(Ekonomist) Prostorni plan Crne Gore - Zemlja bez zemlje ?

Osim novog Ustava, Crna Gora se nalazi pred usvajanjem još jednog, strateški važnog državnog akta - Prostornog plana. Javna debata o Prostornom planu, koja je završena 28. juna, štaviše, bacila je u zasjenak raspravu o nacrtu Ustava. Skupovi o prostornom planu bili su mnogo posjećeniji, a u njima su , bar kako su mediji izvještavali, u većem broju učestvovali i građani, ne samo zvaničnici vlasti i stručnjaci. To, reklo bi se, dokazuje da je crnogorska javnost, bar malo,prevazišla opsjednutost političkim temama i da se postepeno okreće onome „od čega se živi“.

Ljudi su, čini se, osjetili da je Prostorni plan veoma važan razvojni dokument i da, ako na vrijeme ne reaguju, može direktno da ih pogode za njih nepovoljna rješenja u tom aktu.

Drugi ustav
Jer, Prostorni plan neki stručnjaci smatraju upravo drugim ustavom. To je državni dokument koji je po važnosti odmah iza Ustava, kaže član Državnog savjeta za procjenu prostornog planiranja, profesor Mihailo Burić. Podsjetivši da je stanovništvo osnovni faktor koji utiče na oblikovanje i stanje prostora, Burić izražava zabrinutost za demografske prilike u Crnoj Gori. Prema njegovom objašnjenju, sasvim je očigledna pojava demografskog pražnjenja sjevernog dijela Crne Gore, pa bi Prostorni plan, samom koncepcijom dugoročnog uređenja i organizacije prostora, morao da pomogne u zaustavljanju takvog kretanja.

Burić za Prostorni plan postavlja i drugi zahtjev - da iznađe balans između ekonomskih potencijala i interesa Crne Gore i njene ekološke ambicije i projekcija. Stručnjaci, a i političari, prihvatili su sintagmu održivi razvoj, kao ključ za razrješenje takvih dilema. Suština je u tome da se, kroz prostorno planiranje, nađe mjera u korišćenju obnovljivih, samoobnovljivih i neobnovljivih prirodnih resursa. I upravo u tom kontekstu, Crna Gora se „lomi“ i ne snalazi. Hoće, recimo, da bude turistička i ekološka država, ali bi i da održava i gradi prljavu industriju. Htjela bi da se i svjetskom tržištu nametne kao proizvođač ekološki zdrave hrane, a strancima rasprodaje dragocjeno zemljište. Stranci ga, kako je i u raspravi o nacrtu Prostornog plana rečeno, ne kupuju da na njemu gaje vinovu lozu ili masline, već da ga pretvore u građevinske parcele. Šta ako ostanemo bez poljoprivrednih površina, pita se Burić, koji i sam podsjeća na zlokobno upozorenje - da će Crna Gora biti „zemlja bez zemlje“. Napokon, Crna Gora još luta i u oblasti dugoročne strategije energetike - hoće li graditi hidroelektrane, i na kojim rijekama, ili nove termocentrale. Vlada je upravo ovih dana usvojila strategiju dugoročnog razvoja energetike, u kojoj piše ono što i svaki laik zna - da su Crnoj Gori potrebni novi izvori električne energije. Dalje od toga, još vladaju nepoznanice.
Što se tiče same javne rasprave o nacrtu Prostornog plana, ona je, ipak, dobrim dijelom, lokalistički obilježena. Po starom maniru, opštinske vlasti koriste ovu debatu da u Prostorni plan upišu lokalne želje i razvojne projekcije, nerijetko politički motivisane. Prostornom planu se, u neku ruku, prilazi kao nekadašnjim srednjoročnim razvojnim planovima koji su, takođe, bili predmet širokih javnih rasprava, u organizaciji Socijalističkog saveza radnog naroda.

Svi zapostavljeni
Gotovo nije bilo opštine a da se nije izjasnila o nacrtu Prostornog plana. I sve su se požalile na sopstvenu „zapostavljenost“ u tom dokumentu. Iz Bijelog Polja, na primjer, stigla je osnovna primbjedba - da je taj grad „slijepo crijevo“ za Crnu Goru, posebno u saobraćajnom pogledu. Nikšić je moćnoj Podgorici, kojoj se prigovara i za centralizam, poručio da za njega saobraćajna veza sa morem ne mora da ide od Bara i Podgorice. Kolašin se jada da ima prirodne ljepote, Taru, prije svega, ali da ih darovi od Boga upravo ograničavaju u razvoju. Beranci se boje da će im država ponovo „uvaliti“ neku prljavu industriju, umjesto nekadašnje fabrike celuloze, termolektranu. U Pljevljima, na tribinama o Prostornom planu, čule se ove riječi: „Neću da živim u gradu koji nema željeznicu“. Cetinjani su u prvi plan stavili zaštitu kulturne baštine, zapravo, samog Cetinja, a Kotorani, Hercegnovljani i drugi primorci su primijetili da su autori Prostornog plana
„zaboravili“ da Crna Gora ima i more i da je i to prostor. Na jednom skupu u kotorskoj opštini usprotivili su se ideji da se na ulazu u Bokokotorski zaliv, preko moreuza Verige, podigne most.

Veći broj opština se u raspravi žalio na Podgoricu. Navodno, ona se razvija na račun ostalog dijela Crne Gore. I kao takva, Podgorica postaje snažan „usisivač“ za stanovništvo iz manje razvijenih krajeva. Crnogorski sjever, koji i sam nije bez lokalizama i političkih podjela, na neki način, ujedinio se u raspravi o nacrtu Prostornog plana, protiv „bogatog“ juga. I na primorju je bilo jetkih prigovora na razvojnu politiku centralne vlasti. Direktor Instituta za biologiju mora Sreten Mandić je predložio da se Bokokotorski zaliv preimenuje u „zaliv Pitera Manka“, kanadskog milijardera koji namjerava da u Tivtu gradi modernu marinu za megajahte svjetskih bogataša. Na osnovu toga dalo bi se zaključiti da su primorci uvjereni da im Podgorica, a ne oni sami, kroji i prostor.

U debati o Prostornom planu sučelili su se ljubitelji divlje ljepote i oni koji vjeruju da se od njih samih (ljubitelji divlje ljepote) ne može živjeti. Neki bi htjeli da se u Crnoj Gori proglase novi nacionalni parkovi. Tako bi se dobilo 25 odsto državne teritorije pod režimom specijalne zaštite. U nacionalnim parkovima, naravno, ne bi se smjelo odsjeći nijedno drvo. Zabrana bi važila i za seljake, koji sada žive u tim potencijalnim zabranima. Stoga je geograf, akademik Branko Radojičić rekao da bi bio srećan kada se ni jedno stablo ne bi moralo sjeći. „Ali, država mora nadoknaditi čovjeku koji živi tamo, a ne može imati drvo za zimu iz svoje šume u nacionalnom parku da mu odreže drugo i dotjera za ogrijev“, smatra Radojičić.

Tabori
Opet su se konfrontirali zaštitnici rijeke Tare i oni, koji je isto tako vole, ali smatraju da se ona može bolje iskoristiti. Drugim riječima, da ne služi samo za posmatranje i uživanje u raftingu. Posebno su glasni zahtjevi „taraša“ iz nevladinih organizacija - da se Tara ne smije ni taknuti. Ni Tara, ali ni Skadarsko jezero - da se ne isušuje njegov priobalni dio radi novih poljoprivrednih površina i za izgradnju turističkih objekata. Oglasili su se i „spasitelji“ Morače i Lima. I među samim poklonicima turističkog razvoja Crne Gore ne postoji saglasnost u tom pogledu. Osim klasičnog turizma, kupačkog i hotelskog, primorskog i planinskog, bilo je zahtjeva da se u Prostornom planu nađu i vjerski, zdravstveni, tranzitni, pa i avanturistički turizam.

Možda je, stoga, u pravu stručnjak za prostorno planiranje Miodrag Vujošević koji je upozorio da Crnu Goru „čeka rješavanje velikog, složenog i tegobnog problema, takozvanog ekonomskog, ekološkog i drugog restrukturiranja i rehabilitacije privrede, društvenih usluga i tehničke infrastrukture“. Javna debata o nacrtu Prostornog plana je, u nekom smislu, upravo to pokazala. Uz to, treba smanjiti velike teritorijalne razlike u razvijenosti. Utvrđivanje efikasne, optimalne, demografske strategije je poseban izazov. Sve to, po svemu sudeći, ne može riješiti samo ova generacija, ni sljedeća. Prostorni plan bi bar trebalo da raskrči, ako ništa drugo, stazice kroz „džunglu“ problema, želja, dilema, ideja i opredjeljenja.

Doprinos da Prostorni plan bude pouzdanija strategija u tim naporima, dali su i međunarodni eksperti koji su se i sami uključili u debatu o tom dokumentu. Ekspert UN za razvoj Oliver Benet je rekao da Crna Gora može biti „jako posebna kao što su Fidži ili Mauricijus“, ali da se mora pridržavati ograničenja kapaciteta u svakoj opštini. A predsjednik Svjetske organizacije za konzervaciju prirode Alesandro Badaloti bio je sasvim konkretan: Crnogorci treba da prouče, šta je isplativije - graditi na obalama Skadarskoj jezera, ili ih ostaviti u sadašnjem stanju, kako bi se sačuvala prirodna mrestilišta pastrmke. „Treba imati u vidu da je pastrmka značajan pokretač ekonomskog razvoja u regionu“, riječi su Badalotija.

Crnogorci se, međutim, još ne bave tako „sitnim i prizemnim“ stvarima, kao što su pastrmke. Kad se „spuste“ na taj nivo, vjerovatno će lakše i rješavati dileme u vezi sa Prostornim planom.

poziv na pretplatu na na www.ekonomist.co.yu