(Foto: Nemanja Potkonjak)
Godine iskustva u velikim bankarskim sistemima pokazale su mu da strukture koje su spore u prihvatanju promena često ograničavaju lični doprinos, i da inovacije teško nalaze prostor. Upravo tada je Vladimir Vasić, bivši generalni sekretar Udruženja banaka Srbije i dugogodišnji stručnjak u renomiranim međunarodnim kompanijama, odlučio da svoju karijeru usmeri ka malim i srednjim preduzećima. Tako je nastao BBS Capital Investment Group, kompanija koja povezuje finansijski sektor i realnu ekonomiju, pružajući konkretna rešenja za preduzetnike.
Kroz rad u bankama poput Societe Generale, Generali osiguranja, Triglav Investa, BNP Paribasa i Sberbanke, stekao je duboko razumevanje tržišta, ali i spoznao gde su najveće potrebe privrede. Danas kombinuje iskustvo iz bankarskog sveta sa praktičnim savetima o finansijskoj pismenosti, upravljanju rizicima i dugoročnim strategijama, pomažući kompanijama da se snađu u nestabilnom ekonomskom okruženju.
U intervjuu za eKapiju, Vasić analizira promene u bankarskom sektoru, aktuelnu ekonomsku situaciju u Srbiji, izazove za tržište kapitala i investicione strategije, ističući važnost finansijske pismenosti, upravljanja rizikom i dugoročnog planiranja za održiv razvoj.
Koji je bio ključni momenat posle kog ste odlučili da napustite velike bankarske sisteme?
- Presudan momenat nastupio je kada sam shvatio da je moj doprinos unutar velikih sistema ograničen njihovom strukturom i sporijim prihvatanjem promena. Banke su stabilne institucije, ali prirodno više orijentisane na očuvanje postojećeg modela nego na inovacije.
Istovremeno, mali i srednji biznisi sve više su iskazivali potrebu za stručnim vođenjem kroz složen finansijski ekosistem. Procena je bila da mogu ostvariti znatno veći uticaj radeći direktno sa kompanijama i preduzetnicima. Na toj ideji nastao je BBS Capital – kao most između finansijskog sektora i realne ekonomije.
Kako se bankarski sektor u Srbiji promenio u poslednjih 10–15 godina?
- U protekloj deceniji bankarski sektor je postao stabilniji, kapitalno snažniji i tehnološki napredniji. Regulatorni okvir je znatno unapređen, a tržišna konsolidacija dovela je do manjeg broja, ali većih i otpornijih institucija.
Međutim, takva struktura povećala je i konzervativnost sektora. Fokus je primarno na niskorizičnim plasmanima, dok segment malih i srednjih preduzeća i dalje nema adekvatan pristup finansiranju, što predstavlja jedan od ključnih ograničavajućih faktora privrednog rasta. Uprkos digitalizaciji, operativna rigidnost ostaje izazov.
Koje savete dajete građanima u kontekstu promena kamatnih stopa, kreditnih uslova i finansijske regulative?
- Finansijske odluke treba donositi uz jasno razumevanje rizika, likvidnosti i realne vrednosti novca.
- Štednja: inflacija umanjuje realni prinos, pa je neophodna diversifikacija i aktivnije upravljanje ličnim finansijama.
- Krediti: pre preuzimanja obaveze važno je testirati otpornost budžeta na potencijalni rast kamatnih stopa. Kredit treba uzimati samo uz jasan i stabilan izvor otplate.
- Investicije: ulagati u proizvode čiji mehanizam funkcionisanja investitor razume. Za većinu građana najracionalniji pristup je kombinacija štednje, nekretnina i jednostavnih investicionih instrumenata.
U takvim uslovima finansijska pismenost i upravljanje rizikom postaju neophodan deo lične ekonomske strategije.
Da li je realno očekivati razvoj tržišta kapitala i investicionih fondova u Srbiji?
- Razvoj je realan, ali zahteva istovremene iskorake na više nivoa:
- predvidiv i podsticajan regulatorni okvir,
- veći stepen transparentnosti i profesionalizma u korporativnom upravljanju,
- rast finansijske pismenosti među građanima i preduzetnicima.
Srbija je izrazito bankocentrična ekonomija, sa preko 90% finansiranja privrede kroz bankarski sektor. Bez razvoja tržišta kapitala, institucionalnih investitora i dugoročnih instrumenata finansiranja, ne može se očekivati ubrzan rast niti diversifikacija izvora kapitala.
Kako će se aktuelna ekonomska nestabilnost, inflacija i neizvesnost oko energetskog tržišta odraziti na finansijsko tržište Srbije?
- Srbija, kao mala i otvorena ekonomija, izrazito je izložena promenama cena energenata, globalnim kamatnim stopama i geopolitičkim rizicima. U narednom periodu realno je očekivati:
- produžen period viših troškova zaduživanja,
- strože kriterijume kreditiranja, posebno za korporativni sektor,
- usporavanje privatnih investicija,
- veći pritisak na javne finansije.
U takvom okruženju fokus finansijskog sektora biće na stabilnosti i likvidnosti. Pristup finansiranju sve će više zavisiti od kvaliteta bilansa, transparentnosti poslovanja i profesionalne pripreme projekata.
Koja ekonomska greška ili propust je najviše iznenadio u poslednjem periodu? Šta biste uradili drugačije?
- Najizraženiji propust je nedovoljno ulaganje u institucionalni kapacitet, produktivnost i dugoročne razvojne politike. Često dominiraju kratkoročne mere koje imaju brz politički efekat, ali ne doprinose održivom rastu.
Drugi ključni problem je visoka koncentracija rizika u ograničenom broju sektora i partnera, što čini sistem ranjivim na poremećaje.
Strateški pristup morao bi da uključi predvidiv regulatorni okvir, rasterećenje privrede i podsticanje inovacija i izvoza.
Koji je najveći finansijski izazov za Srbiju u narednih 5–10 godina i kakvu strategiju preporučujete?
- Najveći izazov predstavlja kombinacija demografskih trendova, produktivnosti, energetike, ulaganja u znanje i strukture ekonomije. Bez jačanja produktivnosti, stabilnog i diversifikovanog energetskog sistema, zadržavanja kvalifikovane radne snage i sistemskog ulaganja u znanje, održiv ekonomski rast neće biti moguć.
Preporučena strategija zasniva se na pet ključnih stubova:
- Institucionalna stabilnost i predvidiv poreski i investicioni okvir.
- Razvoj sektora visoke dodate vrednosti, uključujući IT, energetiku, preradu hrane i naprednu industriju.
- Energetska sigurnost, kroz diversifikaciju izvora, modernizaciju infrastrukture i ulaganje u obnovljive izvore energije.
- Profesionalizacija korporativnog upravljanja, uključujući kontroling, finansijsko planiranje i primenu međunarodnih standarda.
- Ulaganje u znanje kao stratešku kategoriju, uključujući fondove za znanje, finansiranje istraživanja i inovacija, razvoj stručnih obuka i jačanje saradnje između obrazovnih institucija i privrede.
Takav pristup omogućio bi održiv dugoročni rast i privlačenje kapitala koji investira strateški, a ne oportunistički.
Ivana Žikić