Održiva proizvodnja lješnika - Regenerativna poljoprivreda za kvalitetnije zemljište

U Kolubarskom okrugu pod lješnikom je između 150 i 180 hektara, podaci su valjevske Poljoprivredne stručne službe. Jednu od najvećih plantaža u Divcima, kod Valjeva, ima porodica Gajić iz Beograda. Od ove sezone primjenjuju regenerativnu poljoprivredu, kako bi budućim generacijama ostavili kvalitetnije zemljište.

Radmila i Miodrag Gajić zasad lješnika u Divcima nadomak Valjeva ne kose od prošle godine, jer su odlučili da se bave regenerativnom poljoprivredom. Namjera im je da na taj način poboljšaju kvalitet zemljišta i da upotrebu hemijskih preparata svedu na minimum.

- Između lješnika smo dodatno sejali još druge kulture, ne smije da bude monokultura. Mi smo nekim istraživanjem došli do toga da sijemo ovas, raž i dvije vrste djeteline i faceliju. Omogućavamo da se stvara biodiverzitet u smislu životinjskog svijeta, a samim sujanjem različitih kultura smo omogućili da imamo biodiverzitet što se tiče biljaka. Takođe, šta je bitno, zemlja se ne uznemirava u smislu oranja i freziranja. Sva ta sjetva je vršena po principu "samo je bacano sjeme, pa šta se primi primi. Sva prihrana i zaštita biljaka i obogaćivanje zemlje mikroorganizmima se riješeva preko tog kompostnog čaja, koji možete sami da spremate vrlo jednostavno - objašnjava Miodrag.

U zasadu od 3,2 hektara Gajići su prošle godine ubrali oko tri i po tone lješnika. U grupi su malih proizvođača hrane u Srbiji, prave kremove i važan im je način gajenja. Analize na ostatke pesticida u plodu su im redovne.

- Inače u regenerativnoj poljoprivredi desi se da bude 10 do 20% manji rod, ali tako su isto desetostruko niži "imputi", nema đubriva vještačkog, neka kojekakvih hemija, koje se sipaju na kilo. Tako da očekujemo zdrav plod kao i dosad što smo imali - ističe Radmila.

Porodica Gajić još nije spremna da u zasadu lješnika gaji domaće životinje, što je takođe važan uslov, ali bez obzira na to njihov trud zapazio je Savez za regenerativnu poljoprivredu Srbije.

Iz Saveza poručuju da se regenerativna poljoprivreda trudi da održi biodiverzitet u zemljištu i održi kvalitet zemljišta i da, zapravo, preokrene trend koji je pokrenula konvencionalna poljoprivreda. - Do skoro informacije su bile dostupe samo na stranim jezicima. Sad je jako bitno da radimo na tome da se ljudi obrazuju, da imaju dostupne materijale i da imaju gde da nauče i od koga da nauče - napominje Milica Adamović iz Saveza za regenerativnu poljoprivredu Srbije.

Ponekad su Radmila i Miodrag prinuđeni da koriste sredstva za suzbijanje smrdibuba, koje su najveće štetočine u zasadu lješnika. Ali jedan od prirodnih načina borbe je privlačenje sjenica hranilicama zimi, jer se one ljeti hrane smrdibubama.