Inflacija se vraća na velika vrata - Pravi udar stiže kroz cijene hrane?

Globalne geopolitičke tenzije i poremećaji u međunarodnoj trgovini već se prelivaju na ekonomije Zapadnog Balkana, a ekonomski analitičar Igor Gavran u izjavi za Bankar upozorava da će njihov puni efekat tek biti vidljiv. Iako građani trenutno najviše osjećaju rast cijena goriva, ključni inflatorni pritisci tek dolaze, i to kroz hranu, transport i lančano povećanje cijena u gotovo svim sektorima.

- Trenutne geopolitičke tenzije i poremećaj u globalnoj trgovini svakako da značajno utiču i na Zapadni Balkan. I to se osjeća prije svega na cijenama goriva, ali se osjeća i još više će se osjećati i na nekim drugim elementima, prije svega cijenama hrane, cijenama prevoza, a i one cijene koje realno nisu povezane sa uticajima ovih dešavanja će se sigurno povećavati pod izgovorom da jesu, odnosno pod izgovorom da ovakve posljedice se jednostavno ne mogu izbjeći, maltene u bilo kojem sektoru - napominje Gavran.

Crna Gora je dodaje djelimično ublažila udar kroz privremeno smanjenje akciza na gorivo, ali riječ je o kratkoročnoj mjeri ograničenog dometa. Čak i minimalna poskupljenja goriva imaju širi efekat u ekonomiji.

- Suspenzija akciza ne može trajati vječno, a i cijene u svakom slučaju, čak i ako neznatno porastu, to opet ima negativnog efekta - napominje Gavran.

Mnogo ozbiljniji problem leži u sektoru poljoprivrede, gdje rast cijena inputa prijeti smanjenjem proizvodnje i dugoročnim posljedicama po tržište hrane.

- Imamo i uticaj na cijene đubriva, što posljedično utiče na troškove poljoprivrednika i proizvodnje hrane - naglašava Gavran.

Dugoročno, smanjenje domaće proizvodnje može povećati zavisnost od uvoza i izloženost globalnim šokovima.

Iako se Crna Gora često navodi kao naredna potencijalna članica Evropska unija, proces proširenja sve više zavisi od političke volje unutar Unije.

- Crna Gora se opravdano spominje kao naredna članica Europske unije u smislu da bi to bilo logično očekivati ako gledamo na neki realni napredak u ispunjavanju uslova koji se i dalje formalno ističu kao uslovi za pristupanje i da nije bilo rata u Ukrajini, vjerujem da bi Crna Gora možda već bila članica ili bi to članstvo bilo izvjesnije i da nije bilo nekih drugih globalnih poremećaja također, vjerujem da bi to članstvo bilo praktično neupitno - ocjenjuje Gavran.

Ipak, oprezan je kod ocjene stvarne spremnosti EU za proširenje, naglašavajući da se percepcija tog procesa razlikuje između Brisela i regiona.

Model koji se nudi sve više podsjeća na parcijalnu integraciju bez punih političkih prava. Takav aranžman podrazumijevao bi prihvatanje obaveza bez mogućnosti ravnopravnog odlučivanja. U aktuelnim okolnostima, čak su i ekonomske koristi od takvog modela sve manje izvjesne.

Naglašava da je na političkom nivou, proces evropskih integracija ono što se najviše vidi, a tek kada se uspješno okonča može se govoriti o ozbiljnijim ekonomskim dobitima.

Kada su u pitanju izazovi pristupanja Evropskoj uniji, Gavran kategorično upućuje na nužnost kreiranja strategija u svim oblastima.

- Crna Gora i dalje nema jasno definisan i održiv ekonomski model. Investicije su često usmjerene na nekretnine i turizam, dok su ulaganja u proizvodnju i kvalitetna radna mjesta nedovoljna. Infrastrukturni projekti također nisu napredovali dovoljno brzo ni efikasno - opominje Gavran.

Dodaje da je rizično bazirati cjelokupni ekonomski razvoj na turizmu, pogotovo kada je koncentrisan na primorje, dok ostatak države nema direktne koristi. Bez razvoja proizvodnje i realnog sektora, teško je postići održiv rast i zapošljavanje kvalitetnog kadra.

- Dugoročno, jedan od najvećih problema je demografska kriza, iseljavanje stanovništva i nizak natalitet. Umjesto rješavanja tih problema, često se pribjegava uvozu jeftine radne snage, što dodatno smanjuje perspektivu domaćeg stanovništva. U konačnici, bez strateškog pristupa razvoju proizvodnje, zapošljavanju i demografskoj obnovi, teško je očekivati stabilan i održiv ekonomski napredak Crne Gore - napominje Gavran.