Kako bi se postigle značajne uštede i ugodnost stanovanja, energetska obnova zgrade mora uključiti više paralelnih mera: od obnove fasade i postavljanja izolacije, zamene stolarije, ugradnje termostatskih radijatorskih ventila, ventila za hidrauličko uravnoteženje (balansnih ventila), do elektronskih pumpi sa frekventnom regulacijom i termičkog balansiranja potrošne tople vode, poručuju iz kompanije
Danfoss.Ova kompanija, jedan od vodećih svetskih proizvođača opreme za regulaciju grejanja, sa osamdesetogodišnjom svetskom i dvadesetogodišnjom tradicijom u Srbiji, usmerena je na proizvodnju inovativnih proizvoda, koji omogućavaju postizanje energetskih ušteda u cilju podizanja kvaliteta života i poboljšanja komfora. Osim proizvoda, Danfoss svoje stručno znanje i kapacitete usmerava na pružanje celovitih informacija potencijalnim korisnicima mera za povećanje energetske efikasnosti.
Da bi mere energetske efikasnosti zaista funkcionisale u praksi, važno je istaknuti ulogu projektnog zadatka koji omogućava celovitu primenu mera za sanaciju. Pojednostavljeno rečeno, projektni zadatak mora obuhvatiti sanaciju fasade (kroz izolaciju spoljašnjih zidova, krovova i zamenu stolarije) i modernizaciju sistema grejanja.
Koje to mere omogućavaju najveće uštede? U energetskoj obnovi zgrada, važno je prvo pokrenuti ciljanu obnovu fasade. Početna tačka je razumevanje koeficijenta prolaza toplote koji se izražava u jedinici W/m2K. Ukratko, radi se o količini toplote koju zgrada gubi u sekundi po m2 površine, pri razlici temperature od 1 K.
Što je koeficijent prolaska toplote manji, postiže se bolja izolacija, odnosno manji je gubitak energije. Na primer, neizolovani spoljašnji zid od šuplje cigle debljine 19 cm ima koeficijent prolaza toplote 1,67 W/ m2K, dok izolovani zid od cigle 19 cm sa 10 cm stiropora 0,31 W/m2K. Upravo zato, kao logičan odabir mera za osiguravanje uštede od 50%, nameće se
sanacija fasade zgrade koja će rezultovati trenutnom uštedom.
Međutim, postiže li se isključivo ovom merom ciljana ušteda, odnosno ‑ koji sve problemi čekaju stanare ukoliko se odluče samo na ovu meru energetske obnove zgrade?
U odlučivanju je potrebno voditi računa i o drugim elementima, jer je samo tako moguće postići optimalno rešenje.
Ravnomerna raspodela toplote Znamo da radijatori u višestambenim zgradama nisu jednako udaljeni od cirkulacione pumpe koja se nalazi u podstanici ili kotlarnici. To znači da nova izolovana fasada i najsavremenija stolarija i dalje ne rešavaju problem - pojedini radijatori, odnosno stanovi i dalje se brže zagrevaju od drugih. Nekima će i uz izolaciju biti i dalje nedovoljno toplo, dok će stanarima u stanovima bližim podstanici pregrevanje biti još izraženije.
Stoga, da bi se osigurala pravilna i ravnomerna raspodela toplote po vertikalama, odnosno prema svakom pojedinačnom radijatoru, potrebno je ugraditi
automatske balans ventile i na taj način omogućiti ravnomernu raspodelu toplote u zgradi.
Kvalitet života u stanuTermo fasada i stolarija ne mogu regulisati toplotu u stanovima, uprkos tome što uz odličan koeficijent prolaza toplote uveliko smanjuju toplotne gubitke i omogućavaju bolju zagrejanost prostorija. Prilikom izgradnje zgrada šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka, projektovani sistem grejanja je bio dimenzionisan da zadovolji termičke potrebu u skladu sa tadašnjim niskim standardima gradnje (loša izolacija).
Obnova fasade (izolacija i zamena stolarije) rezultuje daleko manjim toplotnim gubicima i iz tog razloga lako može doći do pojave pregrevanja prostora, ukoliko na radijatorima nije ugrađen termostatski ventil koji će "kontrolisati" radijator i automatski ga ugasiti kad se postigne idealna sobna temperatura. Posledica pregrevanja prostora je smanjenje vlažnosti vazduha u prostoriji.
Suvi vazduh loše utiče na gornje disajne puteve i na ovaj način možemo uveliko narušiti svoje zdravlje i izazvati različite bolesti. Istovremeno, suvi vazduh nije pogodan ni za drveni nameštaj, parkete, umetnička dela i muzičke instrumente napravljene od drveta. Prilikom pregrevanja prostorije, bez termostatskih radijatorskih ventila, najjednostavnije rešenje je otvoriti prozor kako bi se smanjila sobna temperatura. Puštanjem hladnog vazduha u prostor, za koji smo pogrešno pretpostavili da je vlažan, situacija se dodatno pogoršava i vazduh se dodatno isušuje umesto da se ovlažuje. Ovakvim provetravanjem moguće je postići veću vlažnost u prostoriji samo u slučaju kada je zbog kiše ili snega napolju viši procenat vlage.
Prozor na kip i pojava plesniBez ugrađenog radijatorskog termostatskog ventila i balansnog ventila (ventila za hidrauličko uravnotežavanje) nemoguće je postići sobnu regulaciju temperature i ravnomernu raspodelu toplote unutar zgrade, pa čak i kad je obnovljena fasada zgrade i ugrađena je nova moderna stolarija.