Veće šanse za uspeh na svetskoj sceni - Kakvi su poslovni ljudi iz monohronih i polihronih zemalja?
Četvrtak, 22.03.2012.
09:33
Svaka kultura ima svoj karakteristični odnos prema vremenu, a značajne razlike postoje i unutar iste kulture. Termini monohrono i polihrono se koriste da objasne način na koji pripadnici određene kulture doživljavaju vreme, kako ga strukturiraju, kako reaguju na vreme, što pripada važnim i moćnim komunikacionim alatima. Odnos ka vremenu podrazumeva tačnost, spremnost na čekanje i interakciju. Kako koristimo naše vreme utiče na životni stil, dnevnu agendu, brzinu govora, pokreta i koliko su dugo ljudi spremni da slušaju.
U kulturama gde dominira monohrnoni odnos ka vremenu, ljudi vode život u skladu sa utvrđenim rasporedom i veoma su orijentisani ka cilju i rezultatima. Postoji jedno vreme za sve i to vreme je linearno – svaki čovek može raditi samo jednu stvar u isto vreme. Otuda i termin monohrono. Vreme je planirano, organizovano i raspoređeno i sagledava se kao nešto opipljivo i realno: ljudi pričaju o vremenu kao o novcu, može potrošiti, uštedeti i izgubiti. Predstavnici ove kulture su Severna Evropa, Severna Amerika, Nemačka, Švajcarska.
Sa druge strane, u društvu gde dominira polihron način posmatranja vremena, ljudi teže da budu uključeni u mnogo poslova u isto vreme, ne insistira se na dovršavanju započete aktivnosti pre nego što otpočne nova, nego se nastavljaju istovremeno. Ono što je zaista važno za njih nije raspored i efikasnost nego ljudi i tok događaja. Ova kultura mnogo je manje usredsređena na davanje preciznih objašnjenja za svaki korak u procesu i u svakom momentu. Duboko se drže tradicije, a ne zadataka. Tradicionalne zemlje imaju sve vreme ovoga sveta. Oni imaju potpuno opušten stav prema vremenu, verujući da vreme služi uživanju i ne bi trebalo da podleže kontroli. Umesto na vreme, oni su mnogo više fokusirani na odnose. Nemaju problem da kasne i imaju mnogo fleksibilniji stav prema vremenu. Dešava se da zakažu više sastanaka istovremeno tako da je držanje rasporeda i praktično nemoguće.
Predstavnici ove kulture su Latinska Amerika, (Meksiko, Brazil), Azijske države (Indija, Saudijska Arabija, Egipt), evropske države (Italija, Francuska, Grčka). Primeri za ovakav odnos ka vremenu su brojni. Potpuno je uobičajeno da u toku sastanka jedan Italijan ili Meksikanac vode privatni telefonski razgovor. Takođe, različitog osećaja za vreme je najočigledniji kada ste u turističkoj poseti Meksiku. Turistički vodiči neće čak ni pomenuti eventualno kašnjenje prevoznog sredstva, a u Švajcarskoj turisti mogu naviti svoj sat prema tačnošću njihovih vozova.
Ljudi iz polihronih zemalja smatraju monohrone kulture previše mehaničkim i rigidnim. S druge strane, ljudi iz monohronih kultura vide polihrone kao nedovoljno fokusirane i nepouzdane.
Uticaj tradicije i kulturnog nasleđa na vremensku orijentaciju
Razumevanje vremenske orijentacije različitih kultura je presudno ukoliko želite da se uspešno snađete u svetu diplomatije.
Mnoge kulture, najčešće polihrone države su potpuno orijentisane ka prošlosti. Više kolektivističke, polihrono orijentisane kulture su spremnije da puste vreme da odleti, ako to znači da imaju sadržajnu diskusiju i ako time doprinose stvaranju dobrih međuljudskih odnosa. Za Kineze na primer, događaji iz prošlosti imaju veliki značaj. Nije neobično da se kineska delegacija osvrne na opijumske ratove iz 19. veka i da iskrsnu duge filozofske rasprave.
Monohrone države su više orijentisane ka budućnosti, sa tezom da je "sutra" mnogo važnije od onoga što je bilo.
Razlika u vremenskoj orijentaciji sadrži potencijalni izvor nerazumevanja u komunikaciji u različitim diplomatskim situacijama. Tok pregovaranja će u mnogome odrediti način na koji se odnose ka vremenu i da li je njihovo shvatanje "sat upravlja mojim danom" ili shvatanje "stićićemo tamo kada stignemo".
Pregovori na međunarodnoj sceni
Proces pregovaranja može biti uspešan samo ako poznajemo način pregovaranja druge strane. Pregovarači iz individualističkih kultura, mnogo su anksiozniji u želji da postignu sporazum, uvek su u žurbi i vrlo orijentisani ka rešavanju problema. Drugim rečima oni visoko cene rešavanje stvari brzo i vode se krilaticom "bilo koje rešenje je bolje nego da ga nema". Monohronik pristup pregovaranju je direktan, linearan i užeg-konteksta (low-context). Oni nemaju problem da pokažu svoja osećanja i da jasno izraze neslaganje. Teže da budu nestrpljivi i žele da požure ka "sklapanju sporazuma". Razumevanje kulturnih razlika, tradicije i načina komunikacije druge strane, povećava šansu za uspeh na svetskoj sceni.
Širi protiv užeg konteksta (High Context vs. Low Context)
Ako želimo da komuniciramo uspešnije sa ljudima iz drugih zemalja, važno je da znamo poslovnu hijerarhiju i kako se oni odnose jedan prema drugome. Dobar način da razumemo taj odnos je u terminima šireg i užeg konteksta (High Context/Low Context), klasifikacija zasnovana na razlici u načinu komuniciranja.
Kolektivistička kultura je, većim delom, i šireg konteksta (high context). Širi kontekst se odnosi na društva u kojima ljudi imaju bliske veze. Oni su manje verbalno eksplicitni, više se oslanjaju na posrednu verbalnu interakciju i uspešniji su u tumačenju neverbalnih poruka. Teže manje pisanoj/formalnoj komunikaciji. Imaju jasne definisane uloge autoriteta i razlike u statusu se poštuju. Vrlo su prijateljski orijentisani. Predstavnici ove kulture su: Brazil, Kina, India, Japan, Meksiko, Rusija i Singapur.
Umesto da gledaju na sat, oni više obraćaju pažnju na diskusiju uključujući široke teme i filozofsku raspravu pre nego što će se baviti temom i sadržajem pregovaranja. Pre svega, za njih mnogo manje ima smisla samo postizanje sporazuma u interesu držanja plana ili rokova. Umesto toga oni pridaju veliki značaj da je rezultat sporazuma "dobar i da izgleda dobro", takav da mogu "sačuvati obraz".
U kulturama užeg konteksta (low-context), ljudi su orijentisani ka zadacima, odluke i aktivnosti su fokusirani oko toga šta bi trebalo uraditi. Status i autoritet su manje važni od iskustva i znanja. Postoji jasno podeljena odgovornost za poslove. Neformalniji su i i direktniji. Često kažu šta misle i kako se osećaju i nemaju problem da kažu "ne."
Predstavnici kultura užeg-konteksta su: Nemačka Engleska, Amerika. Imajući u vidu odakle dolazi delegacija sa kojom pregovarate, da li dolaze iz high-context ili low-context kulture, omogućiće vam da shvatite razloge koji stoje iza određenih reči i ponašanja i pomoći će vam da izbegnete nesporazume i nerazumevanje. Razumeti ove kulturne razlike može mnogo poboljšati buduće pregovore u međunarodnoj zajednici.
Razlika između dva koncepta vremena
Monohroni ljudi:
Rade jedan po jedan posao
Koncentrisani su na posao
Vrlo su posvećeni vremenu, brinu o rasporedu i rokovima
Užeg-konteksta (low-context) i tragaju za informacijama
Poštuju privatnost i privatnu svojinu, retko pozajmljuju
Daju prednost tačnosti
Skloni su kratkotrajnim odnosima.
Polihroni ljudi:
Rade više stvari istovremeno
Skloni su prekidanju, manjaju planove lako i često
Posvećeni su ljudima i međuljudskim odnosima
Šireg-konteksta (high contekst) i ponašaju se kao da već imaju sve informacije
Nisu opterećeni privatnošću, često pozajmljuju i posuđuju stvari
Tačnost im je bazirana na odnosu sa ljudima
Imaju jaku tendenciju da grade dugotrajne odnose i prijateljstva.
(Autorka: Tatjana Dragosavac, diplomirani politikolog, stručni konsultant saradnik kompanije "Europrotocol")
Beograd

Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora