putanje zasnovane na sadašnjim politikama, do niskih emisija usklađenih sa ciljevima Pariškog sporazuma.

U najtežem scenariju i dalje se pretpostavlja slabljenje ili ukidanje klimatskih politika, slabija međunarodna saradnja, veće oslanjanje na fosilna goriva i sporiji razvoj niskougljeničnih tehnologija. Ipak, čak i taj "najgori" scenario sada polazi od toga da se dosadašnji tehnološki i tržišni pomaci ne mogu ignorisati.

Podaci energetskih institucija potvrđuju zbog čega su stare pretpostavke postale manje uvjerljive. Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da će obnovljivi izvori postati najveći izvor električne energije u svijetu krajem 2025. ili najkasnije sredinom 2026. godine, te da će do 2030. pokrivati oko 43 odsto globalne proizvodnje električne energije.

IRENA navodi da je 91 odsto novoizgrađenih velikih obnovljivih kapaciteta u 2024. proizvodilo struju jeftinije od najpovoljnije nove fosilne alternative.

Niža projekcija i dalje znači ozbiljan rizik

Smanjenje gornje projekcije za oko jedan stepen važna je vijest, ali nije razlog za opuštanje. Zagrijavanje od 3,5 stepeni i dalje bi značilo svijet sa mnogo češćim ekstremnim vrućinama, većim pritiskom na vodne resurse, poljoprivredu, zdravlje i obalne zajednice, kao i većim rizikom od nepovratnih promjena u okeanima, ledenim pokrivačima i ekosistemima.

IPCC upozorava da svaki dodatni dio stepena povećava klimatske rizike, dok vjerovatnoća naglih i nepovratnih promjena raste sa nivoom zagrijavanja.

Nova procjena ne znači da je cilj Pariškog sporazuma dostignut. Okvirna konvencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC) podsjeća da je osnovni cilj zadržati porast globalne temperature "znatno ispod" dva stepena i nastaviti napore da se ograniči na 1,5 stepeni.

Izvještaj UNEP-a o emisijskom jazu za 2025. godinu pokazuje da bi, uz potpunu primjenu sadašnjih nacionalnih planova, svijet i dalje išao prema zagrijavanju od 2,3 do 2,5 stepeni, dok trenutne politike vode prema oko 2,8 stepeni.

Drugim riječima, najcrnji scenario možda jeste postao manje crn, ali klimatska slika ostaje ozbiljna. Brzi pad cijena solarne i energije vjetra pokazuje da se emisijske putanje mogu mijenjati brže nego što se do nedavno pretpostavljalo.

Hoće li to dovesti do sigurnijeg klimatskog ishoda zavisiće od toga da li će države ubrzati sprovođenje politika, proširiti mreže i skladištenje energije te zaista smanjiti zavisnost od fosilnih goriva.

IPCC naglašava da duboka, brza i trajna smanjenja emisija mogu usporiti zagrijavanje već u naredne dvije decenije.

Međuvladin panel za klimatske promjene

Međunarodna agencija za energiju

klimatske promjene

zagrijavanje planete

klimatske simulacije

Pariški sporazum

konvencija UN o klimatskim promjenama

rast globalne temperature