Jesu li domaće kompanije spremne za AI? Prilika za veću produktivnost ili poslovni rizik

Brža priprema ponuda, jednostavnija komunikacija sa klijentima i manje vremena utrošenog na rutinsku administraciju neke su od mogućnosti koje vještačka inteligencija otvara kompanijama. Tako je u Crnoj Gori. Međutim, dostupnost AI alata sama po sebi ne garantuje bolji poslovni rezultat. Uz potencijalne uštede dolaze troškovi uvođenja, rizici za povjerljive podatke i potreba da zaposleni provjere ono što tehnologija proizvede.

Digitalna osnova za korišćenje novih alata već postoji. Prema Monstatovom istraživanju iz 2025. godine, sva anketirana preduzeća imala su pristup internetu, dok je 87,3% imalo veb-sajt. To je dobra osnova ali ti pokazatelji, ipak, ne govore koliko kompanija koristi vještačku inteligenciju niti koliko uspješno je primjenjuje. Za softverske inženjere koji istovremeno vode sopstveni biznis, poput Aleksandra Popovića, ova tema povezuje tehničke mogućnosti i pitanje poslovne isplativosti. Alat može brzo da pripremi tekst ili predloži programski kod, ali vrijednost za kompaniju zavisi od toga koliko je dobijeno rješenje pouzdano i upotrebljivo.

- Kompanija prvo treba da prepozna posao na koji troši mnogo vremena, pa tek onda da traži AI alat koji može da pomogne. To mogu biti odgovori na ponavljajuća pitanja, priprema dokumentacije ili obrada određenih podataka. Ako ne znamo koji problem rješavamo, teško ćemo znati ni da li nam se ulaganje isplatilo. Gdje se zbilja isplati ulaganje u AI su kompanije koje se bave prodajom softvera. U kompanijama tog tipa više se ne radi o izboru nego o potrebi. Jednostavno, ko ne bude učio da koristi vještačku inteligenciju zaostaće. I to vrlo brzo - kaže Popović.

Mogućnosti primjene razlikuju se od djelatnosti do djelatnosti. Kao ilustracija, turistička agencija mogla bi da koristi generativni AI za prve verzije ponuda na više jezika, uz provjeru cijena i uslova putovanja. Trgovinsko preduzeće moglo bi da koristi odgovarajuće analitičke modele za procjenu tražnje i planiranje zaliha, dok bi uslužna kompanija mogla da ubrza pripremu odgovora klijentima. Riječ je o različitim vrstama AI rješenja, a ne o jednom alatu koji podjednako dobro obavlja sve zadatke.

Za manje timovem naglašava naš sagovornik, korist može biti u tome da zaposleni manje vremena provode u pripremnim poslovima, a više u radu sa kupcima, razvoju usluga i rješavanju složenijih zahtjeva. Pomoć pri prevođenju i pripremi materijala može olakšati i obraćanje stranim klijentima, ali ne uklanja potrebu za poznavanjem tržišta i provjerom sadržaja.

Međunarodni podaci pokazuju da generativni AI nije rezervisan samo za velike sisteme. OECD-ovo istraživanje, sprovedeno krajem 2024. među više od 5.000 malih i srednjih preduzeća u sedam zemalja, pokazalo je da ga koristi 31 odsto tih preduzeća. Ispitanici navode poboljšanje učinka i pomoć u prevazilaženju nedostatka pojedinih vještina. Crna Gora nije obuhvaćena tim istraživanjem, pa se rezultati ne mogu predstavljati kao slika domaće privrede.

- Iz ugla nekoga ko ima sopstvenu kompaniju, važno je koliko vremena i novca alat zaista štedi. U računicu treba uključiti i vrijeme zaposlenih koji provjeravaju rezultat. Brže napravljen proizvod nije ušteda ako kasnije moramo dugo da ispravljamo greške - navodi Popović.

Prema njegovim riječima, upravo je pouzdanost jedna od slabih tačaka generativne vještačke inteligencije. Sistem može ponuditi uvjerljivo napisanu informaciju koja nije tačna, pogrešno protumačiti podatke ili predložiti neispravno rješenje.

- Američki Nacionalni institut za standarde i tehnologiju, NIST, među rizicima izdvaja takve netačne odgovore, ugrožavanje privatnosti i probleme informacione bezbjednosti. Za kompaniju bi to, na primjer, moglo značiti slanje pogrešne ponude ili netačne informacije kupcu. Zbog toga provjera rezultata mora biti dio procesa, posebno kada sadržaj izlazi izvan firme - navodi sagovornik.

Posebnu pažnju, kako naglašava, zahtijevaju podaci koji se unose u AI servise. Ugovori, podaci klijenata i interne poslovne informacije ne bi trebalo da se koriste bez provjere pravila pristupa, čuvanja i obrade. Nivo zaštite zavisi od konkretnog servisa, ugovora i podešavanja jer nijesu svi alati jednaki.

- Zaposleni treba da zna koje podatke smije da unese u alat i ko provjerava rezultat prije nego što ode klijentu. AI može da predloži rješenje, ali kompanija mora da zadrži kontrolu nad onim što isporučuje - ističe on.

Popović naglašava da ni veća brzina rada nije zagarantovana. Kao primjer navodi istraživanje jedne organizacije, objavljeno u julu 2025, gdje je 16 iskusnih programera, radeći na zadacima u projektima koje dobro poznaju, uz tadašnje AI alate trošilo 19 odsto više vremena.

- Nalaz se odnosi na konkretan uzorak, zadatke i alate s početka 2025. godine, a ne na sve programere ili današnja rješenja. Ipak, pokazuje zašto efekat treba mjeriti umjesto pretpostavljati - navodi Popović.

Prema njegovom mišljenju, za zaposlene, primjena vještačke inteligencije ne otvara samo pitanje novih tehnologija, već i pitanje kako će izgledati njihov svakodnevni posao.

- Prema analizi Međunarodne organizacije rada, jedan od četiri radnika u svijetu obavlja posao koji je u nekoj mjeri izložen generativnoj AI, ali zbog stalne potrebe za ljudskim doprinosom, većina poslova biće transformisana, a ne ukinuta. Drugim riječima, za većinu izloženih zanimanja vjerovatnija je promjena načina rada - novi zadaci, alati i vještine - nego potpuna automatizacija. To, međutim, nije garancija da će svako radno mjesto ostati nepromijenjeno, niti prognoza o broju otkaza recimo u Crnoj Gori - ILO analiza daje globalnu procjenu izloženosti zanimanja, a ne nacionalnu projekciju - navodi Popović.

Za domaća preduzeća iz toga proizlazi potreba da uz nabavku tehnologije planiraju i obuku. Zaposlenima su potrebna znanja da pravilno postave zadatak, prepoznaju grešku i procijene kada je neophodno uključiti stručnjaka. Bez toga postoji rizik da se zavisnost od alata poveća, a sposobnost samostalnog rješavanja problema oslabi.

- Ako zaposlenom samo damo pristup AI alatu, nijesmo završili posao. Potrebno je da razumije njegova ograničenja i da ima dovoljno stručnog znanja da procijeni odgovor. Za malu kompaniju posebno je važno da tehnologija ojača tim, a da znanje ne ostane zamijenjeno navikom da se svaki odgovor prihvati bez provjere. Razuman početak mogao bi biti probna primjena na jednom jasno definisanom zadatku, uz poređenje vremena, kvaliteta i ukupnog troška prije i poslije uvođenja. U računicu ulaze pretplate, povezivanje sa postojećim sistemima, obuka, održavanje i kontrola rezultata. Širenje primjene imalo bi opravdanje tek kada se pokaže korist - poručuje Popović i dodaje da za kompanije u Crnoj Gori poslovna vrijednost AI-ja zato se može tražiti u konkretnim rezultatima: kraćem čekanju klijenata, kvalitetnijoj usluzi i bolje iskorišćenom vremenu zaposlenih. Koliki će taj doprinos biti zavisi od izbora zadataka, kvaliteta podataka i sposobnosti ljudi da upravljaju tehnologijom.

Čak 85 odsto crnogorskih start-upova koristi vještačku inteligenciju ili mašinsko učenje, pokazuje Startup Index Crne Gore 2026 – prvo sveobuhvatno istraživanje domaćeg inovacionog ekosistema koje su sproveli Naučno-tehnološki park i Game Changer Montenegro, uz podršku Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija i Agencije za investicije.

Analiza je obuhvatila 65 kompanija, odnosno oko polovine procijenjenog aktivnog ekosistema, a ovakva zastupljenost AI tehnologije jasno pokazuje u kom pravcu se kreće nova generacija preduzetnika. Podaci pokazuju i izrazito mladu scenu - više od 70 odsto start-upova postoji manje od tri godine, dok je čak 77 odsto osnovano od 2023. godine naovamo. Kod trećine kompanija koje koriste AI, ta tehnologija je suštinski dio proizvoda, dok je dodatnih 35 odsto koristi kao funkciju proizvoda, a 19 odsto interno u poslovanju.

Osnivači su, pokazuje istraživanje, visoko obrazovani - više od 60 odsto ima master ili doktorski nivo obrazovanja, dok tipičan tim čine dva do tri osnivača. Kompanije od početka gledaju van granica: 54 odsto cilja globalno tržište, 26 odsto već ostvaruje prihod u inostranstvu, a 45 odsto ima plaćajuće klijente, što ukazuje da značajan broj startapova nije ostao na nivou ideje.