Dragoljub Rajić, direktor Klastera željeznica jugoistočne Evrope: Globalni energetski šok preliva se na region, najveći pritisak na male transportne kompanije

- Za sada se efekti krize izazvane ratom između US/Izraela i Irana ograničeno osjećaju u regionu Zapadnog Balkana. Uglavnom kroz nešto povišenu cenu naftnih derivata i kroz otkazivanje dolaska kontigenata robe iz zemalja zahvaćenih ratnim dejstvima, kao što su derivati za proizvodnju plastike, mineralnih đubriva, nusproizvodi dobijeni u postupku derivacije nafte, pojedinih vrsta voća i prerađevina od voća, itd.

Takođe, otkazan je i niz planiranih investicija kompanija iz UAE, Katara, Saudijske Arabije, itd. u regionu, jer se ove zemlje okreću ulaganju u odbrambenu i druge grane industrije usljed ratnih dejstava.

- Ukoliko rat potraje očekivan je porast cijena naftnih derivata, što će se odraziti na cjelokupnu privredu i izazvati dodatna inflatorna kretanja iznad planiranih limita u zemljama regiona.

Najviše će biti pogođeni sektori kod kojih cijena transporta u značajnoj mjeri utiče na ukupnu cijenu plasiranog proizvoda/usluge. Na prvom mjestu sektori transporta/logistike, turistička privreda, ali se očekuju i poskupljenja plastičnih i značajnog broja poljoprivrednih proizvoda.

- Kako cio region zavisi od uvoza nafte i naftnih derivata, sirovina za proizvodnju plastičnih proizvoda, ali i mineralnih đubriva za upotrebu u poljoprivredi, teško je očekivati da će bilo kakva alternativa da nadoknadi tražnju za ovim proizvodima i njihovo otežano nabavljanje podići će cijene, što će iskomplikovati rad privrede i smanjiti njenu konkurentnost.

Ukoliko se sukob brzo ne okonča inflacija je neminovna i vidimo da se ona zahuktava čak i u Sjedinjenim Državama koje imaju najveće svjetske rezerve nafte.

- Sa trajanjem rata definitivno se mogu očekivati skokovi cijena robe široke potrošnje, naftnih derivata i hrane. Sve to vodi u povećanu inflaciju i opasnost od krize javnog duga u zemljama koje su značajnije zadužene i imaju negativne spoljnotrgovinske bilanse, a to je većina zemalja Zapadnog Balkana.

- Pozicija malih privrednika u transportnoj industriji biće dodatno otežana, jer oni nemaju finansijske rezerve iz kojih bi duže vremena pokrivali gubitke, a naša privreda je pretežno oslonjena na drumski transport. Pravu alternativu u vidu željeznice ili rječnog transporta još uvijek nemamo, jer je infrastruktura zastarjela, najveći koridori se obnavljaju, a ni sa alternativnim gorivima (vodonik, hibridi, itd.) nismo odmakli daleko i za to su potrebne ogromne investicije do kojih će biti teško doći u uslovima krize.

Srbija posebno nije spremna za novu podjelu svijeta na zone uticaja velikih sila koja upravo pred našim očima postaje realnost i u kojoj će se male i ekonomski zavisne zemlje kao naša morati opredijeliti kojoj interesnoj sferi pripadaju, kako bi sačuvale svoje vitalne interese.

Za kraj napominjem da je u trenutnoj raspodjeli snaga između velikih sila u svijetu posebno pogubna politika jeftine rasprodaje mineralnih resursa koja je aktuelna u našoj zemlji, sa simboličnim rudnim rentama koje su ispod nivoa mnogih afričkih zemalja. Nastupa period u kome će male zemlje morati da značajno štede i racionalno upotrebljavaju svoje prirodne resurse. Ko god to ne bude radio izložiće svoje stanovništvo urušavanju životnog standarda i dugoročnom siromaštvu.