Močvarna staništa u Crnoj Gori nemaju zaštitu države

Povodom Svjetskog dana močvarnih staništa (World Wetlands Day) koji se obilježava svake godine 2. februara sa ciljem da se ojača svijest o močvarnim staništima, ne može a da se ne zaključi da močvarna staništa u Crnoj Gori, pored sve svoje nesporne vrijednosti, nemaju zaštitu države.

Kako je saopštila direktorica nevladine organizacije (NVO) Green Home, u Crnoj Gori postoji čitav niz močvarnih staništa koja doprinose biodiverzitetu, klimatskim mitigacijama i adaptacijama, dostupnosti svježe vode, ekonomiji i šire, među kojima su Skadarsko jezero, Ulcinjska solana, Tivatska solila, Mareza, Lužnica, Buljarica, Plavsko jezero sa okolinom, Šasko jezero sa okolinom, Jezerska površ na Durmitoru i druga. Među njima, Skadarsko jezero, Ulcinjska solana i Tivatska solila su uvrštena u Ramsar listu čime su i zvanično na listi međunarodno važnih močvarnih staništa.

- Umjesto da ova područja budu čuvana kao najvrijedniji prirodni resursi ove države, ne samo u formalnom nego i u suštinskom smislu, u praksi to nije slučaj. Na ovim područjima, kao i širom Crne Gore uostalom, dešavaju se radnje i aktivnosti koje su u potpunoj suprotnosti sa zaštitom ovih vrijednih ekosistema a koje obuhvataju nelegalnu eksploataciju prirodnih resursa, nelegalnu gradnju, zasipanje močvarnih terena, zagađenje i tako dalje - navodi Vuković.

Za sve ovo, kaže, država, ali ni lokalne samouprave, nemaju adekvatan odgovor godinama unazad čime se trajno i bespovratno uništavaju ovi ekosistemi.

- Problemi su brojni, pa tako za Ulcinjsku solanu od momenta proglašenja zaštićenim područjem na nacionalnom i međunarodnom nivou 2019. godine pa do danas, nije pronađeno adekvatno rješenje za upravljača. Skadarsko jezero je u kontinuitetu na meti nelegalne gradnje, uzurpacije prostora, nelegalnog ribolova i tako dalje, a da država nije stvorila mehanizme da se ove aktivnosti obuzdaju - kazala je Vuković.

Navodi i da se područja Mareze i Lužnice kontinuirano zasipaju šutom na kojem se nelegalno gradi, a da za to ne postoji adekvatna reakcija.

- U konkretnim primjerima, govorim o područjima koja su formalno zaštićena, pa opet, nisu stvoreni mehanizmi da se ti ekosistemi očuvaju. Kakvo je stanje kod onih koji nemaju ni status zaštićenog područja, izlišno je govoriti - poručuje Vuković.

Kako je kazala, tema ovogodišnjeg Svjetskog dana močvarnih staništa je "Zaštita močvara za našu zajedničku budućnost".

- Trenutno stanje u odnosu na zaštitu prirode u Crnoj Gori, a koje traje jako dugo, nam ukazuje na potpuni nedostatak snage, ali i volje države da se pobrine za svoja najvrijednija prirodna područja i da zaokruži sisteme upravljanja na način da makar za sve nelegalne radnje postoji adekvatna reakcija, čime bi se stvari pomjerile sa mrtve tačke i poboljšalo upravljanje. Ako ovako nastavimo, naša močvarna staništa će nestajati ispod kamiona šuta i nanosa i neće previše toga ostati sačuvano za budućnost - zaključuje Azra Vuković.

Međunarodni Dan močvarnih staništa proglašen je 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru. Konvencija o močvarama je međuvladin ugovor koji pruža okvir za nacionalno djelovanje i međunarodnu saradnju za očuvanje i mudro korišćenje močvara i njihovih resursa a do danas ga je potpisala 171 zemlja svijete. Na listi močvara koje imaju međunarodni status zaštite, odnosno na Ramsarskoj listi uvrštena 2414 močvara. I pored sve važnosti, močvare su jedan od najugroženijih ekosistema na Zemlji, sa velikom stopom nestajanja što je i razlog obilježavanja ovog datuma na međunarodnom nivou. Uzroci degradacaije i gubitka vlažnih staništa i močvara su isušivanje, izmjene staništa, zagađenja, prekomjerna eksploatacija i klimatske promjene a karakterišu i naša močvarna staništa.