Sezona na Jadranu počinje - Hoće li elektromreža izdržati?

Više znakova upozorenja u novije vrijeme ukazuje na ozbiljnu i potencijalnu opasnost od urušavanja elektroenergetske mreže u Hrvatskoj. Tačnije, u toj zemlji, ali i u neposrednom okruženju, jer je riječ o problemima čiji je uzrok u širem infrastrukturnom kontekstu. Među vodećim indikatorima je tzv. blekaut, odnosno pad sistema koji se dogodio prošle godine. Njegovo žarište je bilo u Crnoj Gori, a efekti su se osjetili i u Hrvatskoj. S obzirom na pretpostavke tog kolapsa, veoma je osnovana bojazan da bi to moglo da se dogodi ponovo, možda već ove godine. Nešto slično, ali svakako većeg obima, dogodilo se s elektroenergetskom mrežom Portugalije i Španije.

Povremeno su se u javnom prostoru zatim mogli čuti opominjući stručni glasovi u Hrvatskoj, ali bez mnogo odjeka. Oni po pravilu ukazuju na neadekvatno stanje mreže u odnosu na savremenu raznolikost izvora električne energije, tj. dugotrajno neulaganje u taj sistem. Neke pak informacije navode svojevrsnu kolebljivost obnovljivih vrsta energije, pa se zato kao mogućnost navodi da nagle promjene u intenzitetu rada, kod npr. elektrana na vjetar ili sunčevu energiju, stavljaju sistem na iskušenje. Tome se može dodati da sada predstoji vrhunac potrošnje struje u Hrvatskoj, ako se imaju u vidu klima-uređaji i turistička sezona.

- Zaista postoji realna opasnost od ponavljanja prošlogodišnjeg scenarija, s obzirom na to da je uzrok bio preopterećenje mreže u uslovima maksimalnog opterećenja - kaže Zdeslav Matić, konsultant za elektroenergetiku i nekadašnji pomoćnik ministra za energetiku u Ministarstvu privrede Hrvatske.

On je u izjavi za DW opisao kako se prošle godine, iz smjera Crne Gore, sistem u Hrvatskoj rušio kaskadno, sve do nivoa gdje lokalna mreža može da podnese opterećenje.

- Imajući u vidu opterećenost dalekovoda Konjsko-Melina, pretpostavio bih da će se urušavanje zaustaviti oko Rijeke, a ne Zadra.

- Uglavnom, ako se opet dogodi, raspad će ići sve do tamo dokle nije izgrađena dovoljno dobra mreža. Naime, zadnjih četrdesetak godina razvoj mreže je zapostavljen, a opterećenje je raslo. Obnovljivi izvori, koji se često spominju u tom kontekstu, u stvari nemaju mnogo veze s tim kolapsom. Takođe, scenario kakav smo vidjeli u Portugaliji i Španiji, kod nas je malo vjerovatan, zato što naš sistem, za razliku od onog na Iberijskom poluostrvu, spada u regionalno najpovezanije u Evropi. Imamo baš debele veze sa susjedima, uz veliku inerciju sistema - zaključuje Matić.

Prema njegovom mišljenju, Hrvatska je stabilna u odnosu na portugalsko-španski scenario, ali i dalje izuzetno izložena u odnosu na onakav kakav se zbio u Hrvatskoj i susedstvu.

- Ni susjedi nisu razvili adekvatnu infrastrukturu, mislim pritom na Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, kao i Srbiju. Uzrok našeg problema je višestruk. Još u vrijeme ministra privrede Tomislava Ćorića na zahtjev Hrvatskog udruženja poslodavaca značajno su smanjenje mrežarine (takse za korišćenje i pristup sistemu), čime su HOPS i HEP-ODS (hrvatski operateri) uskraćeni za sredstva za ozbiljnije ulaganje u razvoj mreže - podsjeća Matić.

Pritom se izbjegavalo da se koristi novac iz nekoliko raspoloživih i izdašnih fondova Evropske unije – gotovo milijardu evra upravo za tu namenu.

- I to zato što taj novac, zbog Evropske službe za suzbijanje prevara (OLAF), nije bilo moguće krasti, dok se za krađu domaćeg novca uglavnom ne ide u zatvor. Izuzetaka je malo, npr. zamjena 50 godina starog podmorskog kabla prema Braču i Hvaru, da kabl slučajno ne bi konačno pregorio u trenutku dok je gazda na ljetnjem odmoru u Jelsi - kaže za DW Zdeslav Matić, očigledno ciljajući na premijera Andreja Plenkovića i razne afere u hrvatskoj elektroprivredi.

Pored rečenog, u stručnim krugovima može se čuti i za nepovoljan efekt tržišnog poslovanja na stabilnost sistema. Sektor obnovljivih izvora naglašeno raste zbog podsticaja i zainteresovanosti privatnih preduzetnika za taj biznis sa sigurnim ulaganjem i brzim povratom. Uz to, raste i promet strujom između država, dok javni elektrosistemi zaostaju sve dok se kompletan teret ne sruši za vrat korisnicima, građanima.

- Investitori vide priliku u obnovljivoj energiji, a pred vratima je još mnogo novih elektrana - kaže Robert Pašičko, docent na varaždinskom Geotehničkom fakultetu Univerziteta u Zagrebu.

- Država kaska i kao da ljudi koji bi trebalo da gledaju unapred, u stvari gledaju unazad i plaču za starim dobrim vremenima kada je sve bilo jako predvidljivo. Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) godinama kasni sa definisanjem cene priključenja novih elektrana. A trebalo bi i pojačati postojeće dalekovode i uvesti nove spojeve sa susednim državama - nastavlja Pašičko, ističući za primer da je većina hrvatske nove instalirane energije u Dalmaciji, a dodatni spoj sa Italijom pomogao bi da se taj sistem stabilizuje.

Inače, zemlje u okruženju Hrvatske koje nisu deo EU, nedavno su potpisale usklađenost sa evropskim standardima, što će takođe pomoći stabilnosti.

- Nekad su reverzibilne hidroelektrane pumpale vodu u gornju rezervu preko noći da bi je koristile preko dana. Danas spremaju energiju tokom dana, dakle onda kad je njena cena gotovo nula, a prodaju to posle devet sati uveče, kad cijena raste na 200 do 300 evra po megavatsatu - ukazuje Pašičko. I dodaje:

- Nedostaje nam više investicija u velike baterijske sisteme i reverzibilne hidroelektrane. Potrebno je da više guramo proizvodnju energije na mjestu gdje je i trošimo, kao što su krovovi. I da razvijamo energetske zajednice koje energiju raspodjeljuju članovima bez opterećenja prenosne mreže.

Međutim, tržište sekundarnom regulacijom tek se uspostavlja, a to znači da, ako sistem zapadne u probleme, za samo nekoliko sekundi unosi se nova energija, te ojačava inercija sistema na promjene.

- Zatim, bitno je i korišćenje novih alata koji omogućavaju precizno predviđanje proizvodnje ili potrošnje. Ukratko, sistem postaje sve kompleksniji, i bez novih stručnjaka koji se usavršavaju u tom području, novih alata i novih načina razmišljanja biće sve teže odbraniti njegovu stabilnost - ocjenjuje Robert Pašičko. I za kraj napominje da "zabijanje glave u pijesak" i prepuštanje tržištu da riješi stvar – nije opcija.