Dr Rajaković: Kriza otkrila prednosti obnovljivih izvora energije
(Foto: Gustavo Fring from Pexels)
O ovim važnim promenama u kontekstu goruće energetske krize priča prof. dr Nikola Rajaković, predsednik Saveza energetičara sa sedištem u Beogradu.
U narednih nekoliko godina, Srbija planira izgradnju više od tri gigavata novih kapaciteta obnovljive energije.
Šta je u planu razvoja energetike Srbije
Pregledom nedavno objavljenog Programa ostvarivanja Strategije razvoja energetike Srbije, najveći udeo novih kapaciteta čine veliki projekti obnovljive energije koji su trenutno u različitim fazama izgradnje:
* Sistem od 6 solarnih elektrana u jugoistočnoj Srbiji (ukupno 1 GW, do 2028. godine)
* Solarne elektrane "Solarina", "Kolubara A" i "Morava" (261 MW, do 2029)
* 7 novih vetroparkova u Banatu i istočnoj Srbiji (909 MW, do 2028)
* Reverzibilna hidroelektrana "Bistrica" (661 MW, do 2032)
Poređenja radi, tri gigavata je i postojeća ukupna snaga svih hidroelektrana u Srbiji, koje su se gradile decenijama, a gde dominiraju "Đerdap I i II" i hidroelektrane na Drini i Limu u zapadnoj Srbiji.
(Foto: Sky Light Pictures/shutterstock.com)
Promena u Srbiji neophodna
Za našu energetiku, u pitanju je promena koja je opipljiva, dugo očekivana, ali i neophodna, jer se događa u doba rastućih energetskih izazova, koje dodatno problematizuje rat u Iranu.
- Razvoj obnovljivih izvora je posebno važan u kontekstu onoga što se dešava na svetskoj sceni gde su energetika i geopolitika najtešnje povezane - kaže dr Nikola Rajaković, profesor na ETF-u i predsednik Saveza energetičara.
On navodi da je "ovo retka prilika da obnovljivi izvori energije pokažu sve svoje prednosti."
Naime, izvori energije kao što su sunce, vetar i voda nisu samo obnovljivi i čisti – jednom izgrađeni, oni su i "domaći", tj. umnogome su nezavisni od svetskih tokova i tržišta nad kojima nemamo gotovo nikakvu kontrolu.
Samim tim, oni su i faktor energetske nezavisnosti, posebno za male zemlje kao što je Srbija.
A to je, objašnjava dr Rajaković, kontekst u kojem treba posmatrati aktuelne planove i projekte koje je Srbija iznela u novom Programu, sa ukupnim zbirom od tri gigavata novih obnovljivih kapaciteta.
- Ove brojke su dobre - ocenjuje dr Rajaković, i dodaje da bi voleo da su veće i da nisu toliko skoncentrisane na jedan projekat.
Solar od 1,7 mlrd EUR
Naime, kapitalni projekat od 1 GW solara, koji se gradi na šest lokacija u istočnoj i jugoističnoj Srbiji, čini gotovo polovinu ulaganja u obnovljive izvore: ovaj projekat koštaće oko 1,7 mlrd EUR, od ukupno oko 3,6 mlrd EUR koliko iznose ukupna ulaganja u obnovljive izvore do 2028. godine.
U poređenju sa takvim projektom, u Programu je navedena projekcija rasta kupaca-proizvođača koja je vrlo skromna – tek 105 novih megavata tokom naredne tri godine, što bi zapravo bio sporiji rast nego što je Srbija beležila do sada.
- U Srbiji nije dovoljno shvaćen značaj građanske energije - kaže dr Rajaković. - Solarne panele moguće je instalirati na razlićitim likacijama i njihova tehnološka primenljivost gotovo da nema granica (krovovi, parkirališta, balkoni, krovovi automobila…).
Istovremeno, EPS bi morao ofanzivnije da krene u izgradnju svojih obnovljivih kapaciteta.
- Pepelišta, napušteni kopovi – to je sve već njihovo zemljište, idealno za solarne elektrane gde već imaju i priključke na mrežu - kaže dr Rajaković.
U pravcu dekarbonizacije
Dok EPS najavljuje dve elektrane na lokacijama pepelišta svoje dve najstarije termoelektrane – "Kolubare A" i "Morave" - ostaje utisak da je, i pored nezanemarljivih planova u novom Programu, sa razvojem obnovljivih izvora trebalo da se krene mnogo ranije i mnogo ofanzivnije.
Sa Trampovim povlačenjem iz Pariskog dogovora, sa "inoviranom fosilizacijom" koja se događa u SAD, učinilo se da je ipak zadat ozbiljan udarac dekarbonizaciji.
Ali sada, posle početka rata u Iranu, bilo koji ozbiljan strateg koji razmišlja o energetskoj nezavisnosti malih zemalja poput Srbije morao bi da zaključi: mi moramo što manje da zavisimo od fosilnih goriva – nafte, gasa i uglja.
(Foto: Grzegorz Gorniak/unsplash)
Naravno, teorijski je to lako konstatovati, ali je i praktičnih opcija zaista puno.
Još nedovoljno prozjumera
Ne vidi se dovoljna afirmacija rasta broja kupaca-proizvođača, odnosno prozjumera.
Solarna energija ne mora da se koristi samo kroz krupne kapitalne investicije.
Solarni paneli se mogu instalirati na izuzetno mnogo lokacija i primene su vrlo raznovrsne: ne samo instalacije na zemlji i na krovovima zgrada, već i male instalacije na balkonima, na krovovima automobila…
Ovakve instalacije su daleko jeftinije, ne zahtevaju administrativnu procedure i nalaze se iza brojila što može predstavljati izvestan "problem" jer se ne vide lako u bilansima. Međutim, pozitivne posledice se vide u smanjenoj potrošnji.
U Srbiji zapravo nije dovoljno ozbiljno shvaćen značaj građanske energije.
Po nekim procenama, građanska energija, koje su prozjumeri samo jedan deo, u teoriji može na globalnom nivou da pokrije oko jedne trećine sveukupne svetske potrošnje energije.
Ostale dve trećine treba da su iz centralizovanih izvora. Taj potencijal je u Srbiji nedovoljno iskorišćen.
EPS i izgradnja obnovljivih kapaciteta
Istovremeno, EPS bi morao ofanzivnije da krene u izgradnju obnovljivih kapaciteta.
(Foto: Sergey Nivens/shutterstock.com)
Sve su to zemljišta koja poseduje EPS, koja su pogodna za malo šta drugo, a imaju čak i priključke na mrežu.
Dekarbonizacija nije ograničena samo na elektroenergetiku. I grejanje u Srbiji je u najvećoj meri zavisno od fosilnih goriva i uvoza pre svega prirodnog gasa, a te zavisnosti se nije moguće rešiti odmah.Međutim, nije ni to nemoguće. Protiv zavisnosti od gasa možemo se boriti postepenim ugrađivanjem toplotnih pumpi, upotrebom biomase, izgradnjom sistema "solar-termal".I sistemi daljinskog grejanja takođe se mogu okrenuti obnovljivim izvorima, a tu ima pomaka u Srbiji: u aktuelnom Programu navedeno je pokretanje projekta delimične dekarbonizacije sistema daljinskog grejanja u Novom Sadu, kao i još jednog sličnog projekta koji će se sprovesti u 10 gradova širom Srbije.Ali kao i u sektoru elektroenergetike, i u tome treba ići brže u Srbiji.
Jer, mi ni na CBAM nismo na vreme reagovali. Trebalo je pre više godina da reagujemo. Volim da kažem: "Dekarbonizacija je skupa, ali zakasnela dekarbonizacija je neuporedivo skuplja".
I to će se tek videti u narednim godinama.
Firme:
Savez energetičara Beograd
Tagovi:
Program ostvarivanja Strategije razvoja energetike Srbije
prof. dr Nikola Rajaković
obnovljivi izvori energije
Komentari
Vaš komentar
Rubrike za dalje čitanje
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.
Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno,
uz konsultacije sa našim ekspertima.

Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora