NavMenu

Otvorena pivara u manastiru Banjska

Izvor: Tanjug Četvrtak, 13.07.2017. 09:47
Komentari
Podeli
Ilustracija (Foto: ID1974/shutterstock.com)Ilustracija
U manastiru Banjska na severu Kosova i Metohije počela je da radi pivara, čiju izgradnju je sa 13,8 miliona dinara podržala Kancelarija Vlade Srbije za Kosovo i Metohiju.

Pun kapacitet pivare manastira Banjska, koji se u starim spisima pominje kao jedan od manastira na Kosovu i Metohiji u kojem se kuvalo pivo, iznosiće 30 tona piva mesečno.

Pivaru su pustili u rad direktor Kancelarije za KiM Marko Đurić, vladika raško-prizrenski Teodosije i predsednik Privremenog organa opštine Zvečan Ivan Todosijević.

- Ovde u manastiru Banjska, proizvodiće se pivo koje smo razvili zajednički sa Eparhijom Raško-prizrenskom, uz pomoć Vlade Srbije i Kancelarije za Kosovo i Metohiju - rekao je Đurić.

Dodao je da će manastir Banjska i njegova ekonomija upotpuniti svoj duhovni život, koji se meri vekovima, i proizvodnjom piva, koja će pomoći očuvanju i opstanku manastirske ekonomije.
Fotografije:
Opis:
Manastir Banjska je muški manastir posvećen Svetom Stefanu, a sagrađen je između 1313. i 1317. godine, kao zadužbina srpskog kralja Stefana Uroša II Milutina, jednog od najmoćnijih vladara iz dinastije Nemanjić i jednog od najmoćnijih vladara na Balkanu svoga doba. Milutin je Banjsku namenio sebi za grobnu crkvu. Kada je umro u Nerodimlju 1321, arhiepiskop Danilo II je preneo njegovo telo u Banjsku. Ne dugo posle kralja Milutina, u severnoj kapeli sahranjena je kraljica Teodora, majka Milutinovog unuka, kralja i cara Dušana.

Posle Kosovske bitke 1389. godine telo kralja Milutina je preneto je u Trepču, a potom, 1460. godine, u manastir Gorna Banja u bugarski grad Sofiju gde se i sada nalazi.

I manastir je pratio sudbinu tela svog ktitora. Monumentalno zdanje sa crkvom, trpezarijom, bibliotekom, konacima i „palatom carskom”, Banjska je počela da propada vrlo rano. Već u prvom turskom naletu 1389, Banjska je gorela. Stradanja su se nastavila tokom 15. i 16. veka. Početkom 15. veka požar je progutao knjige, a u drugoj polovini istog veka manastir je verovatno zapusteo. Putopisac Kuripešić zabeležio je da je po naredbi sultana manastir u 16. veku razoren jer su se u njemu sakupljali hrišćanski begunci iz turskog ropstva.

Početkom 17. veka na ruševinama manastira niklo je manje osmansko utvrđenje, dok je crkva dograđivanjem minareta nad severnom pevnicom delom pretvorena u džamiju, a delom u prostorije za stanovanje. U austrijsko-turskim borbama 1689. naizmenično je služila kao utvrđenje osmanskoj i austrijskoj vojsci.

Već skoro sasvim srušena crkva Svetog Stefana je u 19. veku adaptirana i pretvorena u džamiju i, kao takva, služila je do Prvog svetskog rata. Banjska je ponovo je gorela u vreme Prvog svetskog rata. Razrušen i zapušten manastir je čekao na obnovu do 1938, kada su pod nadzorom Đ. Boškovića započeti konzervatorski radovi. Crkva je prvi put konzervirana 1939. godine, a drugi put 1990. godine kada je učinjena delimična rekonstrukcija. Jula 2005. u manastiru je obnovljen duhovni život. (Wikipedia)
Vidi sve
Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.