Vizantijskoplavi Turci, nova drumarina, Crni Đorđe i metro bulevar - RETROSPEKTIVA 2025, investicije u oblasti SAOBRAĆAJA

"Mi radimo, ovdje se radi!", grmjela je prije više od tri decenije glavna medicinska sestra Antonija u "Srećnim ljudima". Otprilike u to vrijeme (neku godinu ranije) počelo je da se radi i na beogradskoj obilaznici. Aktuelni su i danas i čuvena sestra Antonija i obilaznica. Prva zbog nezaboravnih replika, druga zbog neslavno duge izgradnje, čiji kraj se ni blizu ne nazire. Ali obje su, nesporno, inspirativne teme u ove tri i više decenije, sestra Antonija u anegtotama, obilaznica zbog toga što se priča o njoj iz godine u godinu iznova aktuelizuje. Trenutno je ta priča na poglavlju C koje se tek ispisuje.

Na neke druge saobraćajne i infrastrukturne priče se polako stavlja tačka, druge dobijaju neočekivane zaplete i izmjene, pogotovu one koje su inspirisane istokom Srbije. Pojedine građevinsko-saobraćajne priče su izazivale bojazan, neke su bile za rubriku "Vjerovali ili ne" poput one o turskom šinskom Boži, treće za serijal "Ćeraćemo se još!". Bilo kako bilo, nepobitna činjenica je, da su i u godini za nama priče i tekstovi o saobraćaju, novim infrastrukturnim projektima, ulaganjima u vozne parkove prevoznih kompanija... bile nešto što i te kako veoma privlači pažnju čitalaca. Pa "Hos geldiniz!" ("Dobro došli!" na turskom) u ovu retrospektivu jer najčitanija saobraćajna bila je...

Čekali su Beograđani više od deceniju da na prijestoničke ulice izađu novi tramvaji i odmijene dio vremešnih čeških "kata" i doniranih "švajcaraca". Čekali su čekali, a onda dočekali tursku Bozankayu obučenu u vizantijskoplavu odoru. Ali prije nego što je uopšte zvanično na beogradske ulice izašao šinski "turčin" ustanovljeno je da su za njegovu tramvajsku korpulenciju beogradske šine malkice slim fit. Vijest i ljetošnja saznanja eKapije o tome da će zvaničam početak saobraćanja ovih tramvaja biti malkice "povuci-potegni" probila je sva očekivanja čitanosti kada je riječ o saobraćajno-investicijskim temama, a komentari čija je suština bila "Kako je to moglo da se desi prilikom narudžbine i dodjeljivanja ugovora" stizali su kao na traci. Posle brojnih mjerenja, proba, igre sa stiroporom i drugih metoda utvrđeno je da će, iako su ovi tramvaji nesporno širi od bilo kog drugog u pogonima GSP-a, ipak moći na ulice. A čitanost ovog teksta, istini za volju i ne treba da čudi ako se zna da je ama baš sve u vezi sa pomenutom nabavkom tramvaja od starta bilo nakrivo nasađeno i kontroverzno.

U godini za nama, za razliku od nekih prethodnih, nisu otvarani silni kilometri novih srpskih autoputeva. I ono što jeste, uglavnom su bili kilometri koji su u saobraćaju trebalo da budu još prije koju godinu. Jedna od tih dionica je i nevelikih 14 kilometara Moravskog koridora od Vrnjačke Banje do Vrbe koji su u saobraćaj pušteni u smiraj 2025. Svaki novi kilometar, pogotovu na ovom, kako ga u državi nazivaju, "pametnom autoputu", značajan je, ali još značajnije bi bilo da se zacrtani rokovi, pogotovu kada je riječ o ovako velikim projektima poštuju, a ne probijaju. U slučaju Moravskog, čija gradnja je počela 2019, sve je, kako je tada najavljivano, trebalo da bude gotovo u toku 2023. Ali, oj Moravo, do kompletnog ti koridora još četrdesetak kilometara ostalo.

Neke teme, koliko god da su na dnevnom redu, čini se beogradskoj i srpskoj javnosti nikada ne mogu da dosade. Jedna od takvih je i tema izgradnje Obilaznice oko Beograda koja je aktuelna sada već više od tri decenije. Saobraćajni prsten (ili što bi detaljisti rekli nije to prsten pošto nije pun krug, mada ih je u međuvremenu demantovao sada već uveliko bivši ministar građevine Goran Vesić koji je svojevremeno najavio i projektovanje dionice D pa samim tim i kompletno saobraćajno prstenovanje Beograda)... Dakle, saobraćajni (polu)prsten oko glavnog grada stigao je prije neku godinu do Bubanj potoka odnosno do dionice C i tu, zasada, zastao. A upravo planovi za C dionicu prošle godine privukli su, očekivano, pažnju čitalačko-saobraćajne javnosti, konkretno priča o dodjeli ugovora za izradu prostornog plana za tu dionicu. Skupu, zahtjevnu i prilično dugu. Srazmjerno dužini ove saobraćajno-infrastrukturne višedecenijske priče u nastavcima.

Na mnogim dionicama budućih autoputeva i motoputeva u Srbiji prve građevinske mašine nisu izašle, i pitanje je i kada će, ali zato "pripremni radovi" u vidu razmjene "stručnih" mišljenja preko tastatura ne zaostaju. U ovom slučaju priča o izgradnji brze saobraćajnice Vožd Karađorđe. Minule jeseni Koridori Srbije predali su Ministarstvu zaštite životne sredine zahtjev za određivanje obima i sadržaja studije o procjeni uticaja na životnu sredinu, za sektor 2 ovog puta, odnosno od Orašca do Čibutkovice i to je bilo dovoljno da se otvori "konstruktivna" rasprava komentatorski nastrojenih čitalaca o tome zašto će priključci i petlje biti na tim tačkama, a ne na nekim drugim, zašto se ovaj brzi put ne protegne malko i do Zaječara. Drugi su se bavili pranjem novca u najavi, ali i time zašto se forsira turski umetak Kara umjesto srpskog Crnog Đorđa, a u priči o ovom brzom putu ka istoku zemlje našla se i autostrada u Toskani.

Valjda je inspirativna poveznica bilo vinogorje istoka Srbije i italijanske Toskane. Mada, brojim komentatorima, inspirisanim izgradnjom brzog puta ka istoku zemlje, i ne treba previše zamjeriti ako se zna da su i predstavnici države u prethodnih nekoliko godina prilično unosili zabunu kada je riječ o ovoj saobraćajnici - te biće autoput, te motoput, te ići će do Bora, te ipak neće do ovog rudarsko-topioničarskog grada - makar prema najaktuelnijim planovima. I onda kako da posle svega toga prosječan komentator inspirisan niskograditeljskim temama ne bude pošteno sluđen?

Dobro žitelji istoka Srbije ikome išta i vjeruju kada je riječ o projektima i investicijama u ovom dijelu zemlje. Jer, ako se neko naslušao priča o dolasku velikih fabrika i gradnji važnih koridora, od kojih na kraju nije bilo ništa, onda su to oni. Mnogi su vjerovatno i zaboravili najave od prije više od 15 godina da će od Paraćina preko Zaječara do bugarske granice biti građen autoput. Ispostavilo se, priča za malu djecu, jer ubrzo se izašlo sa argumentom da ne postoji dovoljno saobraćaja na tom potezu, nema ni toliko bitnih investicija koje bi zahtijevale ulaganje u autoput. Priča o modernoj saobraćajnici ka takozvanom slijepom crijevu Srbije tako je skrajnuta na neodređeno, da bi se tek u poslednje vrijeme ponovo aktuelizovala, ali ovog puta u nešto skromnijoj infrastrukturnoj formi - formi brzog puta, sa četiri trake do 100km/h. Zato i ne čudi što je veliku pažnju čitalaca privukao sada već zvanično završen javni uvid u Nacrt Prostornog plana područja posebne namjene infrastrukturnog koridora državnog puta IB reda Paraćin-Zaječar-Negotin.

Svako svoju muku ima. Žitelji Timočke i Negotinske krajine iščekuju izgradnju prvih kilometara moderne saobraćajnice, a žitellji Užica i Bajine Bašte godinama obećavanu im brzu saobraćajnicu sa tunelom Kadinjača. Neko će možda reći: "Šta se oni žale, na zapadu bar postoji autoput". Ali, ko pažljivo pogleda saobraćajnu kartu Srbije jasno može da uoči da Užice i Bajina Bašta od toga nemaju direktnu korist zbog čega i ne čudi što svaka nova informacija u vezi sa tunelom Kadinjača izaziva veliku pažnju i zainteresovanost Užičana i Bajinobaštana.

Kraj godine za nama obilježili su projekti u najavi, ali početak je bio u znaku onih aktuelnih. A, odvijanje nekih od tih radova je izazvalo bojazan kod građana. Takva vijest bila je ona o gradnji Dunavskog koridora i urušavanju jednog od nadvožnjaka na njemu. Brzopotezno je reagovalo Osnovno javno tužilaštvo u Velikom Gradištu koje je ukazalo da nije došlo do urušavanja niti rušenja bilo kakvog objekta, mosta ili nadvožnjaka na gradilištu dionice brze saobraćajnice Požarevac-Veliko Gradište-Golubac, u mjestu Đurakovo-Popovac. Ipak, kako se nekoliko nedelja prije toga dogodila tragedija na željezničkoj stanici u Novom Sadu, ne može se reći da strah zbog vijesti o stanju saobraćajnice u izgradnji nije bio opravdan.

Treba novca u državnoj kasi, nikad ga nije dovoljno, to je nesporno. Ali ono što je sporno vozačima, što je u jeseni za nama kod njih izazvalo gnjev i jed (ako se može suditi prema reperzentativnom uzorku komentaara), bila je upravo najava o potencijalnom početku naplate putarine i na magistralnim putevima u zemlji, a ne samo na autoputnim pravcima. Posebno su bili kivni vozači kamiona i autobuski prevoznici na koje se ova najava prije svega i odnosila. Adresa na koju bi, da mogu, taj gnjev iz svog šlepera ili gepeka istovarili bilo bi Ministasrtvo finansija koje je to i predložilo.

Kao kiša Kragujevac decenijama obilaze i važne saobraćajnice, prije svega autoputevi, pa možda zato i ne treba da čudi kada bilo koji važniji putni koridor čija gradnja se najavljuje u ovom gradu autoindustrije izaziva ogromnu pažnju. Kada bi Kragujevčani eventualno mogli da dobiju autoputni priključak to niko ne pominje, pa i izgradnja Sjeverne obilaznice oko ovog grada onda "nije za bacanje". Ministarstvo građevinarstva pred kraj godine dalo je zeleno svjetlo Putevima Srbije za nastavak radova na Sjevernoj obilaznici, tačnije za drugu fazu ove brze saobraćajnice, a konkretnije najave nastavka njene gradnje privukle su i te kako veliku pažnju Kragujevčana.

Kad se pominje gradnja novog bulevara u Beogradu ili rekonstrukcija nekog postojećeg, kod svakog drugog Beograđanina kao uslovna reakcija se javi: "O, ne opet!" Ovakva reakcija nije bez razloga ako se sjetimo rekonstrukcije Bulevara patrijarha Pavla, pre svih, ali i "četiri bulevara" na Paliluli i Starom gradu i sličnih drugih primjera. Ali, koliko god Beograđani znali šta sve sa sobom "u paketu" nose radovi na prestoničkim bulevarima - silna probijanja rokova, "nepredviđene podzemne instalacije", "neočekivano stanje na terenu" - njihova pažnja za ovom temom ipak ne jenjava. Pogotovu kada taj bulevar ima veze i sa decenijama čekanim beogradskim metroom. Početak izgradnje "metro bulevara" dugog šest kilometara od Železnika do Banovog brda u godini za nama najavio je Miroslav Čučković, gradski menadžer. Kako o tome prethodno nije bilo mnogo priče, a pritom taj bulevar je najavljen kao saobraćajnica šira od Miloša Velikog, jasno je zašto je ova tema, iako bez mnogo konkretnih detalja o samom novom bulevaru, bila među najčitanijima.