Gdje su najbrže veze Crne Gore sa auto-putevima u regionu?

Crna Gora je geografski smještena između više većih saobraćajnih koridora, ali njena direktna povezanost auto-putevima sa susjednim državama tek je u fazi razvoja.

Iako je Crna Gora izgradila prvu dionicu svog auto-puta Bar–Boljare, od Smokovca do Mateševa (nepunih 45 kilomentara) i očekuje početak gradnje nastavka do Andrijevice, veze sa regionalnim mrežama auto-puteva i dalje zavise od putovanja magistralnim putevima do najbližih auto-putnih čvorišta u susjedstvu.

Portal Investitor analizira koje su najbliže završene dionice auto-puteva dostupne putnicima iz Crne Gore, gdje se one granično priključuju Crnoj Gori i kuda vode dalje (ka glavnim gradovima, međunarodnim koridorima ili drugim značajnim destinacijama). Takođe predstavljeni su planovi daljeg produžetka ovih auto-puteva prema crnogorskoj granici.

U Srbiji je Crnoj Gori najbliži auto-put "Miloš Veliki" (državna oznaka A2), koji je dio Koridora 11 (E-763) od Beograda prema Crnoj Gori. Trenutno je ovaj auto-put završen od Beograda do mjesta Preljina kod Čačka, a u junu 2025. se očekuje puštanje u saobraćaj dionice od Preljine do Požege.

To znači da će najbliža tačka na auto-putu za putnike iz Crne Gore biti petlja Požega (kada se otvori), odnosno trenutno petlja kod Čačka (Preljina). Od Požege dalje prema granici sa Crnom Gorom auto-put još nije izgrađen – upravo ta posljednja dionica od Požege do Boljara (granica) duga je oko 106 km i nalazi se u fazi planiranja. Vlada Srbije je u aprilu 2025. usvojila prostorni plan za trasu Požega–Boljare, čime su stvoreni uslovi za projektovanje i izgradnju ove završne dionice.

Putnici iz Crne Gore do ovog auto-puta najbrže stižu preko graničnog prelaza Dobrakovo–Gostun na sjeveru Crne Gore, ili preko Jabuke, na granici opština Pljevlja i Prijepolje. Nakon prelaska granice kod Dobrakova (Bijelo Polje), nastavlja se magistralnim putem E-763 kroz opštine Prijepolje i Nova Varoš u Srbiji, ka Zlatiboru i Užicu. U okolini Požege (odnosno Čačka prije otvaranja dionice Požega) nalaze se petlje na auto-putu Miloš Veliki, gdje se vozila uključuju na dvosmjerni auto-put ka sjeveru. Ova dionica je u funkciji od 2019. godine i pokriva oko 103 km moderne saobraćajnice od Obrenovca (kod Beograda) do Preljine, značajno skraćujući vrijeme putovanja u odnosu na stari magistralni put preko Ibarske klisure.

Auto-put Miloš Veliki (A2) vodi dalje ka glavnom gradu Srbije – Beogradu, povezujući se usput i sa Koridorom X (panevropski pravac E-75) koji prolazi kroz Srbiju. Praktično, kada se uključe na ovaj auto-put kod Čačka/Požege, crnogorski vozači imaju neprekidnu auto-putnu vezu do Beograda, a preko beogradske zaobilaznice dalje i ka drugim međunarodnim koridorima (ka Mađarskoj, Hrvatskoj, pa i Sjevernoj Makedoniji, Bugarskoj itd.).

Ovaj pravac je poznat i kao budući auto-put Beograd–Bar, s obzirom da je planirano da se na crnogorskoj strani spoji s auto-putem Bar–Boljare kod Boljara na granici. Prema najavama zvaničnika, Srbija planira da nakon završetka dionice do Požege gradi dva nastavka – jedan prema zapadu (Požega–Kotroman ka BiH) i drugi prema Crnoj Gori (Požega–Boljare). Izgradnja posljednje dionice ka Boljarima je izuzetno zahtjevna zbog planinskog terena (predviđen veliki broj mostova i tunela) i još nije započela, ali prostorni plan i idejni projekti su izrađeni.

Procjene govore da bi kompletiranje auto-puta od Beograda do crnogorske granice moglo biti ostvareno do kraja decenije, čime bi se put od Beograda do crnogorskog primorja sveo na oko 2.5 do 3 sata vožnje.

U Bosni i Hercegovini glavna auto-putna arterija je Koridor Vc (A1), koji prolazi kroz središnji dio zemlje u pravcu sjever–jug. Iako nijedna dionica auto-puta još ne dostiže neposrednu blizinu granice s Crnom Gorom, najbliže funkcionalne dionice za crnogorske putnike su one oko Sarajeva i Mostara.

Za putnike koji idu iz Podgorice prema Sarajevu, najbrži put vodi preko Foče do Sarajeva, gdje se mogu uključiti na auto-put A1 u okolini Sarajeva (npr. petlja Tarčin jugozapadno od grada). Sarajevska obilaznica i dionica Tarčin–Zenica dio su završenog auto-puta koji dalje vodi na sjever prema Zenici i granici s Hrvatskom (Koridor Vc ka Budimpešti).

Za putnike iz južnih djelova Crne Gore (npr. iz Herceg Novog ili Nikšića), najbliži pristup auto-putu u BiH je preko Trebinja ili Bileće ka Mostaru – od graničnog prelaza Vilusi–Klobuk do Trebinja, zatim novoizgrađenom brzom cestom od Trebinja prema Mostaru. U blizini Čapljine (kod petlje Počitelj na A1) mogu se uključiti na auto-put koji vodi prema sjeveru ka Sarajevu i jugu ka granici s Hrvatskom (spajanje na hrvatski A10/A1 kod Bijače).

Ova južna dionica Koridora Vc (oko Počitelja) nedavno je završena zajedno sa impozantnim mostom "Hercegovina", što ubrzava vezu Mostar–Ploče.

Najvažniji granični prelaz na putu Podgorica–Sarajevo je Šćepan Polje–Hum, gdje se završava crnogorski magistralni put kroz kanjon Tare i Pive i nastavlja ka Foči u BiH. Od Foče do Sarajeva (preko Goražda ili direktno preko Trnova) trenutno vodi magistralni put koji je djelimično uskim planinskim putem. Unapređenje ove veze je od strateškog značaja – planira se izgradnja potpuno nove brze ceste upravo na tom pravcu.

I dalje se čeka gradnja novog mosta na rijeci Tari kod Šćepan Polja, koji će zamijeniti stari improvizovani most i predstavlja prvi korak ka modernizaciji puta između Foče i Nikšića. Istovremeno, Bosna i Hercegovina i Crna Gora dogovorile su se (uz podršku međunarodnih finansijskih institucija) da zajednički rade na rekonstrukciji magistrale Foča–Šćepan Polje u savremenu saobraćajnicu. Tako će se vrijeme putovanja od Podgorice do prvog autoputa u BiH (kod Sarajeva) znatno smanjiti u narednih nekoliko godina.

Za južni pravac, crnogorski putnici iz Boke Kotorske ili Ulcinja mogu preko graničnog prelaza Sitnica–Zupci (kod Herceg Novog) stići u istočnu Hercegovinu (Trebinje) za oko pola sata.

Od Trebinja do Mostara u toku je izgradnja i rekonstrukcija puta (djelimično kao brza cesta), a uključivanje na auto-put A1 moguće je kod Zvirovića/Bijače (granica BiH i Hrvatske) ili kod Mostara kada se završi dionica kroz Hercegovinu.

I ovaj pravac će biti dodatno unaprijeđen paralelno sa realizacijom Jadransko-jonskog auto-puta duž primorja.

Koridor Vc (auto-put A1) je međunarodno značajan panevropski koridor – proteže se od hrvatske luke Ploče na Jadranu, preko Mostara i Sarajeva, do sjevera BiH (Doboj, Banja Luka) i dalje ka Mađarskoj (spajajući se na mrežu auto-puteva prema Budimpešti). Drugim riječima, uključivanje na A1 kod Sarajeva ili Mostara omogućava vožnju auto-putem prema srednjoj Evropi.

Za crnogorske građane to znači brži put ka evropskim destinacijama bez dugih dionica magistrale, posebno kada Jadransko-jonski autoput dođe do Crne Gore, kod mjesta Nudo. Plan je da se dalje nastavi preko Grahova i Čeva, nakon čega će se povezati sa auto-putem Bar – Boljare, u crmničkoj regiji (prema postojećim planovima).

I Bosna i Hercegovina ima planove za dalje povezivanje mreže auto-puteva prema Crnoj Gori. Pored rekonstrukcije puta preko Šćepan Polja, u planu je i potpuno novi pravac od crnogorske granice u pravcu Pljevalja ka Goraždu u BiH.

To je ideja o brzoj cesti koja bi povezala autoput Bar–Boljare sa Koridorom Vc – konkretno, od buduće petlje auto-puta kod Bijelog Polja/Pljevalja kroz istočnu Bosnu do Goražda, gdje bi se spajala na planirani autoput Sarajevo–Beograd (dionica kroz istočnu Bosnu).

Ministarstva dvije zemlje već su izrazila spremnost da podrže ovu inicijativu. Takva veza bi značila da bi se od crnogorske granice kod Pljevalja moglo auto-putem stići do Sarajeva (preko budućeg autoputa Sarajevo–Beograd, dionica Sarajevo–Višegrad–Vardište) ili do Beograda drugim krakom – stvarajući novi auto-putni koridor između Crne Gore i BiH/ Srbije. Realizacija ovih planova je u fazi inicijative – u najboljem slučaju gradnja bi mogla početi sredinom decenije, uz obezbjeđenje finansijske konstrukcije (BiH je već razmatrala kreditne opcije uz EU grantove).

Albanija je posljednjih godina značajno unaprijedila svoju putnu mrežu, posebno pravce koji povezuju sjever zemlje sa glavnim gradom Tiranom. Najvažniji je auto-put A1 (tzv. Rruga e Kombit) koji od jadranske obale (Drač i Tirana) vodi preko sjevera Albanije do granice sa Kosovom.

Za Crnu Goru, ipak, najrelevantnija je dionica koja povezuje albansko-crnogorsku granicu sa mrežom auto-puteva ka Tirani. Od graničnog prelaza Božaj–Hani i Hotit (udaljenog ~20 km od Podgorice) prema Albaniji vodi modernizovani magistralni put SH1. Ova dionica od granice do Skadra duga ~32 km rekonstruisana je 2013. godine u savremeni put sa po jednom širokom trakom u oba smjera (superstrada).

Kod Skadra se SH1 nastavlja prema jugu – dio trase je već izgrađen ili u izgradnji kao auto-put. Od mjesta Milot (sjeverno od Tirane) pa do čvora Thumanë, put postaje pravi auto-put (to je ujedno početak auto-puta A1). Praktično, najbliža završena auto-putna dionica na albanskoj strani za crnogorska vozila počinje kod Milota, gdje se spaja magistrala od Skadra na auto-put A1.

Od tog čvora nadalje prema jugu, A1 je potpuno funkcionalan auto-put do Tirane i dalje do Drača na obali. (Napomena: Albanske vlasti su odobrile i koncesiju za izgradnju nove dionice auto-puta Milot–Balldren, što će dodatno poboljšati vezu od Skadra ka Tirani. Takođe, planira se i obilaznica/auto-put oko Skadra koji bi spojio Hani i Hotit direktnije sa auto-putem, čime bi se potpuno izbjegla naseljena mjesta.)

Glavni granični prelaz između Crne Gore i Albanije je kod Božaja. Iz Podgorice do GP Božaj stiže se za oko pola sata vožnje, a nakon ulaska u Albaniju (Hani i Hotit) put nastavlja kao relativno nov i ravan drumski pravac duž istočne obale Skadarskog jezera. Od granice do Skadra ima oko 35 minuta vožnje. U okolini Skadra, putokazi vode prema Ležeu (Lezhë) i Milotu. Trenutno se do Milota stiže djelimično magistralom (oko 60-ak km od Skadra), gdje počinje auto-put A1. U Milotu postoji petlja kojom se vozila penju na auto-put; odatle je udaljenost do Tirane oko 50 km auto-putem. Ova ruta je dio evropskih puteva E-762/E-851 i ujedno dio budućeg Jadransko-jonskog auto-puta (tzv. Plavi koridor) koji će spajati zemlje istočne jadranske obale. Dakle, putnici iz Crne Gore praktično već mogu koristiti dijelove te buduće trase kroz Albaniju.

Za putnike iz južne Crne Gore (Ulcinj, Bar), postoji i drugi granični prelaz Sukobin–Muriqan (Ulcinj, CG / Štoj, AL) koji vodi direktno ka Skadru. Ovaj prelaz je bliži primorju – od Ulcinja do granice je oko 25 km, a potom još 40 km do Skadra. Korišćenjem ovog pravca izbjegava se odlazak do Podgorice, pa mnogi turisti i građani koriste prelaz Sukobin. Od Muriqana se put spaja na isti SH1 ka Skadru. Trenutno je put od Ulcinja do Skadra dvosmjeran regionalni, ali se i tu planiraju značajna unapređenja u sklopu povezivanja sa budućim auto-putem duž obale.

Po ulasku na albanski auto-put A1 kod Milota, do albanske prijestonice Tirane stiže se veoma brzo. Tirana je udaljena oko sat vremena vožnje od crnogorske granice, u poređenju sa dvije i po do tri sata koliko je nekada trebalo starim putevima.

Auto-put A1 nastavlja i zapadno do luke Drač, što je značajno za teretni saobraćaj (spajanje Jadranskog mora sa kopnenim putem prema Balkanu). Prema sjeveroistoku, A1 vodi ka Morini/Vermice (granica s Kosovom), što znači da se iz Crne Gore preko Albanije može auto-putem stići i do Prištine (koristeći dalje kosovski auto-put R7).

S obzirom na to da je SH1 dio Jadransko-jonskog koridora, u budućnosti se očekuje nastavak auto-puta duž albanske obale prema Crnoj Gori na jugu i prema Grčkoj na jugu Albanije. Već sada Albanija ima završenu modernu obilaznicu Tirane i djelove auto-puta prema sjeveru, čime se znatno rasterećuje saobraćaj kroz glavni grad i omogućava brži tranzit ka Crnoj Gori i obrnuto.

Crna Gora i Albanija intenzivno rade na daljem povezivanju svojih saobraćajnica. Osim plana za Jadransko-jonski auto-put (koji će prolaziti kroz crnogorsko primorje i povezati se sa albanskom mrežom kod Ulcinja), dvije zemlje su dogovorile i zajedničke infrastrukturne projekte. Najznačajniji među njima je izgradnja mosta preko rijeke Bojane koji će direktno spojiti Ulcinj sa Velipojom u Albaniji. Ovaj most dužine oko 310 metara skratiće put između Ulcinja i sjeverne Albanije sa sadašnjih 70 km na svega par kilometara. Radovi na mostu su bili planirani da budu završeni do kraja 2024. godine, a trošak od 20 miliona eura dvije države dijele podjednako. Time bi se Ulcinj praktično spojio na albansku putnu mrežu direktno, što je važno i kao dio trase Jadransko-jonskog auto-puta.

Albanija je već počela gradnju dionice auto-puta od luke Shengjin do Velipoje na svojoj obali, koja će se nastaviti prema crnogorskoj granici kod budućeg mosta na Bojani. U perspektivi, kad Crna Gora izgradi svoju dionicu Jadransko-jonskog auto-puta duž primorja, moći će se od Dubrovnika preko crnogorskog primorja, Ulcinja, pa sve do Drača u Albaniji putovati savremenim auto-putem.

Još jedan važan projekat je dogradnja i proširenje magistrale od Podgorice ka Skadru (koridor preko Božaja) u brzu saobraćajnicu.

Sve ove inicijative imaju za cilj da Crnu Goru čvrsto vežu auto-putem za susjede na zapadu i jugu, čime će se upotpuniti njena integracija u regionalnu mrežu.

Kosovo ima razvijenu mrežu modernih auto-puteva u odnosu na svoju veličinu – posebno su značajna dva pravca: auto-put R7 ("Ibrahim Rugova") od granice sa Albanijom (Vermica) preko Prizrena i Prištine do granice sa Srbijom (Merdare), i auto-put R6 od Prištine prema jugu (Uroševac–Skoplje).

Iako nijedan auto-put još ne dotiče neposredno granicu sa Crnom Gorom, kosovski auto-putevi su relativno blizu. Putnici iz Crne Gore koji žele da koriste kosovski auto-put, najčešće se povezuju na mrežu u okolini Prištine, gdje se R7 i R6 ukrštaju. Najbrži pristup je preko graničnog prelaza Kula. Od Rožaja se usponom preko planine Kule (1.400 mnv) ulazi u Kosovo kod Peći.

Peć je udaljena oko 10 km od granice i do nje se stiže regionalnim putem kroz Rugovsku klisuru. U blizini Peći (kod mesta Kijevo/Kijevë) nalazi se magistralni put ka Prištini, ali tu još nema auto-puta – međutim, približno od mjesta Klina nadalje počinje brza magistrala koja vodi ka Prištini.

Konačno, kod mjesta Vučitrn (Vushtrri) ili neposredno pred Prištinom postoji petlja na auto-put R7 (koji dolazi iz pravca Albanije). Dakle, praktično najbliži funkcionalni auto-put za vozila iz Crne Gore je auto-put R7 kod Prištine, što zahtijeva oko 2.5 sata vožnje od crnogorske granice (Rožaje–Priština) preko Peći.

Druga alternativna ruta iz Crne Gore ka kosovskom auto-putu je preko Plava i Dečana. Trenutno ne postoji zvanični granični prelaz na tom putu (prelaz Čakor je zatvoren za saobraćaj), ali postoji inicijativa da se on otvori. Ako bi prelaz Čakor (Plav, CG – Dečani, XK) bio operativan, put od Plava do auto-puta R7 (kod Peći) bio bi kraći i išao bi kroz Dečane.

U Plavu se već osjeća potreba za takvom vezom, pa su lokalne vlasti uputile zahtjeve za otvaranje prelaza i izgradnju puta na tom pravcu.

Kao što je već opisano, glavni put od Crne Gore za Kosovo vodi preko Rožaja. Granični prelaz Kula–Peć relativno je frekventan ljeti, jer mnogi putnici iz centralne i istočne Evrope koriste tu rutu da bi preko Kosova stigli do crnogorskog primorja. Od Rožaja do Peći put je uspon kroz planinu i zatim spuštanje; dionica je uska i sa mnogo krivina, ali je asfaltirana i prohodna za putnička vozila.

Po ulasku u Peć, putokazi vode ka Prištini preko mjesta Klina i Istok. U ovoj fazi putovanja, vozi se regionalnim putem koji prolazi kroz naselja. Tek nakon Prištine se putnici mogu uključiti na brze saobraćajnice: oko Prištine postoje moderno izgrađene obilaznice i petlje koje vode ka dva autoputa.

Za odlazak ka sjeveru Kosova (Mitrovica, ili ka Nišu) koristi se pravac R7 ka Merdaru (koji još nije kompletno završen), dok za odlazak ka Skoplju i jugu postoji auto-put R6.

U kontekstu putovanja ka centralnoj Srbiji, pojedini putnici iz Rožaja idu i preko graničnog prelaza Čakorr – Kula, kako bi se uključili na put ka Mitrovici, ali ni tu nema auto-puta u blizini.

Kosovski auto-put R7 (nazvan po kosovskom političaru Ibrahimu Rugovi) je nastavak albanskog auto-puta i čini dio šireg koridora od Jadranskog mora ka centralnom Balkanu. Praktično, ako se crnogorski putnik uključi na R7 kod Prištine, može auto-putem stići na zapad do albanske granice (Prizren–Drač, što povezuje sa albanskom A1 za luku Drač), ili na istok prema Nišu (kada se dovrši dionica do Merdara i dalje spajanje na srpski auto-put E-80 za Niš).

Takođe, od Prištine na jug vodi auto-put R6 prema Skoplju (Sjeverna Makedonija), pružajući vezu sa Koridorom X.

Dakle, Kosovo, iako malo, postaje važna raskrsnica auto-puteva: jedan krak ide ka Jadranu, drugi ka centralnoj Srbiji, a treći ka Skoplju i dalje prema Grčkoj. Za Crnu Goru ovo znači da će u budućnosti postojati mogućnost da se preko kosovske teritorije relativno brzo dođe do tih pravaca – npr. do Niša ili Skoplja auto-putem, umjesto dosadašnjih dugih putovanja magistralama.

Kosovo je izrazilo interes za bolje povezivanje sa Crnom Gorom putem moderne saobraćajnice. Postoji plan (poznat kao projekt "Dukađini") za izgradnju auto-puta ili brze ceste od Prištine prema zapadu – preko Peći do crnogorske granice. Vlada Kosova je najavila nastavak izgradnje puta na pravcu Peć–Rožaje, što bi podrazumijevalo probijanje novog tunela kroz planinu Kulu ili Čakor i znatno olakšalo savladavanje te dionice. Takođe je u planu i put Dečani–Plav, koji bi se nadovezao na eventualno otvoreni granični prelaz Čakor.

Iako rokovi nisu precizirani, kosovske vlasti su svjesne da bi takvi projekti skratili put od Crne Gore ka Prištini i obrnuto za više od sat vremena. Za sada, prioritet Kosova je završetak auto-puta do centralne Srbije (Priština–Merdare) i potencijalno povezivanje sa mrežom autoputeva u Srbiji, ali nakon toga na dnevni red bi mogao doći i zapadni pravac ka Crnoj Gori.

Sa crnogorske strane, plan izgradnje auto-puta Bar–Boljare predviđa i mogućnost jedne spojne petlje koja bi se mogla pružiti ka Plavu i dalje prema Kosovu, čime bi i Crna Gora imala interes za tu vezu. Ukoliko bi se sve ove inicijative realizovale, gradovi poput Bijelog Polja, Rožaja i Peći postali bi čvorišta auto-putnog povezivanja između dvije države, značajno pospješujući trgovinu i turistička kretanja.

Crna Gora se nalazi na raskrsnici značajnih planiranih auto-putnih koridora, ali završetak tih veza tek predstoji.

Trenutno se najbrže može doći do modernih auto-puteva prelaskom u susjedne države – do Srbije putem ka "Milošu Velikom", do BiH preko puteva ka Koridoru Vc, do Albanije preko Skadra na auto-put ka Tirani, a do Kosova preko Peći ka prištinskom auto-putu.

Svaki od ovih pravaca ima svoje specifičnosti, prednosti i mane, ali zajedničko im je da nude znatno bržu i bezbjedniju vožnju čim se dosegne auto-put.

U narednim godinama očekuje se dalja izgradnja i bolja saobraćajna povezanost Crne Gore sa regionom: Srbija planira spojiti auto-putem Boljare sa Požegom, BiH gradi novu cestu prema Šćepan Polju i podržava Jadransko-jonski koridor, Albanija gradi most i auto-put ka Ulcinju, a Kosovo planira puteve kroz Prokletije. Sve te investicije doprinijeće da Crna Gora više ne bude saobraćajno izdvojeno poluostrvo, već integralni dio mreže evropskih auto-puteva, što će olakšati putovanja građanima i turistima, te podstaći ekonomski razvoj zasnovan na boljoj povezanosti.