Ideju o izgradnji domaćinstva pokrenula su braća Zoran i Zdravko Radošević, čije prezime potiče iz XiV vijeka, a porijeklo im je iz Like, ispod Velebita.

Priča kaže da ih je pod južne padine Grmeča ispeo slijepi starac na slijepom konju, na mjesto gdje potočić Skakavac pada niz liticu i gdje im zapovijedi: „Ovdje ustavite, ovdje ćemo zakućiti.“ Na ovom lokalitetu , Radoševići su proveli gotovo čitav jedan vijek, a onda se raseliše po čitavom podnožju planine, a neki i preko planine.

Godine 1858. jedan od trojice braće, Ilija, odselio se od braće, napravio neobičnu kuću, visoku i vitku, koju mještani nazvaše „čardak“, a njene ukućane „Čardaklije“. Ilijin je sin Nikola, kada su davane tapije na posjed, za svoj čardak dobio broj 10.

Jedan od trojice Nikolinih sinova, Vid ostao je na posjedu, bavio se zemljoradnjom i sve do smrti održavao domaćinstvo živim. Kuće je odavno nestalo, nestalo je Ilije, Nikole, nestalo je i pradjeda Vida, a „Čardaklije“ su do danas ostale da održavaju tradiciju i način života svojih predaka tamo gdje ih je život davno doveo da se „ustave i zakuće“. (cardaklije.com)