NavMenu

Druga faza projekta "Novo lice Ćele-kule" - U trećoj se očekuje rekonstrukcija lica čegarskih junaka

Izvor: Euronews Srbija Četvrtak, 06.06.2024. 12:47
Komentari
Podeli
Lobanja Stevana Sinđelića, po predanju (Foto: eKapija / Aleksandra Kekić)Lobanja Stevana Sinđelića, po predanju
Društvo za akademski razvoj pokrenulo je projekat "Novo lice Ćele-kule", koji obuhvata antropološku analizu, rekonstrukciju lica i digitalizaciju uzidanih lobanja u ovaj jedinstveni spomenik u svetu. Rezultati istraživanja trebalo bi da otkriju kako su izgledali junaci Čegarske bitke, ali i njihovu starost, zdravstveno stanje, stepen povreda. Projekat je realizovan uz podršku donatora, više od 150 građana Srbije i regiona.

Antropološkinja Nataša Šarkić za Euronews Srbija objašnjava da je u toku druga faza projekta, dok će treća, u kojoj će biti urađena rekonstrukcija lica čegarskih junaka, biti i poslednja.

- Važno je naglasiti da postoje lobanje koje su jako oštećene i koje prosto nije moguće antropološki analizirati, niti je moguća facijalna rekonstrukcija, jer je od njih toliko malo ostalo, da tu prosto nije moguće ništa dopuniti. Najmlađa osoba imala je svega 11 godina i ta individua je ubijena tupim predmetom u glavu. Dakle, umrla je na licu mesta. Najstarija je imala preko 50 godina. To nam govori da je u samoj bici očigledno bilo angažovano kompletno stanovništvo, a to su neki novi podaci koji smo uspeli da dođemo - kaže Šarkić.

U novom istraživanju, koje bi trebalo da rasvetli živote čegarskih junaka, Nataša Šarkić, inače antropološkinja kompanije Aita Bioarchaeology iz Barselone, ima važnu ulogu. Ona utvrđuje pol, starost, dentalne i druge bolesti ljudi kojima su pripadale lobanje iz Ćele-kule, što je ključno za facijalnu rekonstrukciju.

Iako su prema istorijskim izvorima Turci ubijenim ljudima skidali kožu sa lobanja i punili je pamukom i slamom, naša sagovornica kaže da za to nisu pronašli fizičke dokaze.

- Nemamo te tragove kasapljenja i skidanja kože, a ono što je zanimljivo da napomenemo, nemamo čak ni puno znakova dekapitacije, odnosno znakova da su im odrubljivane glave. Negde da, ali ne kod svih. To je opet jedan neočekivan podatak - ističe Šarkić.

Poseban izazov predstavlja rekonstrukcija lobanje za koju se smatra da je pripadala Stevanu Sinđeliću, budući da DNK analiza nije izvodljiva u ovom slučaju.

- Znamo da je pripadala muškarcu u kasnim trideseetim godinama, a potvrđeno je da su postojali neki fiziološki problemi, najviše u mladosti, što se poklopa sa pričom da je imao relativno teško detinjstvo. Osim toga, postoje tragovi nekih povreda koje su nastale pre tog sukuba, što se opet poklopa sa činjenicom da Sinđelić jeste bio ranjavan u ratovima - kaže Šarkić, dodajući da na toj lobanji postoje tragovi obezglavljivanja.

Jedno od njenih otkrića je i da je moguće da je Sinđelićeva lobanja ostala očuvana uprkos tome što je sa relativne blizine ispalio hitac kojim je detonirao barutanu, ali konačnu potvrdu o njenom poreklu mogu da dobiju, tek nakon rekonstrukcije.

- Nažalost, DNK analize nisu moguće, jer su to destruktivne analize, koje bi uništile deo spomenika, ali nadamo se da će na kraju finalnim preklapanjem portreta i lica i rekonstrukcije moći da dobimo odgovor na to pitanje - kaže antropološkinja.

Rekonstrukcija je zapravo već u toku, a Šarkić kaže da prvi rezultati deluju fantastično.

- Mislim da ćemo tek tada zapravo shvatiti koliko je to bio jedan veličanstven čin i koliko je i lepo i strašno kada ti ljudi prestanu da budu nešto što je gotovo predmet i postanu osobe sa svojim ličnim pričama. Tek onda se možda shvati veličina te žrtve - smatra naša sagovornica.

Od dragocene pomoći istraživačima je i podrška svih ljudi, kako bi se, makar iz usmenog predanja, saznalo nešto više o borcima Čegra.

- Mi i dan-danas ne znamo ni gde su sahranjeni ti ljudi, gde su njihova tela i to je nešto što pokušavam da saznam. Ja bih zamolila građane Niša i okoline da ukoliko nešto znaju, podele s nama, čak i ako nije potpuno proverena informacija. Možda nas to može dovesti do nekih od njih, ili makar da znamo odakle da počnemo sa daljim istraživanjem - kaže Šarkić.

Ideja je da se za Ćele-kulu, koja je jedan od najposećenijih spomenika u Nišu, sazna i u inostranstvu.

- Kad budemo imali finalne modele, nadamo se da ćemo imati priliku da to prikažemo i u muzejima širom Evrope i šire - zaključila je antropološkinja.


Priča o Čegarskoj bici

Bitka na Čegru je jedna od presudnih bitaka vođenih u Prvom srpskom ustanku između srpskih ustanika i Turaka, jer je najbitniji cilj u obnovi srpske države bilo oslobođenje Niša od Turaka.

Srpska ustanička vojska, sa 16.000 boraca, predvođena glavnim komandantom Milojem Petrovićem, pristigla je 27. aprila 1809. godine nadomak Niša, kod sela Kamenice, Gornjeg i Donjeg Matejevca. Srpski vojnici su izgradili šest šančeva, od kojih je prvi i najveći bio na Čegru sa vojvodom Stevanom Sinđelićem. Turci, koji su u međuvremenu dobili veliko pojačanje od 20.000 vojnika, napali su 31. maja 1809. godine najisturaniji šanac na uzvišenju Čegar. Boj se vodio čitav dan i iako je srpska vojska dugo odolevala napadima, Turci su na posletku uspeli da pređu šanac.

Kada je Sinđelić shvatio da će im pasti šaka, prema istorijskim izvorima, ispalio je hitac u barutanu i digao u vazduh celi šanac. U boju je izginulo oko tri hiljade Srba i dvostruko više Turaka.

Posle Čegarske bitke, od srpskih glava izgrađena je krajem leta 1809. godine Ćele-kula po nalogu Huršid-paše, tadašnjeg svirepog turskog zapovednika Niša i to na četvorougaonoj osnovi, visoka oko tri metra. Uzidane su 952 lobanje srpskih junaka kao opomena srpskom narodu.

Ćele-kula predstavlja jedinstven spomenik takve vrste u svetu i verno oslikava turske zločine nad srpskim narodom.
Šta imamo u krugu od:
1 km
2 km
3 km
5 km
10 km
15 km
Fotografije:
Opis:
Ćele-kula (Kula lobanja, Vele kula, tur. kelle kulesi — „kula od lobanja“) spomenik je iz Prvog srpskog ustanka koji je u znak odmazde tadašnja turska vlast u Srbiji izgradila od lobanja, poginulih srpskih ratnika, predvođenih Stevanom Sinđelićem, u bici na Čegru. Nalazi se na 4 km od centra Niša, na putu ka Niškoj Banji.

Procenjuje se da je u bici na Čegru, koja se odigrala 31. maja 1809. godine, poginulo oko 6.000 turskih ratnika. Ukupni gubici na strani Srba se procenjuju na oko 4.000 ljudi. Kako bi opravdao toliki gubitak svojih trupa i opijen pobedom, niški Huršid-paša naređuje da se kože sa glava poginulih Srba oderu, napune slamom i pamukom i zatim pošalju u Carigrad, kako bi pokazao na koji način se treba postupati sa pobunjenom rajom. Za svaku donetu glavu, Huršid-paša je poklanjao po 25 groša. Kako bi jednom za svagda zaplašio Srbe, Huršid-paša naređuje da se na istočnoj strani Niša u znak opomene sazida kula od kamena i da se u njene zidove uzidaju preostale lobanje poginulih vojnika, „tako da sredina kule bude jednostavna, od kamena i kreča a glave srpskih vojnika da se okrenu u polje i uzidaju spolja“. (Wikipedia)
Vidi sve
Info sa lokala:
Niš  
Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.