Nihad Harbaš, direktor nLogic Advisory - Energetski miks BiH je dugoročno neodrživ

O ovim temama, ključnim rizicima i mogućnostima ubrzane tranzicije razgovarali smo sa Nihadom Harbašom, konsultantom i stručnjakom za energiju i klimatske promjene, CEO-om nLogic Advisory, koji je analizirao stanje energetskog miksa, izazove pri razvoju solarnih i vjetroelektrana, neusklađenu regulativu, ulogu prozjumera i očekivane promjene na tržištu električne energije.

eKapija: Kako trenutno ocjenjujete energetski miks BiH i koliko je on održiv na duži rok?

- Dugoročno neodrživim.

Energetski miks Bosne i Hercegovine se još uvijek dominantno oslanja na fosilna goriva, u prvom redu naftu i naftne derivate, ugalj i gas, a tek onda na biomasu i druge obnovljive izvore energije kao što su hidro, solar i vjetar za proizvodnju električne energije.

Prema Nacrtu Inventara stakleničkih gasova Bosne i Hercegovine za period 2019–2022. godine koji je izradio nLogic Advisory, u ukupnoj potrošnji energije koja iznosi oko 212,08 PJ/godišnje, čvrsta goriva (kameni ugalj, lignit, mrki ugalj) učestvuju sa oko 64%, tečna goriva (najvećim dijelom sektor transporta) sa oko 31%, gasovita goriva sa nešto manje od 4%, dok biomasa (drvo, cjepanica i pelet) čine nešto više od 1% energetskog miksa. Ovi podaci potvrđuju da Bosna i Hercegovina i dalje ima izrazito karbonski intenzivan energetski sistem.

Ako govorimo o električnoj energiji, njena proizvodnja u Bosni i Hercegovini se još uvijek dominantno oslanja na proizvodnju iz termoelektrana na ugalj i hidroelektrana. Prema Izvještaju DERK-a za 2024. godinu termoelektrane su proizvele oko 58% električne energije, velike hidroelektrane oko 33%, dok vjetroelektrane i solarne elektrane zajedno doprinose nešto više od 4%. Male elektrane (hidro, solar i vjetro) i elektrane na biogoriva, te industrijski proizvođači doprinose oko 5% ukupne proizvodnje.

Ukupna proizvodnja električne energije u BiH je 2024. godine iznosila 14.554 GWh.

Iako su hidroelektrane obnovljivi izvor, one su vrlo osjetljive na hidrološke uslove, što dovodi do nestabilnosti proizvodnje u sušnim periodima. S druge strane, vidljiv je pozitivan pomak u razvoju solarnih i vjetroelektrana, koje su 2024. godine činile više od 4% ukupne proizvodnje električne energije – što je dvostruko više u odnosu na 2020. godinu.

Međutim, dugoročno održivost energetskog miksa zavisi od nekoliko faktora: smanjenja ovisnosti o uglju, modernizacije mrežne infrastrukture i planiranja kapaciteta koji mogu stabilno pokrivati baznu potrošnju. Uzimajući u obzir klimatske ciljeve i karbonske takse, termoelektrane su postale ekonomski i okolinski neodržive, a prelazak na fleksibilne i niskougljenične izvore postaje imperativ, ali i ekonomski prihvatljiv fakt.

eKapija: Koji su najveći izazovi za veći razvoj obnovljivih izvora energije u BiH, posebno kada je riječ o solarnim i vjetroelektranama?

- Najveći izazov je elektroenergetska mreža, prvenstveno prenosna, pa onda distributivna. Mogućnost prihvata i balansiranja novih, intermitentnih izvora je ograničena.

Također, izazov je i donošenje zakonskog i regulatornog okvira, te infrastrukturni razvoj u BiH koji značajno kasni za EU, i zemljama u okruženju. Investitori se često suočavaju s nejasnim procedurama i neusaglašenim pravilima na različitim nivoima vlasti, te proces planiranja i ishodovanja dozvola, vrlo često, predugo traje. Bitan segment je i zauzimanje kapaciteta od strane onih koji neće da grade, nego preprodaju projekte u određenim fazama. Dokaz toga je da je trenutno u BiH "u papirima – bilo kojoj fazi" oko 20 GW elektrana za proizvodnju električne energije, što je 4 puta više od trenutno instalisanih kapaciteta.

Dodatni izazovi uključuju zastarjele prostorne i urbanističke planove, spore procedure izdavanja dozvola i nedovoljnu koordinaciju institucija. U narednom periodu očekuje se snažna ekspanzija solarnih elektrana, naročito na objektima za vlastite potrebe, ali bez pojednostavljenja procedura i usklađivanja propisa – taj potencijal neće biti u potpunosti iskorišten.

eKapija: Status prozjumera u BiH još uvijek je nedefinisan ili ograničen – šta je potrebno da se omogući njihov masovniji razvoj i uključivanje u energetski sistem?

- Jasno definisana i ujednačena regulativa na svim nivoima vlasti, pojednostavljene procedure za priključenje na mrežu i sistemsko uključivanje lokalnih zajednica, odnosno građana, kroz edukaciju i tehničku podršku. Kako bi pravovremeno zaživio ovaj koncept za kojeg građani jesu, potrebno je zakonsko maximalno pojednostaviti proces, obezbjediti subvencije za investiciju, angažovati stručne kompanije za planiranja, projektovanje i ugradnju. Potencijal je ogroman i iznosi oko 2,5 GW u instalisanoj snazi samo na krovima objekata u BiH, što znači pokretanje investicionog ciklusa od oko 1,5 mlrd EUR, odnosno zapošljavanje oko 15.000 ljudi – toliko danas radi u rudnicima u BiH.

eKapija: Koliki je trenutni udio OIE u ukupnoj proizvodnji električne energije u BiH i koji su planovi za njegov rast?

- Udio OIE u proizvodnji električne energije u BiH iznosi između 35 i 40%. Udio energije iz solarnih i vjetroelektrana je još uvijek relativno nizak – oko 4% u 2024. godini. Ipak, u toku je realizacija više velikih projekata, koji bi mogli donijeti dodatnih 1.000 MW instalisane snage, dok planirani potencijal doseže čak do 20 GW. Naravno, neće se svi realizovati, ali ova brojka ukazuje na potencijal i pružaju smjernice za investitore.

To bi povećalo udio solarne i vjetroenergije na 10–15% ukupne proizvodnje. No, za svaki daljnji rast biće neophodna velika ulaganja u mrežnu infrastrukturu, jer trenutna mreža ima svoja tehnička ograničenja.

eKapija: Prema trenutnom stanju iz kojeg izvora nam je struja najskuplja, a iz kojeg najjeftnija?

- Najskuplja električna energija dolazi iz uvoza – zbog volatilnosti tržišta i visokih cijena u pikovima potrošnje. Najjeftinija proizvodnja dolazi iz hidroelektrana, pod uslovom dobrih hidroloških uslova, i termoelektrana koje koriste domaći ugalj.

Međutim, uz rast cijena uglja, radne snage i karbonskih taksi, cijena proizvodnje u termoelektranama se približava ili čak premašuje onu iz solarnih i vjetroelektrana, koje imaju niske operativne, a skoro neznatne ili nikakve, marginalne troškove. Ipak, termoelektrane i dalje imaju prednost zbog stabilne i predvidljive proizvodnje, što ih čini konkurentnijima na tržištu.

eKapija: Bilježi se sve veći uvoz električne energije – da li je to znak pada domaće proizvodnje, povećane potrošnje ili neefikasnog upravljanja resursima?

- Uvoz ne ukazuje nužno na pad proizvodnje – BiH je, jedina u regiji Zapadnog Balkana, i dalje neto izvoznik električne energije. Problem je u neefikasnom upravljanju resursima i lošem balansu između proizvodnje i potrošnje. Intermitentni izvori energije, poput solarnih i vjetroelektrana, zahtijevaju fleksibilnije i brže upravljanje sistemom, što stari termokapaciteti ne mogu pružiti. Također, dodatni izazov je nepostojanje i berze električne energije, NEMO, itd., pa se ugovaranje i trgovanje vrši na duže periode i preko drugih trgovaca, a ne direktno.

Dodatno, manjak koordinacije i zastarjeli sistem upravljanja proizvodnjom dovode do veće potrebe za razmjenom električne energije. Očekuje se da će uspostava berze električne energije donijeti transparentnije i efikasnije tržište, kao i stabilizaciju cijena.

eKapija: Kako se entitetski i državni nivoi vlasti koordiniraju u donošenju energetske strategije, i postoji li jedinstvena energetska politika na nivou BiH?

- Da, postoji okvirna jedinstvena energetska politika na državnom nivou BiH koju provodi Vijeće ministara Bosne u Hercegovine odnosno nadležno Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine u skladu sa Članom 9, Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine gdje je između ostalog propisano da je Ministarstvo nadležno za sektor energetike, zaštite okoline, prirodne resurse. Ministarstvo je u skladu sa Zakonom nadležno da definira politike i koordinira aktivnosti.

Ove aktivnosti se uglavnom odnose na strateški i zakonodavni okvir. Na državnom nivou pored nadležnog državnog Ministarstva postoji i Državna regulatorna komisija za električnu energiju BiH (DERK), Neovisni operator sistema u BiH (NOS) i Elektroprenos BiH. MVTEO BiH je ključna tačka za implementaciju međunarodnih sporazuma kao sto su Ugovor o uspostavljanju Energetske zajednice, te je zaduženo za transpoziciju EU ACQUIS u domaće zakonodavstvo.

Pored toga MVTEO BiH implementira obaveze iz Pariškog sporazuma i Sofijske deklaracije o zelenoj agendi za Zapadni Balkan kojom se BiH, regijom i cijela Europa, opredijelila da će postati karbonski neutralna ekonomija do 2050. godine.

Ključni dokumenti na državnom nivou su Okvirna energetska strategija BiH do 2035. godine (usvojena 2018.), a predstavlja nacionalni okvir iz kojeg su proizašle entitetske strategije, definiše viziju (konkurentan, održiv sistem sa sigurnošću snabdijevanja), pet prioriteta (efikasna upotreba resursa, pristupačna energija, tranzicija, regulatorni okvir) i scenarije razvoja (npr. blagi scenarij sa OIE i efikasnošću, usklađen sa EnC). Ciljevi uključuju smanjenje emisija (SO₂ 95%, NOₓ 60% do 2028.), povećanje OIE udjela i dekomisije stare infrastrukture. Ovo je "jedinstveni okvir" za sve nivoe, ali implementacija se odvija na državnom nivou, entitetitetskom i Brčko distriktu BiH.

Integrirani energetski i klimatski plan BiH (NECP, nacrt 2021.): Usklađen sa EU Uredbom 2018/1999, uspostavlja nacionalne ciljeve do 2030. i 2050. Podržava dekarbonizaciju u fazama (faza 1: uvodna do 2030., faza 3: karbonska neutralnost do 2050.), sa mjerama poput dekarbonizacije, prestanka korištenja uglja, povećanja udjela OIE, provođenje mjera EE, uvođenja EU ETS i promocije OIE u transportu, grijanje i hlađenje, inovacije, razvoj, istraživanje. Ovo je jedinstveni nacionalni dokument koji definiše entitetske planove (Energetske i klimatske planove entiteta i BD BiH), ali zahtjeva usvajanje regulatornog okvira (zakona) o klimatskim promjenama za punu provedbu MRVA, MRV, EU ETS.

Uprkos ovome, vidljivo je da treba sektor unaprijediti i da nedostaje puna jedinstvenost zbog fragmentacije (podijeljena nadležnost u energetskom sektoru izmedju države i entiteta, proizvodnja i distribucija su na entitetskom i nivou, zavisnost od uglja u oba entiteta), te je u budućnosti neophodno postići konsenzus i donošenje više zakona na državnom nivou u skladu sa preuzetim međunarodnim sporazuma a prije svega je neophodno donosenje državnog zakona za ubrzanu pravednu energetsku tranziciju.

eKapija: Širenje gasne infrastrukture je jedan od aktuelnih projekata u oba entiteta, ipak i tu stvari se sporo odvijaju. Koliko je zapravo gasfikacija isplativ posao, i kako osigurati stabilne oblike snabdijavanja?

- Gasifikacija igra važnu tranzicijsku ulogu jer je fleksibilnija i okolinski prihvatljivija u odnosu na ugalj. Međutim, ona nosi visoke investicione troškove: ulaganja u infrastrukturu, neizvjesnost cijena prirodnog gasa, a pogotovo u pogledu proizvodnje električne energije čiji će trošak biti značajno veći od proizvodnje električne energije iz uglja.

Isplativost gasifikacije zavisi od više faktora i teško je predvidiva, ali i dostupnosti gasa i sigurnosti snabdijevanja. Ako ti uslovi budu ispunjeni, gas može igrati ključnu ulogu u stabilizaciji sistema tokom tranzicije ka obnovljivim izvorima.

eKapija: Na koji način građani i mala preduzeća mogu ili trebaju učestvovati u energetskoj tranziciji?

- Građani i mala preduzeća su ključni akteri energetske tranzicije. Mogu učestvovati kroz ulaganja u energijsku efikasnost – poput ugradnje termoizolacije, energetski efikasnih uređaja, solarnih sistema, toplotnih pumpi i drugih održivih rješenja. Osim toga, mogu se uključiti u energetske zajednice i zajedničke projekte, čime se omogućava bolja pristupačnost obnovljivim izvorima. Zainteresovanost građana i privredne nije upitna čemu svjedoče i brojni realizovani projekti iako svi potrebni preduslovi nisu ispunjeni, poput regulatornog i finansijskog okvira.

Važno je i da prate dostupne subvencije i finansijske podsticaje – bilo od domaćih institucija, bilo kroz međunarodne fondove. Edukacija, informisanje i lokalna podrška ključni su za aktivno i efikasno učešće građana u energetskoj tranziciji.