Privatizacija u Rožajama ugasila fabrike, radnicima oduzela budućnost

Tokom tranzicionih procesa i procesa privatizacije u Rožajama je uništen cjelokupan industrijski sektor, pri čemu danas ne radi nijedno od nekadašnjih velikih društvenih preduzeća.

Fabričke mašine i oprema su kroz stečajne postupke rasprodati ili otuđeni, a hiljade radnika ostali su bez posla. Imovina i zemljište nekadašnjih pogona, posebno na lokacijama poput ekonomske zone u Rožajama, preusmjereni su u privatne građevinske i trgovinske interese.

Uništavanje privrednih subjekata obuhvatilo je sve ključne sektore rožajske ekonomije, gdje se izdvaja propast Gornjeg Ibra, jednog od vodećih drvoprerađivačkih preduzeća u regionu. Ova kompanija potpuno je uništena, iako je decenijama s pravom nazivana industrijskim gigantom u kojoj je plate zarađivalo preko 2.000 uposlenih. Nakon serije neuspješnih tendera i uvođenja stečaja 2004. godine, imovina je rasprodata, a pogoni pretvoreni u ruševine. Uništena je i Fabrika dekorativnog papira Dekor iako je bila jedina takve vrste u Crnoj Gori.

Sličnu sudbinu doživjelo je i Trgovinsko i zemljoradničko preduzeće Bisernica. Ono je svojevremeno posjedovalo ogromne komplekse zemljišta i organizovane farme stoke sa pratećim objektima. Pored primarne proizvodnje, posjedovala je brojne otkupne centre i razvijenu mrežu maloprodajnih trgovinskih objekata. Preduzeće je u svojim najboljim godinama uzgajalo stotine grla stoke i zapošljavalo više stotina radnika. Danas od toga nema ništa. Preduzeće je ugašeno, imovina rascjepkana, stočni fond uništen, a atraktivni poslovni prostori u centru grada prešli su u ruke privatnika.

U tranzicionim procesima nije bolje prošla ni fabrika Famod koja se dugi niz godina uspješno bavila proizvodnjom mašinskih elemenata, prije svega, djelova i prateće opreme za motorna vozila. Fabrika je upošljavajući oko 200 radnika imala obezbijeđen plasman robe na širem tržištu ondašnje Jugoslavije. Famod je u tešku finansijsku krizu zapao početkom 2000. godine. Nakon zatvaranja i završetka stečaja proizvodna oprema je demontirana. Fabričke mašine i alati su otuđeni ili rasprodati u bescjenje kao sekundarna sirovina.

Tranziciju nije preživio ni pogon Kristal, koji je, upošljavajući oko sto radnika, funkcionisao u okviru velikog zaječarskog sistema staklene industrije. Pratile su ga neuspjele privatizacije, da bi na kraju doživio potpunu propast, a raspoloživi objekti su u potpunosti izgubili proizvodnu namjenu.

I Auto-prevozno preduzeće Transservis, nekada zaduženo za kompletan transport oblovine, finalnih proizvoda i putnički saobraćaj u Rožajama, doživjelo je kolaps i gašenje. Ovo preduzeće, koje je nekada posjedovalo moćan vozni park teretnih vozila, autobusa, radionica i logističkih centara, doživjelo je potpunu rasprodaju i prenamjenu.

I nekoliko manjih tekstilnih pogona u Rožajama koji su zapošljavali uglavnom žensku radnu snagu uništeno je i zatvoreno krajem prošlog i početkom ovog vijeka.

– Nakon neuspjelih privatizacija i propasti nekadašnjih preduzeća godinama smo bili svjedoci pohara od brojnih lopova koji su iza sebe ostavili samo zidine bivših fabrika. Za sve to vrijeme obespravljeni bivši radnici nalazili su se na birou rada. Pogubno je što država nije ništa uradila da sačuva ove uspješne kolektive, već je svojim neodgovornim odnosom doprinijela njihovoj potpunoj devastaciji. Može se slobodno reći da je sramota države što nekad veliki državni kompleksi danas izgledaju ovako – ističu radnici bivših rožajskih privrednih giganata.

Stručne analize ukazuju da sadašnja privredna slika Rožaja, za razliku od nekih minulih vremena, odražava ekonomiju u dubokoj strukturnoj krizi, koja je primarno potrošačkog i uslužnog karaktera, sa izraženom zavisnošću od finansijskih priliva iz dijaspore i javnog sektora. Navodi se da Rožaje, kao nekadašnji industrijski centar, danas karakteriše visoka nezaposlenost i odsustvo velikih proizvodnih pogona. Podaci ukazuju da je najveći poslodavac u Rožajama Opština sa preduzećima i ustanovama čiji je osnivač. Privreda se svodi na sektor usluga: trgovinske i zanatske radnje, hotele i ugostiteljske objekte, apoteke, kafiće, benzinske pumpe... Evidentirano je nekoliko preduzeća koja imaju turističke kapacitete, dok je proizvodnja svedena na manje privatne pogone za primarnu preradu drveta ili otkup šumskih plodova.