Sve opasnosti ilegalne proizvodnje alkoholnih pića

Ilegalna prodaja i proizvodnja alkohola i dalje su problem u mnogim državama, a jedna od ekstremnijih situacija dogodila se nedavno u Turskoj, kada su 23 osobe umrle od trovanja, a još 43 su hospitalizovane uglavnom u teškom stanju. Kako je moguće da se to dogodi u samom procesu proizvodnje i koje su najveće opasnosti od ilegalne proizvodnje objašnjava dr Branko Popović s Instituta za voćarstvo u Čačku, jedan od članova brojnih komisija za senzorno ocjenjivanje kvaliteta jakih alkoholnih pića.

Kako kaže, kod jakih alkoholnih pića u zakonodavstvu Evropske unije, pa i u našem, kontroliše se nekoliko parametara koji su od značaja za potrošača prije nego što se piće nađe na tržištu. Prije svega, sadržaj alkohola – etanola, osnovnog sastojka svih alkoholnih pića. Odnosno da li on odgovara deklarisanoj količini koja je naznačena na etiketama da ne bi došlo do prevare potrošača.

Provjerava se i sadržaj metanola, odnosno metil-alkohola, koji je takođe prirodni produkt koji se javlja u toku proizvodnje svih alkoholnih pića od voća i grožđa i nastaje razgradnjom pektina iz plodova.

– On je jako otrovan za razliku od etanola koji samo izaziva opijenost (ali u velikim koncentracijama može da prouzrokuje i smrt). Međutim, metanol je jak otrov i njegova koncentracija u alkoholnim pićima ograničena je zakonom. Tačno se zna koliko svaka vrsta alkoholnog pića maksimalno može da ga sadrži – kaže Popović i dodaje da, ukoliko se primjenjuju svi tehnološki zahvati, sve tehnološke mjere ili operacije koje se sprovode uobičajeno u proizvodnji jakih alkoholnih pića, taj sadržaj metanola gotovo nikad ne može da pređe maksimalno dozvoljeni sadržaj.

– Izuzetno rijetko se to može dogoditi. Gotovo je isključeno da od jedne pošteno proizvedene voćne rakije može da dođe do trovanja metanolom – ističe.

Gdje se onda javljaju problemi poput ovog u Turskoj s fatalnim posljedicama? Kako napominje, najčešće je riječ o trovanju metanolom tamo gdje postoji ilegalna proizvodnja jakih alkoholnih pića zbog restriktivnih zakona država koje onemogućavaju svima da ih proizvode ili zbog želje da se zaradi na nepošten način. Napominje, međutim, da ni sama proizvodnja u ilegalnim uslovima nije najveći problem, već je loše kada neko pokuša da se dodatno bavi nedozvoljenim radnjama. Odnosno, da praktično od čistog etanola, koji je osnova za proizvodnju votke ili medicinskog alkohola, napravi neko falsifikovano jako alkoholno piće – dodaje mu najprije vodu da bi ga razblažio na neku konzumnu jačinu, a zatim i različite arome koje podsjećaju na voćne vrste.

Na sličan način došlo je do trovanja i smrtnih slučajeva, recimo, i u aferi sa Zozovačom u Srbiji prije 30 godina, a najvjerovatnije i sada u Turskoj.

Da bi imitirali hemijski sastav prirodnih rakija, prevaranti pokušaju da dodaju djelimično i metanol. On može da se kupi kao posebna hemikalija a inače se koristi u hemijskoj industriji za mnoge namjene. Ali može da se dogodi i nešto još gore, kao što je opisivan slučaj "Zozovača" – da neko nije shvatio tu razliku između metanola i etanola. Praktično je koristio čist metanol i razblažio ga vodom.

– A čist metanol je otrov. Ako ga popijete, uzmete direktno jednu supenu kašiku, to je otrov od koga možete da umrete. Da oslijepite sigurno, a da umrete veoma vjerovatno – kaže.

Prema njegovim riječima, problem je i u tome što etanol, koji je glavni sastojak pića, i metanol, koji je otrovan, imaju vrlo slične, gotovo identične alkoholne mirise. Oba su bezbojne tečnosti i vrlo sličnih tački ključanja. Osim hemijskom analizom, teško je utvrditi da li je riječ o etanolu ili metanolu.

Znači sve su to moguće varijante trovanja metanolom sa smrtnim ishodima. Ili je došlo do proste zamjene, kao što je bio slučaj sa Zozovačom, kada je neko htio da napravi ilegalno piće. Ili je u pokušaju da se falsifikuje neko alkoholno piće došlo do predoziranja metanolom.

– Uvijek treba skretati pažnju da se alkoholna pića kupuju od provjerenih proizvođača u provjerenim prodavnicama. Onda su potrošači sigurni da je takvo piće prošlo zakonsku kontrolu i da su kontrolisani svi parametri prije nego što je isporučeno na tržište. Naravno, umjerenost u konzumiranju alkoholnih pića se podrazumijeva. Jer da je ono i najčistije i najboljeg kvaliteta, što i jeste na našem tržištu, prekomjerne količine mogu da izazovu ozbiljne bolesti – upozorava dr Branko Popović.

Još jedan sastojak koji je potencijalno opasan u jakim alkoholnim pićima, a koji se takođe provjerava i čija je maksimalna koncentracija propisana, jeste cijanovodonična kiselina.

Rakije kod kojih može da se javi u nešto povišenim koncentracijama jesu najčešće one od koštičavog voća: šljivovica, kajsijevača, trešnjevača, višnjevača, rakija od breskve. Cijanovodonična kiselina nastaje iz koštica, zbog toga i jeste dominantno karakteristična za rakije od koštičavog voća. Oslobađa se i u toku fermentacije ukoliko se voće fermentiše zajedno sa košticom. Samo voće razgrađuje taj sastojak i nastaje cijanovodonična kiselina, koja je izuzetno jak i trenutan otrov. Najlakši način da se oslobodimo cijanovodonične kiseline u toku proizvodnje rakija jeste da odvojimo koštice.

Takođe, kontroliše se i etilkarbamat, koji je potencijalno kancerogen i koga gotovo da nema u nekim većim količinama u alkoholnim pićima, ali pojedine zemlje svijeta propisuju da se mora kontrolisati. Uglavnom nastaje upravo iz cijanovodonične kiseline koja potiče iz koštica. Koje su kod nas najčešće neke greške koje prave proizvođači, a zbog čega konzumenti znaju da kažu: "Ova rakija je loša, od nje me boli glava ili previše i brzo opija?"

Popović napominje da se u Srbiji većinski proizvodi prilično dobra rakija. Postoje neke mane u smislu mirisa ili ukusa koje mogu da budu opredeljujuće da neku rakiju popijete jednom i da je više ne pijete. Može da bude kisela, pomalo neprijatnog mirisa na, recimo, etilacetat (odnosno podsjeća na miris "oho" ljepka) ili da preterano miriše na košticu.

Ali sve su to više mane ukusa i mirisa, a ne nešto što će učiniti da takvo piće izazove loše posljedice po zdravlje. Ono što ima posljedice jeste prekomjerno konzumiranje. Naravno, postoje i neki sastojci koji mogu smetati osetljivijim osobama. Recimo, acetaldehid, koji je sastojak svih alkoholnih pića ali u određenoj, malo većoj koncentraciji, može da se javi ukoliko piće nije dobro fermentisano i destilisano ili mu se nije posvetilo dovoljno pažnje. Ako osjetljiva osoba malo više popije, može da dođe do glavobolje ili drugih blažih tegoba. Sličan efekat imaju i drugi viši alkoholi.