Šta je pranje novca i koje su najčešće zablude?

Pranje novca u javnosti se često vezuje za mafiju i filmske scenarije u kojima kriminalci otvaraju fiktivne restorane ili kazina kako bi legalizovali milione stečene ilegalnim poslovima. Međutim, stvarnost je mnogo kompleksnija. Pranje novca je zapravo proces kojim se ilegalno stečeni novac prikazuje kao zakonit, odnosno kao da potiče iz legalnih izvora. Cilj ovog procesa je da se sakrije pravo porijeklo novca, kako bi se on kasnije mogao slobodno koristiti bez sumnje ili pravnih posljedica.

Poreski savjetnik Aleksandar Vasić objašnjava da pranje novca nije isključivo domen organizovanog kriminala, već je sve prisutnije i u privredi.

- Prevashodno treba razumjeti da se pranjem novca suštinski smatra postupanje sa novcem ili drugom imovinom koja je stečena izvršenjem nekog krivičnog djela. Pod postupanjem sa imovinim smatra se konverzija, prenos, prikrivanje, sticanje, držanje ili korićenje imovine. Najčešće se to povezuje sa trgovinom narkoticima, ali možda češći slučajevi su pranje novca koji je stečen u privredi izvršenjem nekih od poreskim krivičnih djela - kaže Vasić za eKapiju.

Otkrivanje pranja novca povjereno je dvjema grupama subjekata – finansijskim institucijama i državnim organima.

- Obveznici po Zakonu su banke, mjenjači, osiguravajuće kuće, brokersko-dilerska društva, revizori, računovođe, advokati, ali i priređivači igara na sreću, posrednici u prometu nekretnina i pružaoci usluga u vezi sa digitalnom imovinom - objašnjava Vasić.

S druge strane, kontrolu nad transakcijama vrše Uprava za sprečavanje pranja novca, tužilaštvo, poreski organi i policija. Sudovi donose konačne odluke o sankcijama.

Posebno su pod lupom transakcije koje uključuju gotovinu, kao i sumnjive finansijske operacije povezane sa nekretninama i off-shore kompanijama.

- Prljav novac često se konvertuje u nepokretnosti, koje se potom izdaju kako bi prihod dobio ‘opran’ karakter - navodi Vasić.

Kompanije i preduzetnici, kao obveznici Zakona, imaju dužnost da identifikuju klijente i prate njihove transakcije.

- Prevashodno, postoji obaveza da se izvrši jasna identifikacija stranke sa kojom se stupa u poslovni odnosi i da se u kontinuitetu prati njeno poslovanje. Posebna pažnja se posvećuje transakcijama koje obavljaju stranke, tj. naši klijenti, kao i porijeklu novca koji je predmet transakcija. Najviši nivo pažnje i sumnje izaziva gotov novac koji se polaže na lične ili poslovne račune. U tom smilsu, posebnu ulogu imaju banke koje vrše praćenje i provjeru podataka ali i redovno dostavljanje podataka o transakcijama - kaže Vasić.

On ističe i značaj firmi iz sektora računovodstva i revizije.

- Obveznici koji su u sektoru računovodstva i revizije, takođe imaju obavezu praćenja i anlize poslovanja svojih stranaka. Zakonom propisane obaveze nerijetko predstavljaju veliki opterećenje za same obveznike, stvarajući pravnu nesigurnost i na granici su realnim mogućnosti i znanja lica koja su po zakonu dužna da ih sprovode - pojašnjava.

Kazne mozemo da podijelimo u dvije grupe, ističe naš sagovornik.

Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma predviđa visoke kazne za prekršaje i propuste u sprovođenju mjera – do tri miliona dinara za kompanije i odgovorna lica. Ove kazne se, pojašnjava Vasić, izriču obveznicima i odgovornim licima ukoliko učine neke propuste u sprovođenju Zakona.

Međutim, mnogo ozbiljnije posljedice snose oni koji svjesno učestvuju u pranju novca.

- U slučaju da neko učesvuje u pranju novca dolazi pod udar Krivičnog zakonika. Krivična odgovornost podrazumijeva svjesnu namjeru da se izvši ili učestvuje u pranju novca, zbog čega mogu biti izrečene kazne zatvora do čak 12 godina. Imovina i novac se oduzimaju - pojašnjava.

Sektor nekretnina jedan je od najrizičnijih kada je riječ o pranju novca, zbog čega su i agenti za promet nekretnina obavezni da vrše procenu rizika transakcija.

- Sektor nekretnina je posebno izložen pranju novca. Iz tog razloga su agenti za promet nekretnina obveznici prmjene ovog zakona i imaju obavezu da vrše procjenu rizika stranaka i transakcija. Prljav novac može i često jeste predmet konvertovanja u nepokrentosti koje se kasnije izdaju i ostvareni prihod ima "oprano" porijeklo. Drugi aspekt rizika jesu investitiri i izvođači, odnosno sektor gradnje. Ovaj sektor je visoko izložen riziku od pranju novca - kaže poreski savjetnik.

Takođe, rad sa off-shore kompanijama nosi visok rizik, naročito ako dolaze iz zemalja sa slabim mehanizmima za sprečavanje finansijskih zloupotreba.

- Rad sa takvim firmama ima povišen rizik, ali je dozvoljen i ne znači da se radi o pranju novca - zaključuje Vasić.