NavMenu

Fabrika duvana Banjaluka: Hoće li propali gigant postati kulturni centar?

Izvor: Mondo Četvrtak, 16.10.2025. 11:55
Komentari
Podeli

(Foto: Boris Peulić)

Fabrika duvana, nekadašnji banjalučki gigant, preživjela je ratove, ali je propala u privatizaciji. Saznajte više o njenom usponu i konačnom gašenju proizvodnje 2018. godine, kao i o aktuelnim planovima za otkup 23.000 m² kompleksa i njegovu prenamjenu.

Nekadašnja Fabrika duvana, uz druge ugašene privredne gigante Banjaluke, bila je svojevremeno jedan od najznačajnijih simbola industrijskog i društvenog razvoja grada. Proces privatizacije doveo je do potpunog gašenja proizvodnje i propadanja objekata, a Gradska uprava sada želi da otkupi kompleks kako bi mu udahnula novi život.

Hronologija jednog giganta

Osnovana za vrijeme Austrougarske 1888. godine, kada je Banjaluka imala tek oko 10.000 stanovnika, Fabrika duvana je do sredine 20. vijeka postala najveće preduzeće u gradu. Kroz njene pogone su prolazile generacije Banjalučana, a fabrika je preživjela tri rata, uključujući i onaj devedesetih godina.

Na vrhuncu svog razvoja 1989. godine, u njoj je radilo 1.350 ljudi, a godišnja proizvodnja iznosila je oko 9.000 tona cigareta. Proizvodilo se 17 vrsta, među kojima su najpoznatije bile "Hercegovina", "Drava" i "Morava". Procjene su bile da će krajem 20. vijeka fabrika imati proizvodnju od deset tona dnevno, odnosno 2.500 tona cigareta godišnje, ali se umjesto toga desilo nešto sasvim suprotno.

Nakon Drugog svjetskog rata, fabrika je nacionalizovana i predata radnicima na upravljanje. Proizvodnja je značajno porasla, a sindikalna uprava bila je zadužena za brojne kulturne i sportske aktivnosti. Tokom 60-ih, fabrika je modernizovana i integrisana sa duvanskom industrijom iz Niša, poslujući u sastavu "Jugoduvana" sve do kraja 80-ih.

Propast i privatizacija

Početak kraja za banjalučku "duvanjaru" uslijedio je početkom 2000-ih godina, za vrijeme procesa privatizacije. Fabrika je iz ruku radničkog samoupravljanja prešla u privatno vlasništvo kada je iz godine u godinu poslovala sve lošije, nagomilavajući višemilionske gubitke. Konačno gašenje proizvodnje uslijedilo je 2018. godine. U trenutku kada je stavljen ključ u bravu, fabrika je imala nagomilani gubitak od 40 miliona maraka.

Proizvodnja je prestala nakon što je većinski paket akcija preuzela bugarska kompanija, koja se obavezala da će proizvodnju zadržati pet godina. Radnicima je prije nego što su zaključali kapiju isplaćena otpremnina u iznosu od 500 evra po godini staža.

Iza zaključane kapije ostali su objekti na atraktivnoj površini od oko 23.000 kvadratnih metara, čija se vrijednost mjeri milionima maraka.

Novi život za stari gigant?

Kompleks bivše Fabrike duvana nalazi se na listi zaštićenih nacionalnih spomenika, a Grad Banjaluka je izrazio namjeru da otkupi zemljište i objekte. Cilj je spriječiti njihovo rušenje i prenamjenu u stambeni prostor, te ih pretvoriti u novi kulturni centar.

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković je nedavno između ostalog naveo:

- Naš plan je da nakon kupovine obnovimo i adaptiramo postojeće objekte, kako bi u budućnosti služili kao mjesto kulturnih i društvenih događaja: gradski muzej, muzički centar, konferencijske i kongresne sale - rekao je Stanivuković.


Šta imamo u krugu od:
1 km
2 km
3 km
5 km
10 km
15 km
Opis:
U vrijeme osnivanja fabrike Banja Luka je bila grad sa oko deset hiljada stanovnika. Do sredine 50ih godina Fabrika duvana bila je najveća privredna organizacija u gradu. Osnovana je 1888. godine po nalogu Rudolfa Habsburškog. Do kraja austrougarske uprave Fabrika duvana je nekoliko puta proširena. Ona je bila povoljan prostor za ulaganje kapitala. Tako su tu radili sezonski radnici, nekvalifikovane osobe, angažovanji stručni radnici iz Monarhije, kao i djeca. Uglavnom su tu radile djevojčice od osam do petnaest godina života. Tako se radnici organizuju u sindikate i borbene organizacije, a među najistaknutijim bile su žene Banja Luke – Marija Fišer, Katarina Jakić, Josipa Lastrić itd.

Nakon Drugog svjetskog rata fabrika je nacionalizovana i predata radnicima na upravljanje. Nacionalizaciju su izvršili Smail Bahtijarević i Miron Mandrović završetkom rata 1945. godine. Prvi zaposleni bili su demobilisani borci, a fabrikom počinje upravljati radnički savjet. Tako je već krajem 1945. godine fabrička proizvodnja uvećana za 30% u poređenju sa predratnom. Sindikalna uprava fabrike organizovala je brojne kulturno-umjetničke i sportske aktivnosti. Jedno od najpoznatijih društava osnovano 1952. godine bilo je Kulturno-umjetničko i sportsko društvo ”Kasim Hadžić”.

Tokom 60ih godina fabrika prolazi proces modernizacije, pa se tako integriše sa duvanskom industrijom iz Niša. Tako do kraja 80ih posluje u sastavu Radne organizaicje u sastavu Složene organizacije udruženog rada ”Jugoduvan” iz Niša. Procjene su bile da će krajem 20 vijeka fabrika imati proizvodnju od deset tona dnevno, tj. 2500 tona cigareta godišnje. Desilo se nešto sasvim suprotno. (https://drustvenaistorijabl.info/)
Vidi sve
Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.