Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora
Vijesti
Kiša stigla prekasno? Suša već uzela danak kukuruzu i šećernoj repi
Izvor: eKapija
Srijeda, 19.08.2026.
12:31
Srijeda, 19.08.2026.
12:31
Komentari
Ilustracija (Foto: rsooll/shutterstock.com)
Prof. dr Bojan Stipešević upozorava da problem nije samo u nedostatku vode. Ekstremno visoke temperature dodatno remete fiziološke procese u biljkama, smanjuju stvaranje i nakupljanje šećera i na kraju mogu značajno umanjiti prinose, piše Agroklub.rs.
Na pojedinim parcelama šteta je već načinjena, pa kiša u ovoj fazi više ne može vratiti izgubljeni potencijal prinosa. Ipak, pravovremena procjena stanja usjeva može pomoći proizvođačima da odluče šta da urade sa onim što je preostalo.
Šećerna repa troši ono što je trebalo da sačuva
Posljedice suše i visokih temperatura jasno su vidljive na šećernoj repi. Lišće odumire, a nakon padavina biljka može ponovo početi da raste.
– Čim je nanjušila vodu, repa je pokušala da krene u takozvanu retrovegetaciju – objašnjava Stipešević.
Na prvi pogled novo lišće može izgledati kao znak oporavka, ali za proizvođača to nije nužno dobra vijest. Biljka za stvaranje novog lišća troši rezervne šećere koji je trebalo da se akumuliraju u korijenu.
– Ako je lišće odumrlo kada ne treba i, još gore, ako je potjerao novi list kada ne treba, to jednostavno dovodi do manjka šećera u samoj repi – ističe Stipešević.
Biljka nakon stresnog perioda pokušava ponovo uspostaviti lisnu masu, ali to čini trošeći dio onoga što je već uspjela proizvesti.
Problem nije samo u dnevnim temperaturama. Šećerna repa tokom dana fotosintezom stvara šećere, ali ih tokom noći troši za disanje. Što je temperatura viša, veća je i potrošnja.
Pri temperaturama iznad 35 stepeni dodatno se narušava rad hloroplasta, ključnog mjesta fotosinteze. U takvim uslovima biljka više ne može efikasno stvarati ugljene hidrate.
Ekstremna vrućina zato djeluje u dva pravca – tokom dana smanjuje sposobnost stvaranja šećera, a tokom toplih noći povećava njegovu potrošnju.
Ugrožen i kvalitet repe
Za industriju šećera posebno je važna količina šećera koju repa može dati. Zbog suše, visokih temperatura i pokušaja retrovegetacije, dio tih rezervi biljka ponovo troši.
Stipešević upozorava da je zbog toga ugrožena i digestija, odnosno količina šećera koja se može izdvojiti tokom prerade.
Stanje nadzemnog dijela zato je veoma važno, iako se najveći dio prinosa nalazi ispod zemlje. Korijen repe ne može se posmatrati odvojeno od lišća koje ga hrani.
U završnoj fazi vegetacije mogućnosti za intervenciju su ograničene, ali bi u budućnosti veću pažnju trebalo posvetiti ishrani biljaka.
Kod problema povezanih sa visokim temperaturama i stresom može se razmišljati o dodavanju bora i sumpora, ali prihranu treba zasnivati na stvarnim potrebama usjeva i rezultatima analize zemljišta.
Nakon mliječne zrelosti kiša ne može povećati prinos
Kod kukuruza je većina usjeva u fazi kada više nema mogućnosti za značajnije unošenje novih asimilata u zrno.
– Mliječna zrelost je dio priče do kojeg je još nešto moglo ući u zrno – objašnjava Stipešević.
Nakon te faze više nema stvaranja novog prinosa u istom smislu. U zrnu se nastavljaju procesi sazrijevanja i premještanja već stvorenih materija, ali potencijal izgubljen zbog suše i visokih temperatura više se ne može vratiti.
Za proizvođača je zato ključno da procijeni u kojoj se fazi kukuruz nalazi. Jedan od praktičnih pokazatelja je stanje zrna. Ako ono pri pritisku noktom više ne ispušta mliječnu tečnost, izašlo je iz mliječne zrelosti i ulazi u voštanu, odnosno brašnastu fazu.
Sljedeći važan pokazatelj je stvaranje crnog sloja na klici.
– Njegovo formiranje znači da je kraj priče – ističe Stipešević.
Tada je zrno završilo sa nakupljanjem suhe materije i više nema smisla očekivati da će dodatna kiša povećati potencijal prinosa.
Kada krenuti u berbu?
U trenutku fiziološke zrelosti zrno obično ima između 25 i 30 odsto vlage. Nakon toga treba sačekati da se vlaga smanji kako bi kukuruz mogao kvalitetnije da se skladišti i ispuni zahtjeve otkupljivača.
Odluku o berbi ne treba donositi samo prema kalendaru. Vrijeme sjetve, početna snabdjevenost biljke hranivima i količina vode koju je usjev dobio tokom vegetacije mogu napraviti veliku razliku među parcelama.
I kod kukuruza ekstremna vrućina narušava rad hlorofila i hloroplasta, odnosno procese koji biljci omogućavaju stvaranje ugljenih hidrata.
– Jednostavno, biljka ne može sintetizovati bilo kakav ugljeni hidrat kada su temperature toliko visoke – objašnjava profesor.
Istovremeno, tokom noći biljka nastavlja disati. Ako su noćne temperature veoma visoke, veća je i potrošnja onoga što je tokom dana stvoreno. Zbog toga manje materija ostaje za punjenje klipa i zrna.
Kiša pred berbu nije uvijek dobra vijest
Kasna kiša ne znači automatski spas za usjev. Ako je kukuruz već završio fazu u kojoj može povećavati količinu suhe materije u zrnu, dodatna voda više ne može vratiti izgubljeni prinos.
Nakon dugotrajnog sušnog perioda kiša pred berbu može otvoriti novi problem – pojavu bolesti.
Mogućnosti zaštite u toj fazi ograničene su i zbog karence fungicida. Dodatni problem predstavljaju oštećenja na biljkama. Kukuruzni moljac, kukuruzna zlatica i štetočine poput azijske mramoraste stjenice mogu napraviti otvore kroz koje gljivice lakše prodiru u biljno tkivo.
– Kroz sve te rupice mogle su se uvući gljivice i dočekati pogodan trenutak da odrade svoj posao – dodaje Stipešević.
Zbog toga je uoči berbe važno pratiti ne samo vlagu zrna nego i zdravstveno stanje biljaka i klipova.
Prema njegovoj procjeni, dio ranijih hibrida koji su uspješno prošli oplodnju mogao bi ostvariti oko tri četvrtine uobičajenog prinosa. Kod kasnijih grupa, kod kojih je oplodnja bila kasnija ili nepravilna, posebno ako se pojave bolesti, gubici bi mogli biti znatno veći.
– Prinos kukuruza mogao bi biti i do 50 odsto niži nego inače – upozorava Stipešević.
Kada kukuruz više nije isplativo čekati za zrno?
Na najlošijim parcelama proizvođači bi trebalo da naprave računicu prije nego što sačekaju berbu zrna. Ako je kukuruz toliko stradao da neće dati dovoljno zrna za pokrivanje uloženih troškova, jedna od mogućnosti je ranija kosidba i spremanje cijele biljke.
– Možda je bolje pretvoriti cijelu biljku u silažu dok je još koliko-toliko sočna i dok imate masu koju možete prodati nego dočekati berbu u kojoj nećete imati dovoljno zrna da opravdate ulaganja – savjetuje Stipešević.
To nije način da se ostvari dobar prinos, nego pokušaj da se spasi dio vrijednosti već proizvedene biomase. Silaža se može iskoristiti kao hrana za stoku, dok biomasa može poslužiti i za proizvodnju energije.
Na pojedinim parcelama proizvođači će sačekati berbu, na drugima će pokušati što prije iskoristiti preostali potencijal za zrno, dok će na najteže pogođenim površinama ekonomski opravdanije biti spasiti preostalu biomasu.
Tagovi:
Bojan Stipešević
suša
kukuruz
šećerna repa
prinos kukuruza
proizvodnja šećerne repe
poljoprivredna proizvodnja
ekstremne temperature
kasne padavine
berba kukuruza
silaža
ratarska proizvodnja
bolesti kukuruza
klimatske promjene
štete u poljoprivredi
Komentari
Vaš komentar
Naš izbor
Rubrike za dalje čitanje
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.
Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno,
uz konsultacije sa našim ekspertima.