Ruske pozajmice inostranstvu na istorijskom maksimumu - Zašto Rusi daju kredite državama južne Azije

Uprkos velikim izdacima vezanim za sukob u Ukrajini, Rusija je u svom budžetskom planu odvojila 15 milijardi za davanje zajmova prijateljskim državama u naredne tri godine. Prošle godine ukupna suma koju je Moskva pozajmila inostranstvu dostigla je protivvrijednost od 30 mlrd USD, što je najviši iznos od kraja devedesetih.

U međunarodnim medijima mogu se vidjeti napisi o tome kako je Rusija za vojni napor u Ukrajini izdvojila šest procenata svog bruto društvenog proizvoda i da je čak 30% njenog budžeta za narednu godinu predviđeno za nabavke i plaćanje troškova u te svrhe.

Ali, piše japanski časopis posvećen ekonomskim i političkim pitanjima na azijskom kontinentu, ona je uprkos tome odlučila da izdvoji po 5 mlrd USD godišnje za pozajmice prijateljskim državama u periodu od 2025. do 2027. godine. Štaviše, po podacima Svjetske banke, zajmovi koje je Moskva dala stranim vladama zaključno sa 2023. godinom su dostigli ukupnu vrijednost od 30,1 mlrd USD, što je najviši kumulativni iznos u poslednjih 25 godina. Ti krediti namijenjeni su za izgradnju nuklearnih centrala i druge infrastrukture, ali i nabavke ruskih energenata i naoružanja, i u najvećoj mjeri su usmjereni u Bjelorusiju i zemlje južne Azije - Bangladeš, Indiju i Pakistan.

U Evropi je manje poznato nastojanje Rusije da ostvari čvrste ekonomske odnose sa državama Indijskog potkontinenta. Moskva je nedavno Bangladešu pozajmila 6,6 mlrd USD, što je prije svega trebalo da vladi u Daki olakša izvršenje plaćanja Rosatomu, koji gradi prvu nuklearnu centralu u toj zemlji čija se populacija procjenjuje na oko 174 miliona. Rusi imaju ugovor za izgradnju dva reaktora, a ranije ove godine primili su i zvanični zahtjev da konstruišu još dva. Međutim, ubrzo potom političke okolnosti u Bangladešu su se drastično promijenile jer je u avgustu, nakon ukupno dvije decenije vladavine, usljed masovnih demonstracija koje su predvodili studenti, pao režim premijerke Šeik Hasine.

Još nekoliko mjeseci prije zbacivanja Hasine, a naročito nakon njenog bjekstva u susjednu Indiju, u zemlji su kolale teorije o tome da na njenom obaranju i otcjepljenju dijela teritorije Bangladeša radi Vašington. Ovo stoga što je njena vladala odbila da omogući SAD otvaranje vojne baze na ostrvu Sent Martin u Bengalskom zalivu i opredijelila se za Rusiju kao izvođača velikog posla izgradnje nuklearne elektrane u Rupuru, 160 kilometara sjeverno od prestonice Dake.

Ovde valja pomenuti i da je bivši premijer Pakistana Imran Kan, koji se sada nalazi iza rešetaka, za sopstveno zbacivanje sa vlasti optužio američke obaveštajne službe koje su, navodno, na taj način htjele da mu se osvete za to što je samo dan dana nakon početka ruske specijalne vojne operacije u Ukrajini otišao u posjetu Moskvi i izjavio da će se njegova zemlja držati neutralno u odnosu na rusku intervenciju. Kan se nadao da će susretom sa Putinom utanačiti detalje vezane za rusku pozajmicu, vlasničku strukturu i dinamiku radova na izgradnji gasovoda od obalskog velegrada Karačija na jugu do Kasura na sjeveru zemlje, dugog 1.100 kilometara i vrijednog oko 2,25 mlrd USD.

Pod velikim političkim i medijskim pritiskom SAD, Velike Britanije i drugih zemalja Zapada nalazi se i Indija, koja odlučno nastavlja sa vođenjem nezavisne politike, svjesna svog demografskog i ekonomskog potencijala, te duge istorije nesvrstanosti. To demonstriraju nedavne posjete premijera Narendre Modija Moskvi i Kazanju i boravaka ministra odbrane Radžnata Singa ruskoj prestonici i Kalinjingradu, činjenica da Indija otkupljuje velike količine ruske nafte i nastavlja sa nabavkama naoružanja iz najveće zemlje svijeta uprkos stalnim prijetnjama sankcijama Zapada.

U ekonomskom smislu posebno indikativne su izjave indijskog ministra za naftu i gas Hardipa Singa Purija, koji je tokom posjete SAD u septembru, usred američke naftaške prestonice Hjuston, izjavio da je njegova zemlja otvorena za saradnju sa svim državama svijeta (uključujući tu i Rusiju). On je u nedavnom razgovoru sa japanskim novinarima rekao i da je ulaganje u energetiku "situacija koja nije ideološka i politička", te "da jedini kriterijum (za odlučivanje o nabavkama energenata) treba da bude cijena." Indija je veliki uvoznik nafte i gasa iz inostranstva dobavlja čak 90% nafte koju troši oko 50 posto prirodnog gasa. Ta ogromna država sa, procjenjuje se, blizu 1,4 milijardi stanovnika se ubrzano razvija i njena potrošnja nafte i gasa raste tri puta većom brzinom od svjetskog prosjeka. S obzirom na veličinu domaćeg tržišta i takvu krupnu potražnju indijska država može samo da poželi dobrodošlicu izvoznicima energenata sa svih meridijana, istakao je Puri.

Od početka rata u Ukrajini Rusija je Indiji prodavala svoju sirovu naftu po cijeni od devet do 14% nižoj od crnog zlata iračkog porekla, zahvaljujući čemu je u rekordnom roku tu bliskoistočnu zemlju uspjela da svrgne sa mjesta najvećeg snabdjevača Indije.

Mnogoljudna Indija prirodni gas najviše uvozi iz SAD i Katara, ali je sasvim moguće da će se u budućnosti i u tom domenu osloniti na slovensku zemlju.

Trgovinska razmjena između Rusije i Indije, koja se nekoliko godina kretala oko 10 mlrd USD, u 2022. je naglo skočila na nešto više od 49 milijardi, od čega je čak 46 bio ruski izvoz u Indiju. U toj sumi sa čak 38 mlrd USD je učestvovala nafta.

U 2023. rast se nastavio i bilateralna ekonomska razmjena je dostigla čak 65 mlrd USD, od čega je čak 54 milijardi otpalo na ruski izvoz nafte.

Najveća zemlja svijeta tako je za nešto manje od dvije kalendarske godine podigla svoje učešće u indijskom uvozu nafte sa nepuna dva na oko 40%, dok se Indija odjednom probila na drugo mjesto među ruskim spoljnim trgovinskim partnerima.