Stručnjak savjetuje kako u eri vještačke inteligencije da se zaštite autorska prava

Ljubomir Kljajić, zastupnik za patente, znake razlikovanja i ekspert za regulativu vještačke inteligencije (VI), sa iskustvom u pisanju prve konvencije o primjeni VI u okviru Savjeta Evrope, savjetuje kako u eri AI da se zaštite autorska prava.

On otkriva ko je autor djela nastalog kao rezultat dobrog prompta, gdje se briše granica, a gdje regulativa podvlači crvenu liniju u 2026. godini.

On naglašava da je "danas AI postala opšta stvar i integrisana je u alate koje svakodnevno koristimo, poput "Microsoft 365" paketa i "Google" prevodioca.

- Primena AI je izuzetno široka - koristi se kao baza znanja u opštim administrativnim poslovima, u finansijama, pravnom sektoru, pa sve do kreativne industrije. Neki vizionari, poput Ilona Maska, čak predviđaju da će automatizacija rutinskih poslova omogućiti novi 'svjetski balans', u kom će vještačka inteligencija preuzeti tehničke zadatke, dok će ljudima ostati više slobodnog vremena za kreativnost i lični razvoj, odnosno "živjeti u izobilju" - objašnjava Kljajić.

Podsjetićemo da je 2024. bila obilježena donošenjem prvog sveobuhvatnog zakona o vještačkoj inteligenciji na nivou Evrope (Uredba o vještačkoj inteligenciji) i izvještajima američkog zavoda za autorsko pravo koji su iznenadili mnoge.

Na pitanje da li su ove institucije uspjele da vrate AI u okvire "pomoćnog alata" i obuzdaju opasnu slobodu koja bi, kako je ranije Kljajić najavio, mogla precrtati čovjekov rad, te kakva je regulativa sada, on kaže:

- Evropska unija se trenutno suočava sa pritiskom sopstvenog regulatornog okvira. Velike kompanije koje imaju sjedište u Evropi, poput Eriksona i Simensa, osjetile su pritisak zakonodavnog okvira koji nameće Uredba o vještačkoj inteligenciji zbog čega je upućen "omnibus prijedlog" koji bi trebalo da odloži primjenu određenih strogih odredbi kako ne bi došlo do kočenja tehnološkog razvoja.

Kljajić navodi primjer obaveznog označavanja (watermarking) videa, tekstualnog ili slikovnog sadržaja generisanog vještačkom inteligencijom, koje se odlaže za 2. decembar 2026. godine, čime se kompanijama daje dragocjeno vrijeme za prilagođavanje.

Kljajić je istakao da postoje sudske odluke koje prave različitu praksu u Evropi i SAD oko autorskog prava.

Sa druge strane Atlantika, slika je znatno drugačija i znatno liberalnija.

- Sjedinjene Američke Države forsiraju progresivniji pristup kako bi zadržale globalnu dominaciju u polju vještačke inteligencije. Američki sudovi, uključujući i Vrhovni sud, kao i odluke u aktuelnim slučajevima poput sage "Bartz" protiv "Anthropic-a", koja je najsvježija, zauzeli su stav da korišćenje autorskih djela za treniranje već sada poznatog "Claude" modela AI ne predstavlja povredu autorskih prava, već spada pod doktrinu "fer upotrebe" - kaže on.

To pravilo, objašnjava, ne uključuje treniranje modela na piratskim kopijama djela. Štaviše, američki Zavod za patente i žigove (USPTO) nedavno je pod određenim uslovima dozvolio da se proces treniranja VI modela smatra patentibilnim.

Evropska pravna praksa, s druge strane, postavlja oštrije granice kada je u pitanju zaštita intelektualne svojine.

Njemački sud u Minhenu, u predmetu Gema protiv OpenAI, nedavno je presudio suprotno američkom modelu - zaključeno je da korišćenje autorskih djela za treniranje modela predstavlja povredu autorskih prava.

Sud navodi da samo privremeno učitavanje, preuzimanje i analiziranje tuđih podataka predstavlja neovlašćeno kopiranje, bez obzira na to što model VI te podatke na kraju procesa odbaci i zadrži isključivo naučene parametre.

- Upravo zbog ovoga se u stručnim krugovima sve glasnije zagovara uvođenje modela fer kompenzacije ili kolektivnih licenci, jer tehnološke kompanije na kraju komercijalno naplaćuju proizvode istrenirane na tuđem radu - kaže Kljajić.

Amerika po svaku cijenu želi da zadrži superiornost u ovom polju, a evropski stavovi koji su oličeni u odlukama njemačkih sudova, sa kojim i naš sagovornik dijeli mišljenje, predstavljaju racionalniji i pravedniji pristup.

- Ipak, po pitanju samog autorstva ne postoji razmimoilaženje. Američki i evropski sudovi su saglasni: autonomna upotreba alata VI ne može rezultirati autorstvom za "mašinu". Vještačka inteligencija mora ostati samo alat za ispoljavanje kreativnosti za izražavanje sebe - baš kao što arhitekta koristi računarski program ili olovku da bi izrazio sopstvenu kreativnost - kaže Kljajić.

Na kraju, ovaj stručnjak za patente smatra da ključ budućnosti regulative leži u balansu i održavanju svojevrsnog "socijalnog mira".

Previsoki i prerani regulatorni standardi mogu zakočiti nauku i razvoj tehnologije. Vještačku inteligenciju treba posmatrati kao višenamjensko pomoćno sredstvo slično sodi bikarboni, primjera radi, koja se može korisno primijeniti u kulinarstvu ili medicini, u zavisnosti od naše namjere i kontrole.

- Ako AI koristimo kao pomoćni alat, on nudi neograničene benefite. Međutim, ukoliko ga tretiramo kao entitet koji treba da nas potpuno i bez nadzora zamijeni, onda je to problem i rizikujemo velike opasnosti - na šta upozorava nedavni primjer naprednog agenta AI koji je, pokušavajući da samostalno riješi grešku, slučajno obrisao kompletne podatke sa cijelog sistema - objašnjava sagovornik.

Kljajić napominje da ne možemo kriviti samo tehnologiju, krivica leži i na čovjeku koji joj prepusti apsolutnu kontrolu.

Čovjek mora uvijek biti prisutan.

Kada je riječ o greškama i zloupotrebama koje brinu mnoge, Kljajić nedvosmisleno ističe ulogu prava:

- Zakonodavstvo treba da održi nivo svojevrsnog socijalnog mira, npr. uvodeći zabrane sistema VI koji bi generisali eksplicitne sadržaje vezane za djecu, ali ne možemo očekivati da tehnološke kompanije budu naši "mama i tata" i preuzmu svu odgovornost. Odluka o tome kako će se ovi alati koristiti na odgovoran način uvijek ostaje na ljudima.

Iako VI nesumnjivo olakšava posao i donosi veliku uštedu vremena, ona pravi greške i trebalo bi imati rezervu čak i prema plaćenim alatima koji, kako mnogi primjećuju, postaju sve "manje pametni", odnosno zahtijevaju sve više ažuriranja.

Kljajić dijeli lično iskustvo sa plaćenim modelom koji je prilikom obrade dokumenata potpuno zanemario zadate instrukcije i počeo da izvlači netačne podatke iz svog opšteg korpusa, umjesto da se fokusira na primarni izvor.

- U složenom poslu patentnog prava, ovakve greške su nedopustive. Zbog toga se mora primjenjivati takozvani "human in the loop princip", koji nalaže da čovjek uvijek mora da provjeri konačni rad koji sistem VI izbaci. Svi alati jasno naglašavaju da su podložni greškama, pa je svijest o tome neophodna - kaže Kljajić.

Kada se na nekom sadržaju napiše da nije generisano vještačkom inteligencijom, što ljudi sve češće ističu, da li je to dobro ili loše? Ovaj stručnjak objašnjava:

- Takva oznaka vrlo jasno raslojava šta su autorska djela i problematizuje u kojoj mjeri ljudi zapravo koriste alate da naprave nešto i to prodaju, a šta je njihov autentični izraz. To je definitivno mač sa dvije oštrice u današnjem vremenu.

Transparentnost je fantastična, ali, s druge strane, može da se diskredituje neki rad ili nečije zalaganje samo na osnovu jednog negativnog slučaja. Mislim da je dobra praksa da sadržaj generisan upotrebom alata VI bude obilježen kao takav, ali uz određeni kompromis.

Na primjer, ukoliko je sadržaj naknadno prepravljen ili dorađen od strane korisnika alata, da stoji i naznaka koja bi ukazala na poštovanje human in the loop principa sa riječima poput "izmijenjeno ili adaptirano od strane korisnika" ili jednostavno "human in the loop verifikovano" - zaključuje sagovornik "Blic Biznisa".