NavMenu

Kolarac slavi 93. rođendan Velike dvorane uz Mocarta i Čajkovskog

Izvor: RTS Ponedeljak, 13.01.2025. 15:41
Komentari
Podeli
(Foto: Aleksandar Parezanović)
Koncertom Hora i Simfonijskog orkestra RTS, uz šefa-dirigenta Srboljuba Dinića, 4. februara 2025. biće obeležen 93. rođendan Velike dvorane Kolarčeve zadužbine. Tim povodom biće izvedeni Mocartov Rekvijem i Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 35, Petra Iljiča Čajkovskog na kojem će kao solista nastupiti jedan od najčuvenijih violinista svoje generacije - Roman Simović.

Zgrada Kolarčeve zadužbine na Studentskom trgu br. 5 počela je sa radom otvaranjem Velike dvorane 4. februara 1932. godine koncertom Beogradske filharmonije kojom je dirigovao Stevan Hristić.

Povodom 93. rođendana Velike dvorane biće izveden Mocartov Rekvijem, delo koje je popularnost steklo delimično i zbog tajanstvenošću obavijenoj legendi o njegovom nastanku. No, pored maštovitih, apokrifnih verzija o nepoznatom glasniku, zaogrnutom sivim plaštom, koji od Mocarta poručuje delo za anonimnu osobu, stvarne okolnosti nastanka Rekvijema sasvim su trivijalne i svima poznate.

Radeći stalno, u nedostatku vremena, već poljuljanog zdravlja, imajući pred sobom odlazak u Prag radi izvođenja Don Đovanija i premijere Titovog milosrđa, poručenog za kraljevsko krunisanje Leopolda Drugog, kao i premijeru Čarobne frule u Beču, Mocart je opsesivno bio obuzet porudžbinom da napiše ovo delo, koje je, zbog čestih košmara od groznice, instinktivno predosećajući kraj, nazvao svojom samrtnom pesmom.

Na zaglavlje partiture Rekvijema kao datum završetka kompozicije stavio je 1792. godinu, nadajući se da će je dotle finalizovati. Ali nije uspeo. Preminuo je 5. decembra 1791. godine. Kompletno je završio stavove Introitus i Kyrie, kao i vokalne deonice i kontinuo za sekvence: Dies irae, Tuba mirum, Rex tremendae, Recordare i Lacrimosa, sa naznakom orkestracije i skicama završnog odseka Rekvijema.

Delo je, po nalogu Mocartove udovice Konstance, koja je time osigurala isplatu porudžbine, dovršio njegov učenik Zismajer.

Iako je misterija poručioca dela danas rešena, mistika koju je ono sa sobom nosilo dalo mu je pečat večnosti. Iako je u pitanju Rekvijem, ovo je jedno od najpopularnijih dela muzičke istorije uopšte.

Pišući Koncert za violinu, Čajkovski je sledio svoja osećanja, a sam je govorio da je pri tome jedva uspevao da sledi svoju misao i beleži njen let na putu u nepoznato. Zahvaljujući tome, napisao ga je u rekordno kratkom vremenu, za svega dve nedelje, ali je ovo delo naišlo na izuzetno loš prijem kod kritike.

Vodeći violinisti tog doba smatrali su da je neizvodljiv, a slavni bečki kritičar Eduard Hanslik, revoltiran, bio je među najstrožim kritičarima koji je javno, negativno, komentarisao delo posle prvog izvođenja u jesen 1875. godine.

Loša kritika obišla je Moskvu i Sankt Petersburg i tu se zaustavila, a Koncert je, potom, obišao svet i u tom svom pohodu još se nije zaustavio.

Koncert počinje u 20 časova, a karte su u prodaji na biletarnici Kolarčeve zadužbine i onlajn.

Šta imamo u krugu od:
1 km
2 km
3 km
5 km
10 km
15 km
Fotografije:
Opis:
Zadužbina Ilije M. Kolarca, poznata i kao Kolarčeva zadužbina, se nalazi se na Studentskom trgu 5, u najstrožem centru Beograda. Zgradu Kolarčevog univerziteta je projektovao srpski arhitekta Petar Bajalović.

Prve ideje o građenju objekta za potrebe javnih predavanja i priredbi po programu jednog „narodnog univerziteta“ pojavile su se tokom 1928. godine, kada je raspisan konkurs za zgradu Kolarčevog narodnog univerziteta na Pozorišnom trgu. Prvu nagradu dobio je arhitekta Andrej Papkov. Međutim, budući da regulacija ovog dela Trga – između Makedonske i Francuske ulice nije bila definitivno utvrđena, investitor je odustao od građenja na ovom terenu i već 1929. doneo odluku da se objekat podigne na zadužbinskom placu na Studentskom trgu br.5.

Za novu lokaciju na Studentskom trgu nije raspisivan konkurs, već je projekat direktno naručen arhitekti Petru Bajaloviću (1876—1947), profesoru Tehničke velike škole i autoru značajnih objekata iz perioda pre Prvog svetskog rata (Paviljon u Rimu, stambena zgrada u Francuskoj br.31 itd.). Zgrada je počela da se zida 1929. godine, i to kao objekat u unutrašnjem delu parcele, u dvorištu postojećeg jednospratnog objekta na placu zadužbine Ilije Milosavljevića Kolarca. Ideja je bila da se u delu starog objekta organizuje prodaja ulaznica za priredbe. U toku 1930. godine podignuta je velika koncertna dvorana sa oko 1200 mesta, tada najveća u Beogradu. Naredne godine odlučeno je da se i prema ulici podigne novi, trospratni objekat. S obzirom da Zadužbina nije raspolagala dovoljnim materijalnim sredstvima, novi objekat sa Studentskog trga namenjen je renti, pa su u prizemlju projektovani poslovni prostori. Tu je realizovan i ulaz za deo sa garderobom u veznom traktu i koncertnu salu u pozadini. Mezanin je takođe bio namenjen izdavanju, dok su na spratovima zamišljene prostorije za čitaonicu, manje učionice i prostorije za upravu Kolarčevog narodnog univerziteta. Zgrada je završena 1932. godine. (Wikipedia)
Vidi sve
Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.