Air Montenegro pred strateškom odlukom - Mala regionalna kompanija ili šira evropska mreža?

Crna Gora može imati avio-saobraćaj bez sopstvene kompanije, ali bi tada njena cjelogodišnja povezanost sa svijetom zavisila od poslovnih interesa prevoznika koji odluke donose izvan države, upozorio je izvršni direktor Air Montenegra Vukadin Stojanović.

Zato, kako ističe, Vlada mora odrediti šta očekuje od nacionalnog prevoznika i da li želi malu regionalnu kompaniju, ili sistem sposoban da Crnoj Gori obezbijedi stabilnije veze sa ključnim evropskim tržištima.

– Nacionalni avio-prevoznik državi daje određeni stepen kontrole nad cjelogodišnjom povezanošću i mogućnost da sačuva linije važne za turizam i privredu. Bez jasne odluke vlasnika o tome kakvu kompaniju želi u narednih deset ili 20 godina, nije moguće ozbiljno planirati obnovu flote i dugoročni razvoj – rekao je Stojanović u intervjuu za Dan.

Na pitanje da li osnovni zadatak Air Montenegra treba da bude ostvarivanje dobiti ili održavanje linija od značaja za državu, Stojanović kaže da kompanija mora biti tržišno održiva i najveći dio prihoda ostvarivati u konkurenciji sa drugim prevoznicima. Ne može se dugoročno razvijati ako zavisi od državne pomoći ili bez ekonomske računice održava linije koje stalno proizvode gubitke.

- Ipak, vrijednost nacionalnog avio-prevoznika ne može se mjeriti samo završnim računom pojedinačne rute. Neka linija može imati skroman neposredni doprinos kompaniji, a istovremeno donositi znatno veću korist turizmu, hotelijerstvu, privredi i međunarodnoj dostupnosti Crne Gore. Tada država mora procijeniti da li je širi ekonomski efekat važniji od rezultata same linije - navodi.

Kako je rekao, vlasnik bi trebalo da definiše koje su veze od strateškog značaja i šta zauzvrat očekuje od svoje kompanije.

- Er Montenegro može doprinositi bruto domaćem proizvodu, zaposlenosti, spoljnotrgovinskom bilansu i očuvanju stručnog kadra u domaćem vazduhoplovstvu, ali ta uloga mora biti precizno određena, a ne podrazumijevana samo zato što u nazivu nosimo ime Crne Gore - rekao je on za Dan.

Govoreći o tome da li kompanija može samostalno da finansira svoj razvoj, Stojanović navodi da tekuća likvidnost i strateško finansiranje nijesu isto.

- Air Montenegro trenutno može samostalno da izvršava obaveze. Raspolažemo sa približno 12 mil EUR gotovine, iako smo finansirali nabavku četvrtog aviona, preuzeli vlasništvo nad trećim vazduhoplovom i obavili remont jednog motora - navodi i dodaje da pomoć države nije potrebna za redovno poslovanje.

- Međutim, nabavka aviona nove generacije predstavlja višegodišnju investicionu odluku, koja se ne može donositi bez dogovora sa vlasnikom. Prvo moramo znati da li država želi da Air Montenegro ostane prevoznik sa malom regionalnom flotom, ili da postepeno dobije kapacitet za širu evropsku mrežu. Tek nakon toga može se birati model finansiranja - ističe Stojanović.

Air Montenegro jedini je dostavio ponude za svih pet linija od javnog interesa.

Prema njegovim riječima, linije od javnog interesa nijesu pomoć određenoj kompaniji, već evropski model kojim država obezbjeđuje saobraćaj koji tržište samo ne može da održi u potrebnom obimu.

- Neka ruta može biti isplativa tokom ljeta ili sa jednim sedmičnim letom, ali ne i sa najmanje tri leta sedmično tokom cijele godine - objašnjava.

Kako dodaje, tender je bio otvoren za sve kvalifikovane prevoznike. To što drugi nijesu dostavili ponude ne znači da će posao automatski biti dodijeljen Air Montenegru.

- Nadležni organ mora provjeriti ispravnost dokumentacije, ispunjenost uslova i prihvatljivost ponuđenog iznosa za svaku liniju. Dostavili smo ponude za Brisel, Pariz, Frankfurt, Zagreb i Bari. Eventualno dobijanje tih ruta omogućilo bi bolje korišćenje aviona izvan ljetnje sezone i razvoj cjelogodišnje mreže. Ipak, ne želimo poslovni model koji zavisi od državnih ugovora. PSO može ubrzati razvoj kompanije, ali ne smije postati njen finansijski temelj.

Upitan da li činjenica da se za posao vrijedan oko 4,79 mil EUR nije prijavio nijedan drugi prevoznik pokazuje da su uslovi bili neprivlačni tržištu, Stojanović navodi da "svaka kompanija donosi odluku prema svojoj floti, raspoloživim kapacitetima, troškovima i poslovnim prioritetima".

- Izostanak drugih ponuda može značiti da u traženom obimu i predviđenim terminima nijesu pronašli dovoljan komercijalni interes. To, međutim, ne oslobađa državu obaveze da procijeni da li naša ponuda predstavlja odgovarajuću vrijednost za javni novac - objasnio je.

Kako je istakao, suština nije da država plati bilo kakvu liniju, već da za utvrđeni iznos dobije pouzdanu i cjelogodišnju povezanost.

- Tek nakon završetka postupka znaćemo koje će ponude biti prihvaćene i pod kojim uslovima - rekao je Stojanović.

Kako je rekao, za tri godine, očekuje snažniju kompaniju sa savremenom flotom.

– Očekujem snažniju kompaniju, sa savremenijom flotom, razvijenijom mrežom i većim doprinosom crnogorskoj ekonomiji. Ne želimo da zavisimo od nekoliko linija, ali se rast ne smije zasnivati na političkim željama bez tržišne računice - istakao je.

Kašnjenje četvrtog "embrajera" pokazalo je koliko je Air Montenegro osjetljiv na ispadanje samo jednog vazduhoplova, jer on predstavlja četvrtinu planirane flote. Nedostajući kapacitet tokom juna i dijela jula nadoknađen je ACMI zakupom aviona sa posadom, održavanjem i osiguranjem. Stojanović smatra da bi operativna rezerva povećala pouzdanost, ali upozorava da avion koji čeka na zemlji proizvodi velike troškove. Zbog toga se odluka o rezervnom kapacitetu ne može donositi odvojeno od projektovane veličine flote. Sa većim brojem aviona kompanija bi lakše nadoknadila kvar ili kašnjenje, dok sada svaki ozbiljniji tehnički problem može ugroziti znatan dio reda letjenja.