Generaciji Z je muka od promjene poslova, traže doživotnog poslodavca

Nedavne ankete pokazale su da mlađe generacije ne vjeruju u bajke o fleksibilnosti, autonomiji i beskrajnom izboru mogućnosti za posao.

Suočeni sa činjenicom da poslovi nestaju čim se pojave, beneficije se smanjuju, a eksploatacija je rasprostranjena, mladi su sada počeli da traže "doživotnog poslodavca". Nedavna istraživanja sugerišu da zaposleni mlađi od 27 godina žele da ostanu u jednoj kompaniji sedam godina – dvostruko duže od prosječnog staža, prema zvaničnim statistikama Zapada. Čini se kao da generacija Z želi da oponaša karijerne puteve svojih baba i deda koji su bili vezani za jednu kompaniju sa velikim penzijama, osjećajem da su dio "porodice" i zlatnim satovima nakon penzionisanja, i da se vrate životu u udobnosti i sigurnosti, a ne u beskrajnom mlinu za meso zvanom "tržište rada".

Postoje bar tri razloga za tu promjenu, navodi Oli Muld, profesor humane geografije sa Londonskog univerziteta.

Prvi razlog je taj što je "hustle" kultura – kultura nemilosrdnog skakanja na posao za male marginalne dobiti – razotkrivena kao prevara. Stalna poruka potencijalnih poslodavaca da budu konkurentni, preduzetnički nastrojeni i fleksibilni nije uspjela da pruži ispunjenu karijeru, novac i zdrav balans između posla i života. Umjesto toga, nove generacije se suočavaju sa smanjenim beneficijama, nižim platama i nedostatkom sigurnosti.

Umjesto da skakuću sa posla na posao u potrazi za nekim mitskim mjestom iz snova, mladi sada biraju stabilnost umjesto haosa, zajednicu, mjesto gdje će moći da "puste korijenje".

Drugi razlog je taj što mlađi radnici, posebno oni koji su studirali fakultete u protekloj deceniji, imaju posebno korisne vještine za starije generacije, što nije odmah vidljivo u kratkom roku. Poslovni svijet preplavljen je dezinformacijama, medijskim narativima koji u trenu mogu da promijene suštinu. Oni koji su odrasli u smogu ovog onlajn medijskog carstva imaju urođenu sposobnost da ga dekodiraju. Ali rijetko su takve vještine odmah očigledne: One počinju da se cijene posle nekog vremena provedenog kod istog poslodavca.

Treći razlog je nešto složeniji i odražava dublju kulturnu transformaciju katalizovanu pogubnošću savremenog svijeta rada. Traganje za najvišom platom na račun blagostanja više nije podrazumijevano. Današnjim zaposlenima je mnogo više stalo do ravnoteže između posla i privatnog života, mentalnog zdravlja i smislenih odnosa, u kancelariji i van nje. Manje su zainteresovani za penjanje na korporativnoj ljestvici, a više zainteresovani za stvaranje radnih mjesta koja su u skladu sa njihovim vrijednostima. Ne traže fensi stolice ili čaure za spavanje. Oni zahtijevaju poštovanje, svrhu i slobodu da žive životom koji se ne vrti oko posla.

Ovo je, naravno, direktan izazov kapitalističkom statusu kvo, koji zahtijeva kulturu sagorijevanja i raspoloživosti.

Šta sve to govori? S jedne strane, obećavajuća je promjena odnosa prema dugoročnom zapošljavanju. Ali to takođe postavlja šire pitanje: zašto imamo sistem zapošljavanja u kojem lojalnost, stabilnost i svrha deluju tako radikalno?

Univerzitet u Londonu

Oli Muld

generacija Z

promjena poslova