Dalibor Arbutina, direktor JP Nuklearni objekti Srbije: U narednih pet godina možemo postaviti temelje nuklearne energetike u Srbiji

Dalibor Arbutina već više od deset godina vodi Javno preduzeće Nuklearni objekti Srbije. Za narednih pet godina, smatra, ključno je uspostaviti pravni okvir, osnažiti regulatorno tijelo i razviti studijske programe koji će obezbijediti kontinuirani razvoj kadrova.

Arbutina ističe da budućnost nuklearne energetike u Srbiji zavisi od strateških odluka države, ulaganja u obrazovanje i zadržavanja stručnjaka.

- Moj prvi pravi inženjerski posao i iskustvo u ovoj oblasti imao sam u Javnom preduzeću Nuklearni objekti Srbije na realizaciji projekta prepakivanja i transporta isluženog nuklearnog goriva istraživačkog nuklearnog reaktora RA u zemlju porekla Rusku Federaciju i upravo u radu na tom projektu sam imao prilike da se upoznam i vidim na djelu sve aktivnosti koje su bile potrebne da se tako jedan kompleksan i nerutinski posao realizuje, u našoj zemlji i sa našim ljudima i stručnjacima, i uz veliku podršku eksperata iz Međunarodne agencije za atomsku energiju i Ruske Federacije kao nosioca tehnologije.

Sa tom generacijom mladih inženjera, a koji su vremenom postali vrhunski eksperti, sam od tada u kontinuitetu na poslovima sanacije istorijske zaostavštine prethodnih nuklearnih programa. Uz tekuće prolazne probleme koje uz pomoć Vlade Republike Srbije i resornog ministarstva uspješno rješavamo, uspijevamo i da realizujemo zadate ciljeve i da nuklearnim objektima upravljamo na siguran i bezbjedan način.

- Program uvođenja nuklearne energetike ne zasniva se samo na poznavanju reaktorske tehnologije već je sinergija više tehničkih oblasti od kojih zavisi sigurnost nuklearnih postrojenja. U odnosu na klasične termoelektrane, za čiji rad imamo i stručnjake i iskustvo, nuklearne elektrane se razlikuju samo u dijelu koji generiše toplotu, koja generiše paru koja pokreće turbine, tj. u tom nuklearnom dijelu.

Javno preduzeće u svom sastavu ima dva istraživačka nuklearna reaktora i ekipu stručnjaka koja radi sve ove godine na njihovom održavanju i sanaciji, ali i ekipe eksperata u pratećim nuklearnim oblastima kojima se garantuje sigurnost i bezbjednosti tih objekata kao što su radijaciona sigurnost, nuklearna bezbjednost i upravljaje radioaktivnim otpadom.

Uz sačuvan kadar koji je iz Instituta za nuklearne nauke Vinča prešao u Javno preduzeće Nuklearni objekti Srbije, na čijem sam čelu, razvila se nova ekipa kadrova koja može biti osnova za proširenje potrebne kadrovske baze za programe koje država izabere. Povremeno je ovo preduzeće bilo suočeno sa kadrovskom fluktuacijom, pogotovo u talasu razvoja IT sektora u Srbiji, što nije dobro ukoliko se dugoročno planira. Za razvoj uskostručnih specijalista za ovakav program potrebno je vrijeme, i uz pomoć eksperata MAAE oni mogu steći i potrebno iskustvo za rad i odlučivanje. Međutim potrebno je obezbijediti i uslove da se kadrovi ne odlivaju, i za to nam je potrebna pomoć države, kao što smo je imali i do sada.

- Više puta u prošlosti, a i ovih dana moglo se čuti u javnosti o negativnim pratećim posljedicama donošenja Zakona o zabrani izgradnje nuklearnih elektrana u SFRJ. Veliki broj tada aktivnih stručnjaka, u najboljim godinama svoje karijere napustili su državu devedesetih. Interesovanje mladih za studiranje relevantnih programa se takođe smanjilo do zanemarljivog, pa su fakulteti koji su imali namjenske studijske programe kao na primjer Mašinski i Elektrotehnički fakultet u Beogradu, ugasili takve programe. U međuvremenu su i ti stručnjaci koji su tada napustili državu otišli u penziju. Poznato nam je iz na osnovu susreta koje smo imali, a i javno dosupnih publikacija da postoji izvjestan manji broj mlađih ljudi koji su imali lična interesovanja za ovu oblast i izabrali da studiraju u inostranstvu i ostanu u oblasti radeći tamo. I iz našeg preduzeća je nekoliko saradnika odlučilo da se usavršava na poslovima u inostranstvu.

- Taj vremenski okvir će zavisiti od izabrane stategije za uvođenje nuklearne energetike u Srbiju. Još se u javnosti mogu čuti argumenti za različite opcije: od participacije u nekoj nuklearnoj elektrani u okruženju, preko malih modularnih elektrana do izgradnje jedne ili više velikih, standardnih nuklearnih elektrana. Samo po sebi je očigledno da ti vremenski okviri mogu biti značajno različiti, a najduži bi bio za izgradnju velike elektrane.

Rokovi za izgradnju velikih elektrana se sve više skraćuju, pa danas se može vidjeti da se oni kreću od 7 do 15 godina, zavisno od modela, tipa, isporučioca i raspoloživih resursa. Svaki investitor danas, pa i država, imaju interes da se uložena sredstva što brže počnu vraćati. To će biti svakako jedan od kriterijuma za izbor isporučioca.

- U periodu kad je SFRJ planirala izgradnju NE Krško i raspisala tender za niz novih elektrana, izvršena su određena ispitivanja pogodnih lokacija u SFRJ, od kojih i nekoliko u Republici Srbiji. Koliko bi one i danas u novim okolnostima bile povoljne tek ostaje da se vidi. Međunarodna agencija za atomsku eneriju izdala je niz publikacija čija je tematika kriterijumi za ocjenu lokacije za nuklearnu elektranu. Ti kriterijumi imaju fokus na sigurnosti, uticaju na životnu sredinu i ekonomičnost, a kao uslov se postavlja dostupnost izvora značajnih koliičina rashladne vode, niska gustina naseljenosti, geološka stabilnost, seizmički integritet, jednostavna transportna rješenja i pristupačnost, povezivanje na električnu mrežu i prihvatanje javnosti. Zahtjevi treba da zadovolje ravnotežu pouzdanosti projektnih rješenja u odnosu na spoljašnje prirodne rizike i društvene potrebe.

- Nekoliko tehničkih rješenja čini da su male modularne elektrane optimalno rješenje za pojedine situacije. Država još nije izabrala optimalan put za Republiku Srbiju za uvođenje nuklearne energetike u energetski miks. Izbor će zavisiti od mnogih faktora, kao što su finasijska rješenja, rokovi realizacije i aktuelne potrebe energijom.

Mali modularni nuklearni reaktori se razlikuju od standardnih po veličini, snazi, činjenici da su ugrađene inherentne mere sigurnosti, fleksibilnosti dizajna kao i mogućnosti da se relativno jednostavno proširuje kapacitet na lokaciji. Pogodnim ih čine i određena tehnička rješenja kao što je na primjer rjeđa potreba za remontom i zamjenom goriva na primjer. Jedna od prednosti ovih reaktora je što je njihova izgradnja brža u odnosu na standardne reaktore, jer se izgrađeni dopremaju na izbranu lokaciju. Imajući u vidu činjenicu da su mali, moguće ih je locirati i na lokacijama koje ne bi bile pogodne za standardne reaktore. Njihova veličina i fleksibilnost dizajna, koji se kreće od tzv. mikroreaktora snage 10 MW(e) do 300 MW(e) čine mogućim da se postave na različite lokacije, kao što su na primjer male udaljene zajednice, industrijska postrojenja na nedostupnim lokacijama i slično.

Snaga malih modularnih reaktora se može kretati do 300 MW(e) po jedinici, što je otprilike 1/3 proizvodnog kapaciteta standardnih nuklearnih reaktora. Koji bi modeli bili prihvatljivi za Srbiju, zavisiće od karakteristika lokacije i energetskih potreba definisanog prioriteta za rješavanje u tom trenutku.

- Trenutno najveći izvoznici nuklearnih elektrana i nuklearnih tehnologija su Rusija, Kina, SAD, Južna Koreja i Francuska, (ne nužno ovim redom, zavisno o kojem elementu tehnologije je riječ). SAD su uglavnom danas fokusirane i na nove generacije malih modularnih reaktora.

- Troškovi izgradnje će takođe zavisiti od tipa elektrane za koju se Srbija odluči. Ako je riječ o malim moduarnim elektranama, za očekivati je da u tom slučaju neće doći do probijanja planskih rokova i troškova, jer se isporučuje završen proizvod. Kad je riječ o velikim reaktorima, mnoge okolnosti mogu dovesti, i dovodile su u poznatoj prošlosti do probijanja rokova a samim tim i troškova izgradnje. Iako je poznato da nuklearne elektrane nisu nikakva eksperimentalna postrojenja, na kojima nije poznato šta se može u toku gradnje dogoditi, već objekti sa višestruko testiranim i realizovanim tehničkim rješenjima do probijanja rokova povremeno ipak dođe. Uzroci su najčešće lokalne prirode, od političkih i finasijskih, preko lokacijskih - novih saznanja koja traže dodatne radove ili do novih tehničkih rješenja do kojih se u međuvremenu došlo, a koja su sigurnija i ipak izabrana uprkos kašnjenju do kojih dovode.

Najbolje rješenje da se izbegne probijanje troškova bi bilo da se ne probiju rokovi, a to znači da bi svi pripremni radovi morali biti detaljno i u potpunosti završeni, do nivoa koji je za tu fazu predviđen.

Da li će biti posla za našu građevinsku industriju zavisiće od izabranog tipa elektrane. Ali nuklearna elektrana nije samo zgrada reaktora već i niz pratećih funkcionalnih objekata i sistema u okruženju elektrane, za čiju bi realizaciju u principu moglo da ima mjesta, koliko se ona usmjeri i pripremi za takve zadatke.

- Perecepcija javnosti o rizicima nuklearnih tehnologija bila je prije svega posljedica viđenih efekata koje nuklearna energija može da ima po stanovništvo i životnu sredinu (prva vojna primjena nuklearne energije 1945. na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki, kao i akcidenti na nuklearnim elektranama sa globalnim efektima, više Černobil nego Fukušima). Iako su nuklearni akcidenti rijetki događaji, stoga što prouzrokuju ozbiljnu štetu, generišu jak signal o neobičajeno visokom riziku nuklearno-energetskih postrojenja, što doprinosi fromiranju njene negativne perecepcije.

Istraživanja su pokazala da čak i u zemljama sa velikim brojem nuklearnih elektrana i stabilnom eksploatacionom istorijom bez akcidenata, posljedice velikih akcidenata, nezavisno od udaljenosti tih objekata, doprinijele su smanjenju povjeranja javnosti u nuklearnu energetiku. Međutim, s druge strane, akcidenti doprinose i unapređenju sigurnosnih zahtjeva i standarda. Za svaki akcident na nuklearnim postrojenjima, a posebno za one po svojim posljedicama najveće (Ostrvo tri milje 1979, Černobil 1986, Fukušima 2011) se sprovodi detaljna analiza uzroka, toka, preduzetih mjera i njhove efikasnosti i posljedica, i na osnovu tih tzv. "naučenih lekcija" tehnički, organizacioni i kadrovski zahtjevi u pogledu sigurnosti nuklearnih objekata se značajno unapređuju, što s druge strane takođe utiče na podizanje povjerenja javnosti.

Istraživanja su pokazala da je povjerenje javnosti u nuklearnu energiju veće u zajednicama koje već imaju instalirane nuklearne objekte. Kao rezultat toga, današnje generacije nuklearno-energetskih postrojenja se grade prema inoviranim i strožim sigurnosnim zahtjevima i zasnovano na operativnom iskustvu koje danas iznosi 20378 reaktor-godina (prema podacima MAAE).

- Najvažniji koraci bi se odnosili na uspostavljanje pravnog i institucionalnog okvira za uvođenje nuklearne energetike, osnaživanje regulatornog tijela, i uspostavljanje studijskih programa na relevantnim fakultetima. Sem toga potrebno je prepoznati potrebnu institucionalnu infrastrukturu za reagovanje u slučaju akcidenta i raditi na podizanju tih elemenata i njihovom povezivanju. I u tom procesu, u nekom trenutku otvoriti ponovo preispitivanje lokacija i ispitivanje mikrolokacija za nuklearnu elektranu.