Nakon 22 godine u SAD, Balša Baletić razvija gazdinstvo u Zeti - Porodični biznisi mogu biti snažan pokretač ekonomskog razvoja Crne Gore

Nakon više od dvije decenije života i poslovanja u Sjedinjenim Američkim Državama, preduzetnik Balša Baletić sve više vremena provodi u Crnoj Gori, gdje razvija porodične projekte u oblasti maslinarstva i ruralnog turizma. Kako kaže u razgovoru za Pobjedu, iskustvo koje je stekao u američkom poslovnom sistemu danas pokušava da primijeni i u Crnoj Gori, uvjeren da upravo mali i porodični biznisi mogu biti snažan pokretač ekonomskog razvoja.

U pitomom dijelu Zete, između redova mladih maslina, gusaka koje spokojno kljucaju travu i mirisa svježe iscijeđenog ulja, Baletić je pronašao svoj mir. Njegovo imanje u selu Srpska danas se prostire na oko 70.000 kvadrata sa više od 3.000 stabala masline, vlastitom uljarom Pieralisi i malim "ekosistemom" domaćih životinja koje održavaju prirodnu ravnotežu.

Kada je sadio prve masline u Zeti, Baletić imao je dva jasna cilja: da napravi zelenu oazu koja će trajati, i da kvalitet ulja u potpunosti zavisi od njegovih ruku i znanja, a ne od tuđih rokova i kompromisa.

- Proizvodnja ulja nam ne određuje egzistenciju - to je dopunska priča zasnovana na ljubavi. Zato ne forsiramo kvantitet, već kvalitet - kaže Baletić.

Baletić je u Americi proveo ukupno 22 godine. Prvih 18 godina živio je tamo bez prekida, dok posljednje četiri godine život organizuje između dvije države.

- Sada sam uglavnom na relaciji između Amerike i Crne Gore. Djeca su ovdje zbog škole, a ja nekoliko puta godišnje odlazim u SAD, obično na po mjesec dana. Tako održavam i posao tamo, ali i razvijam projekte ovdje - kaže Baletić.

Rođen je u Podgorici, naspram zgrade Pobjede. Baba mu je živjela u toj kući u selu Srpska i volio je da vrijeme provodi tamo.

Kako je zarađivao u Americi, otkupljivao je parcele i sklapao imanje.

- U maslinarstvu je presudno da se plod, odmah nakon berbe, što prije iscijedi i pravilno skladišti da ne oksidira. Zato beremo dok uljara radi; poslije cijeđenja ulje ide u podrum. Sve je hladno cijeđenje - objašnjava domaćin.

- Pitali su me zašto sam ulju dao ime baš "Oro" – otkud to ime? Zapravo, vrlo simbolično. Tražili smo naziv koji će biti i crnogorski i svjetski. "Oro" na italijanskom i španskom znači zlato, a maslinovo ulje se s razlogom zove "zlatna kap". S druge strane, oro je i crnogorska narodna igra – pokret, zajedništvo, radost. Sve se nekako spojilo u toj riječi - dodaje Baletić.

Rodnost zasad nije velika – stabla su različite starosti, a mnoga će tek u narednim godinama prispjeti za punu berbu.

- Najvažnije je da su plodovi zdravi, bez uboda maslinove muve. To dugujemo podneblju, prozračnosti maslinjaka, adekvatnim mjerama i uzgoju. Za druge potencijalne štetočine, poput stjenica, zadužena je živina – i to eliminiše potrebu za preparatima - kaže Baletić.

Njegova kompanija u Americi funkcioniše već godinama i, kako objašnjava, zahvaljujući dobro organizovanom timu može da radi i bez njegovog svakodnevnog prisustva.

– Imam odličan tim koji vodi firmu. Posao pratim kroz dnevne, sedmične i mjesečne izvještaje, pa mogu vrlo precizno da vidim kako se firma razvija i gdje treba reagovati. Kada sam u Americi, najčešće se posvetim marketingu, prodaji ili razvoju novih ideja. Već pet ili šest godina nemam klasično radno mjesto u firmi – objašnjava Baletić.

U kompaniji radi oko sedamdesetak zaposlenih, od kojih je većina iz Sjedinjenih Američkih Država, ali ima i nekoliko ljudi sa ovih prostora.

– Najvažnije je imati pouzdan tim i jasnu strukturu rada. Bez dobre organizacije je nemoguće voditi ozbiljan posao – ističe Baletić.

Prema njegovim riječima, upravo organizacija je jedna od najvažnijih lekcija koje je naučio kroz poslovno iskustvo.

– Vjerujem da je dobra organizacija važnija čak i od nekih diploma ili licenci. Ako čovjek nije organizovan, stalno će upadati u probleme, bez obzira koliko je stručan. Ali kada postoji jasna organizacija i plan, mnogo je lakše voditi posao i razvijati nove projekte – kaže Baletić.

On dodaje da je planiranje ključ svega.

– Postoje stvari koje znamo unaprijed. Znamo kada dolazi sezona, kada treba uraditi određene poslove, kada počinju radovi ili berbe. Ako se to dobro planira, nema iznenađenja – objašnjava Baletić.

Posljednjih godina sve više vremena posvećuje maslinarstvu koje, kako kaže, za njega predstavlja prije svega ljubav prema zemlji i prirodi.

– Možda sam se malo umorio od američke poslovne trke. Maslinarstvo je nešto što stvarno volim i u čemu uživam. To je posao koji zahtijeva strpljenje i dugoročno razmišljanje, ali daje posebno zadovoljstvo – kaže Baletić.

Prošla godina, kako navodi, bila je izazovna za maslinare zbog nepovoljnih vremenskih uslova.

– Maj je bio katastrofalan. Svakodnevno su padale jake kiše i duvao je vjetar, a upravo tada je maslina cvjetala. Potrebno je desetak lijepih dana da bi cvjetanje prošlo kako treba, a mi smo imali najgore moguće uslove – objašnjava Baletić.

Zbog toga je rod bio manji nego što se očekivalo, ali kvalitet je bio izuzetno dobar.

– Najvažnije je da su masline bile zdrave. Kada imate zdrav plod, onda možete očekivati i vrhunsko ulje. Količina je bila solidna, ali kvalitet je bio odličan i to me najviše raduje – kaže Baletić.

U narednim godinama očekuje rast proizvodnje.

– Imamo nove maslinjake koji prvi put ulaze u rod, a i postojeća stabla svake godine daju sve više ploda. Zbog toga očekujem da će i proizvodnja ulja rasti iz godine u godinu – dodaje on.

Jedan od izazova u razvoju poljoprivrede u Crnoj Gori, prema njegovim riječima, jeste dostupnost zemljišta.

– U Hrvatskoj se zemlja za maslinarstvo može kupiti za tri do četiri eura po kvadratu, dok je kod nas teško naći zemljište ispod deset eura. To otežava razvoj poljoprivrede – kaže Baletić.

Smatra da bi država mogla više da pomogne u tom segmentu.

– Država ima znatne površine zemljišta koje bi mogle biti stavljene u funkciju poljoprivrede. Kada bi se to bolje organizovalo, mnogo više ljudi bi se odlučilo da ulaže u ovu oblast – smatra on.

Baletić planira da maslinarstvo poveže sa turističkom ponudom.

– Planiramo da organizujemo degustacije i posjete imanju. Turisti će moći da probaju maslinovo ulje, ali i druge domaće proizvode – smokve, sokove i proizvode lokalnih farmera – objašnjava on.

Na imanju se već nalaze domaće životinje, a plan je da se u ponudu uključe i proizvodi iz okolnih domaćinstava.

– Želimo da uključimo i komšije koji proizvode sir, džemove ili druge domaće proizvode. Tako se stvara autentična ponuda – kaže Baletić.

On smatra da Podgorica ima izuzetan potencijal za razvoj takvog oblika turizma.

– Podgorica je na idealnoj lokaciji. Blizu su Skadarsko jezero, vinogradi, maslinjaci, farme. Turisti koji dolaze sa mora mogu lako da svrate, posjete vinarije ili uljare, obiđu jezero i vrate se istog dana – objašnjava Baletić.

Takav koncept, kako ističe, već daje dobre rezultate u regionu.

– Hrvatska je odličan primjer. Istra je danas jedna od najpoznatijih regija za maslinovo ulje i gastronomiju. Oni su uspjeli da spoje poljoprivredu i turizam, i mislim da i mi možemo ići tim putem – kaže Baletić.

Iskustvo iz Sjedinjenih Američkih Država uvjerilo ga je da su mala i srednja preduzeća temelj snažne ekonomije.

– U Americi su mala i srednja preduzeća napravila naciju bogatom. Kada porodica ima svoj biznis – bilo da je to farma, mala proizvodnja ili turističko domaćinstvo – tada raste i standard i kvalitet života – ističe Baletić.

Zbog toga smatra da Crna Gora treba da podstiče razvoj porodičnih biznisa.

– Kada bi hiljadu ljudi imalo svoje male biznise, imali bismo hiljadu porodica koje dobro žive. To je zdrav model razvoja i nešto na čemu treba graditi budućnost – zaključuje Baletić.

Iako je izgradio uspješan poslovni put, Baletić kaže da mu je porodica najveći životni uspjeh.

– Najponosniji sam na svoju porodicu i djecu. U današnje vrijeme imati veliku porodicu i djecu koja su vrijedna i dobro vaspitana je najveći uspjeh – kaže on.

Djeca, kako dodaje, često dolaze da pomognu u maslinjaku tokom vikenda.

– Ne forsiram ih, ali kada vide da radim, i oni žele da pomognu. Važno mi je da to ne doživljavaju kao obavezu, nego kao nešto prirodno – poručuje Baletić.

Za Balšu Baletića dilema "Amerika ili Crna Gora" ne postoji.

Može i jedno i drugo, uz dobru organizaciju. Već četiri, pet godina tako funkcionišemo.

Na kraju se prisjeća očeve rečenice – koji je bio građevinski inženjer 90-ih godina:

Od Drugog svjetskog rata slušam "biće bolje"… Ipak, Balša dodaje:

- Crna Gora nudi miran, lagodan život. U Americi se radi 24 sata. Ko hoće da uspije tamo, ne treba da ide kao radna snaga, već da preuzme odgovornost i organizuje ljude.

A na svom imanju, među redovima maslina, maslinovim lišćem, guskama i dječjim smijehom, Balša Baletić potvrđuje – može se uspješno živjeti i u Majamiju, i u Zeti.

Prve masline Baletić je zasadio 2018. godine – 35 korijena. Već naredne godine broj je porastao na 1.000 novih sadnica različitih sorti: pendolino, lećino, istarska bjelica, žutica... Danas imanje broji oko 3.000 stabala, među kojima su mnoge tek u fazi sazrijevanja.

- Sadio sam najkvalitetnije sorte sa najviše polifenola, nabavljene uglavnom iz Hrvatske, a dio iz Italije. Namjerno sam posadio iste sorte iz oba rasadnika – da vidim razliku. Pokazalo se da hrvatske bolje napreduju - kaže Baletić.

Upozorava da se u Crnoj Gori često uvoze sadnice iz Albanije bez adekvatne kontrole, čime se unose bolesti.

- Jedna zaražena sadnica može uništiti cijeli maslinjak - kaže on.