NavMenu

Banjalučka Fabrika duvana pod privremenom zaštitom: Bez saglasnosti Zavoda nema gradnje

Izvor: Capital Srijeda, 03.12.2025. 14:42
Komentari
Podeli
(Foto: Boris Peulić)
Fabrika duvana Banjaluka koju je kupio fočanski biznismen Gordan Pavlović prostire se na 23.000 kvadrata, ali na tom zemljištu nije moguće ništa graditi bez saglasnosti Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa.

Direktorica Zavoda Jasna Milešević koja je kadar Ujedinjene Srpske Nenada Stevandića kaže da Fabrika duvana ima status privremeno zaštićenog spomenika, iako se ne nalazi na Privremenoj listi nacionalnih spomenika.

- Fabrika se nalazi na Listi peticija i ima isti status kao da je na Privremenoj listi nacionalnih spomenika. Kada se neki objekat ili lokalitet nalazi na Listi peticija to znači da je pred Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika BiH pokrenuta procedura da bude proglašen nacionalnim spomenikom, ali da procedura nije okončana - objašnjava Mileševićeva za Capital.

Ona dalje kaže da to znači da se na zemljištu Fabrike duvana ništa ne može graditi, niti se može mijenjati regulacioni plan za to područje bez mišljenja Republičkog zavoda.

- Cijelo to područje ne zaslužuje zaštitu zato što u krugu fabrike ima montažno-demontažnih objekata koji ni po čemu ne zaslužuju status nacionalnog spomenika. Ima smisla da se ulazna kapija Fabrike i upravna zgrada stave pod zaštitu, ali naprosto nema osnova da se cijelo to područje stavi pod zaštitu - kaže Mileševićeva.

Ona precizira da zakon kaže da građevinsku dozvolu za bilo kakve radove u krugu Fabrike duvana ne izdaje Gradska uprava Banjaluka, već resorno Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju.

Slučajno ili ne, tim ministarstvom rukovodi njen stranački kolega i takođe kadar US Bojan Vipotnik, tako da odluka o tome šta će biti sa jednom od najskupljih lokacija u Banjaluci trenutno leži u rukama kadrova Nenada Stevandića.

Podsjetimo se, nakon što je vlasnik kompanije Pavgord iz Foče kupio fabriku, gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković rekao je da "ko god bio vlasnik kompleksa bivše Fabrike duvana, plan i namjera grada na za taj lokalitet ostaju nepromijenjeni".

- Rekli smo da će ovaj lokalitet postati mjesto okupljanja uz brojne sadržaje poput gradskog muzeja, kongresnog centra sa pješačkim zonama, trgom i drugim prostorima na kojima će se moći održavati manifestacije i slična dešavanja, a ono što je važno reći je da zaštita nad ovim nacionalnim spomenikom ostaje i to je neupitno. Koliko god se nekome sviđala ta lokacija i kakve god da ideje i planove ima, sve to će morati biti usklađeno sa onim što je grad isplanirao za ovaj prostor - rekao je Stanivuković.

Prema tvrdnjama Capitalovog odlično upućenog sagovornika, postoje dvije teoretske mogućnosti da Stanivuković ostvari svoj naum, ali samo jedna je praktično izvodljiva.

- Jedna je da Grad otkupi zemljište od Gordana Pavlovića, što ne djeluje realno, jer Grad za to nema para, a druga mogućnost koja je mnogo realnija i praktično jedina izvodljiva je zamjena zemljišta. Međutim, pitanje je koja je to lokacija koju Grad može ponuditi Pavloviću za zemljište Fabrike duvana koje se nalazi na najatraktivnijoj lokaciji u gradu - pita se on.

Šta imamo u krugu od:
1 km
2 km
3 km
5 km
10 km
15 km
Opis:
U vrijeme osnivanja fabrike Banja Luka je bila grad sa oko deset hiljada stanovnika. Do sredine 50ih godina Fabrika duvana bila je najveća privredna organizacija u gradu. Osnovana je 1888. godine po nalogu Rudolfa Habsburškog. Do kraja austrougarske uprave Fabrika duvana je nekoliko puta proširena. Ona je bila povoljan prostor za ulaganje kapitala. Tako su tu radili sezonski radnici, nekvalifikovane osobe, angažovanji stručni radnici iz Monarhije, kao i djeca. Uglavnom su tu radile djevojčice od osam do petnaest godina života. Tako se radnici organizuju u sindikate i borbene organizacije, a među najistaknutijim bile su žene Banja Luke – Marija Fišer, Katarina Jakić, Josipa Lastrić itd.

Nakon Drugog svjetskog rata fabrika je nacionalizovana i predata radnicima na upravljanje. Nacionalizaciju su izvršili Smail Bahtijarević i Miron Mandrović završetkom rata 1945. godine. Prvi zaposleni bili su demobilisani borci, a fabrikom počinje upravljati radnički savjet. Tako je već krajem 1945. godine fabrička proizvodnja uvećana za 30% u poređenju sa predratnom. Sindikalna uprava fabrike organizovala je brojne kulturno-umjetničke i sportske aktivnosti. Jedno od najpoznatijih društava osnovano 1952. godine bilo je Kulturno-umjetničko i sportsko društvo ”Kasim Hadžić”.

Tokom 60ih godina fabrika prolazi proces modernizacije, pa se tako integriše sa duvanskom industrijom iz Niša. Tako do kraja 80ih posluje u sastavu Radne organizaicje u sastavu Složene organizacije udruženog rada ”Jugoduvan” iz Niša. Procjene su bile da će krajem 20 vijeka fabrika imati proizvodnju od deset tona dnevno, tj. 2500 tona cigareta godišnje. Desilo se nešto sasvim suprotno. (https://drustvenaistorijabl.info/)
Vidi sve
Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.