Dajićko jezero - Ukras Golije i čuvar narodnih predanja
Ilustracija (Foto: Mark Herreid/shutterstock.com)
Jedno od takvih mesta nalazi se na obroncima Golije, planine koja i danas ljubomorno čuva neke od najlepših kutaka netaknute prirode.
Između četinara i močvare
Skriveno među visokim četinarima, na više od 1.400 metara nadmorske visine, nalazi se Dajićko jezero, poznato i kao Tičar-jezero ili Svatovsko jezero.
Tri imena, jedno mesto i bezbroj priča koje su se vekovima ispredale oko njegovih obala. Na prvi pogled, malo i gotovo neprimetno, ovo jezero predstavlja jednu od najneobičnijih prirodnih znamenitosti ivanjičkog kraja.
Okruženo gustom šumom i specifičnom močvarnom vegetacijom, ono se po mnogo čemu razlikuje od drugih planinskih jezera.
Njegovu obalu ne čine kamenje i pesak, već tresava, mekani biljni pokrivač koji se pod nogama ugiba.
Voda se u jezeru uglavnom prikuplja od kiše i otopljenog snega, zbog čega se njegova površina menja tokom godine.
Tri naziva i legenda o svatovima
Ali ono što Dajićko jezero čini posebno zanimljivim nisu samo njegove prirodne karakteristike. Ovo mesto vekovima je budilo maštu meštana, a sa njim su povezana brojna narodna verovanja.
Prema jednom od najpoznatijih predanja, na ovom mestu nekada su nestali svatovi koji su, prolazeći planinom, zajedno sa konjima potonuli u jezero.
Otuda i naziv Svatovsko jezero. Druga legenda govori o strašnom čudovištu koje je nekada živelo u dubinama Tičar-jezera i napadalo stoku okolnih čobana.
Dajićko jezero (Foto: Print screen/Google Maps)
Tri dana i tri noći trajao je njihov okršaj, a ranjeno čudovište na kraju je nestalo u jezeru, čija je voda poprimila crvenu boju. Prema predanju, krvava voda pojavila se i na obližnjem izvoru, a tek posle molitvi meštana ponovo se izbistrila.
Tako je, kako legenda kaže, nastao naziv Bele Vode, koji ovo mesto i danas nosi. Koliko u tim pričama ima istine, a koliko mašte, teško je reći.
Specifična vegetacija
Ipak, upravo su legende doprinele tome da jezero postane mnogo više od obične prirodne znamenitosti. One su deo nasleđa koje se, zajedno sa pričama o Goliji, prenosi sa generacije na generaciju.
Za njegov značaj znali su i veliki srpski naučnici. Dajićko jezero pominje se u radovima Josifa Pančića, Nedeljka Košanina i Jovana Cvijića, dok je njegova specifična vegetacija i danas predmet interesovanja ljubitelja prirode.
Ovo mesto nekada je bilo i važno okupljalište stanovnika golijskih sela. Pored jezera održavali su se narodni sabori, susretali rođaci i prijatelji, a planina je makar na jedan dan postajala mesto pesme, razgovora i zajedništva.
Danas, daleko od gradske vreve, Dajićko jezero pruža nešto što je u savremenom svetu sve teže pronaći – mir, tišinu i osećaj da je priroda ovde još uvek gospodar.
I možda baš zato njegova najveća vrednost nije u veličini, dubini ili izgledu, već u onome što predstavlja.
Jer Golija nije samo planina šuma, izvora i prostranih livada. Ona je i planina priča. A Dajićko jezero, Tičar ili Svatovsko, jedna je od onih koje zaslužuju da budu sačuvane i ispričane budućim generacijama.
Lokacija:
Google Maps
Info sa lokala:
Ivanjica
Tagovi:
Dajićko jezero Golija
Komentari
Vaš komentar
Šta vredno posetiti/videti u okolini?
Naš izbor
Rubrike za dalje čitanje
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.
Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno,
uz konsultacije sa našim ekspertima.

Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora