Stari grad Sokolac nalazi se na jednom brijegu sa istočne strane brda Debeljače na lijevoj obali Une. Ispod je Golubićko polje, rijeka Una i magistralni put.

U srednjovjekovnim dokumentima tvrđava najčešće spominje se pod tri naziva: Sokol, Zokol i Sokolatz. Prvi spomen grada vezuje se za 1380. godinu. Najstarija povelja u kojoj se Sokolac spominje kao kraljevski grad potiče iz 1395. godine. Dugo vremena bio je izložen borbama za kraljevsko prijestolje i bosansku krunu između kraljeva Sigismunda Luksemburškog i Ladislava Napuljskog. Nakon toga kraljevi su često ustupali grad plemićima, ali i odkupljivali od njih. Kao najznačajniji zapovjednik grada istakao se bihaćki kapetan Petar Keglević. Zbog značaja Sokoca za odbranu Bihaća, on je po nalogu kralja Ferdinanda dobio grad od ovlaštenih gospodara.

Osmanska vojska zauzela je tvrđavu 1592. godine. Za period osmanske vlasti nema puno podataka. Bio je u Bihaćkom sandžaku do 1711, a kasnije u sastavu Bihaćke kapetanije. Tada je gradom upravljao ćehaja. Cijeli period osmanske vladavine bio je važniji grad obližnji Ripač koji se nalazio na otoci na Uni, južno od grada Sokoca. Prema popisu izvršenom 1833. godine u tvrđavi u Sokocu (u kadiluku Bihać) bila su samo 2 manja topa, a iz nedatiranog popisa vidi se da je u gradu bilo svega 12 nefera (vojnika). Napušten je poslije 1878. godine. (Wikipedia)