Na Bjelasici niču hoteli, ali klima ruši sezonu

Dok država i investitori ubrzano razvijaju infrastrukturne projekte na Bjelasici, uključujući nove hotele, ski-staze i luksuzne smještajne kapacitete, sve glasnije se otvara pitanje da li će klimatske promjene dozvoliti da ovaj ambiciozni koncept zaista zaživi. Stručnjaci upozoravaju da se sniježna granica iz godine u godinu podiže, a da ski-centri Kolašin 1600 i Kolašin 1450, smješteni ispod 1.800 metara nadmorske visine, već sada spadaju u kategoriju visokog rizika zbog nedovoljno stabilnog sniježnog pokrivača.

Specijalista turizma Petar Golubović smatra da se održivost ovakvih projekata može postići samo snažnim ulaganjima u vještačko osnježavanje i razvoj cjelogodišnje ponude, jer se prirodne zimske sezone skraćuju brže nego ikada. S druge strane, vlasnica turističke agencije Eastwest Voyage Montenegro Zorka Raičević ukazuje na to da međunarodne finansijske institucije, uključujući Evropsku investicionu banku, u pravilu uopšte ne finansiraju ski-centre ispod 2.000 metara nadmorske visine upravo zbog klimatskog rizika - što dodatno otvara dilemu kako je projekat Kolašin 1600 uopšte postavljen kao strateška investicija.

Kako će Bjelasica i investitori odgovoriti na ove izazove i da li će biti moguće održati atraktivnost skijališta u uslovima smanjene sniježne pokrivenosti, glavna su pitanja koja će oblikovati budućnost ove destinacije.

Istraživanje o uticaju klimatskih promjena na sniježni pokrivač u evropskim i austrijskim ski-centrima sproveli su naučnici i objavili u časopisu PLOS ONE. Studija predviđa znatan pad broja dana sa prirodnim sniježnim pokrivačem do kraja 21. vijeka. Na primjer, ski-centri u Alpima mogli bi izgubiti do 42 odsto sniježnog pokrivača, dok bi austrijski mogli izgubiti čak 78 odsto sniježnih dana, što bi ozbiljno ugrozilo zimski turizam u tim regionima.

Ski-centri u nižim Alpima, kao što su Chamonix i Megève u Francuskoj, kao i destinacije poput njemačkog Berchtesgadena i američkih skijališta u Stjenovitim planinama (npr. Aspen), suočavaju se sa izazovima sličnim Bjelasici zbog kraćih zimskih sezona i sve češćih zimskih perioda bez snijega.

U Švajcarskoj, destinacije poput Davosa i Zermatta, takođe su pod rizikom, a koriste sisteme za osnježavanje i dodatno investiraju u aktivnosti koje privlače posjetioce van zimske sezone, poput biciklističkih staza, spa-centara i ljetnjih sportova. Slično, italijanski resorti u Dolomitima sve više zavise od vještačkog snijega i prilagođavaju svoje usluge da bi produžili turističku sezonu u ljetnjim mjesecima.

Ski-centar Kolašin 1600 prepoznaje potrebu za vještačkim snijegom, ali postavljanje rezervoara za vodu i dodatne infrastrukture za osnježavanje tek je u toku. Osim toga, visoki troškovi i potreba za dodatnim resursima, kao što su voda i energija, usporavaju proces.

Uprkos klimatskim promjenama, mnogi ski-rizorti u svijetu i dalje razvijaju hotele i prateće sadržaje, ali se adaptiraju kako bi se nosili s rizicima koji prate smanjenu količinu snijega i kraće skijaške sezone. Ključne promjene uključuju prelazak na cjelogodišnje poslovanje sa aktivnostima kao što su planinarenje, biciklizam i spa usluge, čime resorti postaju atraktivni čak i kada snijega nema.

Specijalista turizma Petar Golubović navodi da je ključno za isplativost investicije na Bjelasici uložiti u sisteme vještačkog osnježavanja, kako bi se obezbijedilo skijalište i u periodima manjka prirodnog snijega.

On tvrdi da sjeveru Crne Gore svakako nedostaju smještajni hotelski kapaciteti visoke kategorije, četiri i pet zvjezdica i u tom kontekstu je dobro što su se investitori opredijelili da investiraju u izgradnju upravo ovih kapaciteta koji su preduslov za ozbiljniji razvoj turizma na sjeveru.

- Ne samo da će oni omogućiti potencijalno zainteresovanim turistima adekvatnu uslugu smještaja, već će dodatno doprinijeti razvoju lokalne ekonomije i povećanju zaposlenosti, a idealno bi bilo lokalnog stanovništva. Što tiče meteoroloških uslova, treba istaći i imati u vidu da se zahvaljujući globalnom zagrijavanju na Alpima pojedini turistički ski-centri nakon više decenija rada zatvaraju. A razlog tome leži u činjenici da se nalaze na nižoj nadmorskoj visini i da snijega, za razvoj zimskih sportova, nema u potrebnoj mjeri. Da li se Kolašin može suočiti sa istim, ne znam. Činjenica je da je snijega sve manje, da zimskih sportova kao što je alpsko skijanje i snowboarding bez dovoljne količine sniježnog pokrivača nema. A upravo su ovo sportovi koji animiraju najveći broj ljudi da turistički posjete određeni ski-centar - ističe Golubović.

Na pitanje da li investicija u turističku infrastrukturu predstavlja pametan ekonomski potez, imajući u vidu neizvjesnosti u pogledu dugoročne održivosti zimskog turizma, Golubović ističe da je uspjeh zimske turističke sezone tokom posljednjh godina u velikoj mjeri zavisio od vremenskih uslova.

- Najveći nedostatak Kolašina kao zimske turističke destinacije je potrebna infrastruktura na skijalištu koja i u uslovima smanjenog obima prirodnog snijega priprema skijalište i osposobljava ga za skijaše, a to je sistem vještačkog osnježavanja. Kada problem prepoznate i već posljednjih nekoliko godina isti ne rješavate, zaista se postavlja pitanje za investitore koji grade hotele da li su napravili pametan investicioni potez. Jer moramo biti realni: bez skijaša i zimskih sportova koji zavise od snijega, ne možemo pričati ni o uspješnim zimskim turističkim sezonama u Kolašinu - smatra Golubović dodajući da u ovakvoj situaciji lokalna turistička privreda mora da razvije turistički proizvod i ponudu koja je raznolika i koja će animirati potencijalne turiste da posjete destinaciju.

Golubović smatra da Kolašin kao centar takođe ima veliki potencijal za razvoj turističkog proizvoda baziranog na prirodnim ljepotama, na agro i seoskom turizmu.

- To je segment turizma koji predstavlja globalni trend i kojem visokoplatežna klijentela teži. Osmisliti različite vidove aktivnosti, unaprijediti ih i proširiti ponudu istih. Raznorazne su mogućnosti. Počevši od pješačkih tura, džip safarija, vožnje bicikla, kvadova, jahanje konja, branje gljiva, team building programi za kompanije, orijentisanje u prirodi, paraglajding, itd, itd. Ali sve su ovo aktivnosti koje jedan zimski turistički centar valorizuje dominantno u periodu van zimske turističke sezone - kaže Golubović istučući da zimska turistička sezona u jednom ski-centru i njena uspješnost dominantno zavise od onih ljudi koji ih zimi posjećuju zbog rekreativnog upražnjavanja alpskog skijanja i snowboardinga.

Inače, kako je Pobjedi kazala vlasnica agencije Eastwest Voyage Montenegro Zorka Raičević, evropski fondovi i institucije, uključujući i Evropsku investicionu banku, nikada ne odobravaju sredstva za razvoj ski-centara koji se nalaze ispod 2.000 metara nadmorske visine.

- To je jasno pravilo, jer se takve investicije smatraju rizičnim, klimatski nesigurnim i dugoročno neodrživim. Zbog toga je potpuno nejasno kako je u našem slučaju uopšte donijeta odluka da se projekat Kolašin 1600 razvija kao strateška investicija, ako se već zna da ti kriterijumi međunarodnih finansijskih institucija nijesu ispunjeni. Druga stvar je što mi uopšte ne koristimo stvarne potencijale planine kao planine. Tamo postoje dvije žičare, ali one tokom ljeta ne rade, ili rade tek sporadično, umjesto da budu jedan od glavnih sadržaja ljetnje turističke sezone. Sigurna sam da bi, kada bi se žičare pustile u ljetnjem periodu i kada bi se to ispromovisalo kako treba, veliki broj ljudi dolazio u Kolašin baš zbog toga - smatra Raičević dodajući da ljudi žele panoramske vožnje, planinske pješačke staze, hladniji vazduh, cjelodnevne izlete, domaću hranu i autentična, lijepo uređena mjesta na kojima mogu da provedu vrijeme.

- Mi to ne nudimo, a potencijal je ogroman. Dodatni problem je infrastruktura. Put od Kolašina do ski-centra je u izuzetno lošem stanju, rupa na rupu, tako da je iskustvo dolaska samo po sebi odbojno, kako za domaće, tako i za strane turiste. Infrastruktura generalno ne prati ambiciju projekta. Osim nekoliko dobrih hotela, nemamo ništa što bi se moglo nazvati zaokruženom turističkom ponudom. Bjanka je već dotrajala i traži ozbiljnu rekonstrukciju, dok su ostali smještajni kapaciteti uglavnom apartmanskog tipa, solidni, ali nedovoljni za destinaciju koja navodno treba da bude "lider zimskog turizma" - tvrdi Raičević koja na kraju postavlja pitanje "kako je tačno zamišljeno da Kolašin 1600 funkcioniše dugoročno, u uslovima klimatskih promjena, nedostatka snijega na toj nadmorskoj visini, bez ljetnje ponude, bez infrastrukture, bez adekvatnog smještaja i bez kriterijuma koje međunarodni fondovi zahtijevaju za ovakve projekte?"

Među stručnjacima koji proučavaju posljedice klimatskih promjena na ski-centre ističe se dr Samuel Morin, istraživač iz francuskog centra nacionalnih meteoroloških istraživanja.

On je sa kolegama proučavao uticaj klimatskog zagrijavanja na više od 2.200 skijališta širom Evrope. Njihova istraživanja pokazuju da su ski-centri na nižim visinama, naročito ispod 1.800 metara, najugroženiji, jer im prijeti znatan pad sniježnog pokrivača u narednim decenijama, što ugrožava održivost zimskog turizma u mnogim regionima. U uslovima povećanja prosječne temperature za 2°C, čak 53 odsto evropskih skijališta suočava se sa visokim rizikom od nedostatka snijega, dok bi sa rastom od 4°C taj rizik porastao na 98 odsto skijališta.

Kao jedno od rješenja, tim istraživača predlaže intenzivnije korišćenje vještačkog osnježavanja, iako to povlači ekološke izazove kao što su povećana potrošnja vode i električne energije, što doprinosi emisijama ugljen-dioksida.