Kina gradi gigantski kanal

Kina gradi gigantski kanal dug 134 kilometra - preusmerava reke, koristi betone otporne 100 godina, a sve je deo globalne strategije. Kina se već odavno okrenula megagrađevinskim projektima. Za razliku od trke u visinu koju vode Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, kineski projekti imaju za cilj povezivanje teritorije – ogromnim mostovima ili gotovo nemogućim tunelima. U tu ambiciju uklapaju se i kanali poput onog u Pingluu, koji ima zadatak da poveže unutrašnjost sa morem.

Nakon višegodišnjeg planiranja, radovi na ovom kanalu u kineskoj regiji Guangsi započeli su 2023. godine. On će povezivati reku Ju u unutrašnjosti sa Tonkinškim zalivom, koji se nalazi u politički osetljivom i strateški važnom Južnokineskom moru. Kanal će igrati ključnu ulogu u transportu robe jer će skratiti drumski put za čak 560 kilometara.

Završetak radova planiran je za decembar 2026. godine, a procenjeni trošak iznosi oko 9,3 mlrd EUR. Sve brojke vezane za ovaj projekat su impresivne.

Pinglu je prvi veliki kanal koji se gradi u Kini od osnivanja Narodne Republike. Poput Panamskog kanala – ključne tačke u svetskoj trgovini – ili budućeg Sena-Severna Evropa, Pinglu predstavlja pravo čudo hidrotehničkog inženjeringa. Kanal će biti dug 134 kilometra, ali njegova važnost leži i u strateškoj ulozi za kineski izvoz i uvoz.

Predviđeno je da prima brodove do 5.000 tona nosivosti, dužine 90 metara, širine 15,8 metara i gaza od pet metara. Imaće dve prevodnice dužine 300 i širine 34 metra koje će savladavati visinske razlike do 65 metara. Ove prevodnice su projektovane da rade brzo i efikasno, kako bi se ubrzao prolaz brodova.

Od ukupne dužine od 134 kilometra, samo 6,5 km su potpuno novi kanali – ostalo su prilagođene rečne deonice. Za potrebe radova već je premešteno više od 50 miliona kubnih metara materijala, a ukupno iskopavanje biće veće od 339 miliona kubnih metara – više nego tri puta zapremina čuvene brane Tri klisure.

Pored napredne tehnologije koja se koristi za izgradnju prevodnica, upotrebljava se i specijalni beton otporan na eroziju morske vode preko 100 godina, kako bi se minimizirali troškovi održavanja. Ako sve bude teklo po planu i kanal počne sa radom 2026. godine, od početka ozbiljnog planiranja do završetka proći će svega sedam godina, a od početka gradnje samo tri.

Ali, ogromne količine zemlje koje se pomeraju, naročito u blizini reka, izazivaju zabrinutost za životnu sredinu. Radovi se odvijaju blizu mangrova – osetljivih ekosistema koji bi mogli biti narušeni izgradnjom.

Iako su brodovi od 5.000 tona znatno manji od onih koji prolaze Panamskim ili Sueckim kanalom (koji prevoze i do 65.000 tona), ideja je da oni prevoze robu iz unutrašnjosti do morskih luka, odakle bi se dalje slala širom sveta. Sve to deo je velikog sna predsednika Sija Đinpinga – inicijative "Pojas i put".

Kanal Pinglu igra važnu ulogu u tom novom trgovinskom koridoru jer povezuje zapadnu unutrašnjost i jugozapad Kine sa međunarodnim tržištima, čime Kina jača i diversifikuje svoje izvozne i uvozne pravce ka Aziji, Africi i posebno – Evropi.

Pored jačanja trgovinske povezanosti, Kina očekuje i smanjenje troškova transporta. Prevoz brodovima je znatno jeftiniji od drumskog, železničkog i avionskog, pa se očekuje godišnja ušteda od oko 725 mil USD. Takođe, projekat bi trebalo da ublaži saobraćajne gužve u industrijskim regionima zemlje.

Osim transporta, kanal bi mogao doprineti i boljoj kontroli vodenih resursa za navodnjavanje, kao i da posluži kao zaštita od poplava u okolnim područjima.

Iako su brojke o Pinglu kanalu zadivljujuće, on je samo jedan deo mnogo šire kineske geopolitičke i trgovinske slagalice. Kina ima planove i za druge međunarodne koridore, poput onog kroz prevlaku Kra u Tajlandu – koji bi zaobišao moreuz Malaka. Tu su i manji unutrašnji kanali.

Na primer, kanal Zhejiang–Jiangxi–Guangdong, Jinghan ili Xianggui – svi imaju cilj da povežu unutrašnje regione i unaprede trgovinu, kao i industrije poput čeličana, dok ujedno smanjuju zagađenje izazvano drumskim prevozom.

Sve to deo je ambiciozne kineske strategije za jačanje trgovine unutar i van regiona, čime Peking želi da učvrsti svoju poziciju na globalnom tržištu i u međunarodnoj politici.