Da li je BiH ušla u makroekonomski fenomen "spiralu cena i nadnica"?

I pored usporavanja inflacije tokom 2024. godine (procjena oko 2%), temeljna inflacija (koja ne uključuje hranu i energente) još uvijek je iznad 4% godišnje i vjerovatno je glavna podloga tekućeg opšteg porasta cijena, kojeg korigovane prognoze CBBiH s početka aprila procjenjuju na 4,2% godišnje.

Dino Osmanbegović, bankarski i finansijski ekspert za Forbes BiH analizira inflaciju BiH i efekte nedavnih mjera vezano za minimalnu platu.

Na "plodno inflatorno tlo" došao je nagli porast minimalne plate, koji sam po sebi nije negativan proces, ali su način, procenat i dinamika povećanja vjerovatan uzrok očekivanih većih neravnoteža u tekućoj, i moguće, u narednoj godini. Ključna riječ je "očekivanja", jer se stvara inflatorna psihoza (najvidljivija na porastu traženih cijena stanova u urbanim dijelovima BiH u zadnji nekoliko mjeseci).

Također, dramatičan porast minimalne plate se desio u ambijentu u kojem je prosječna nominalna plata rasla značajno brže od inflacije (15% naspram 2%), dižući realna primanja, u prosjeku, za više od 8% godišnje.

Zvuči, na prvu, optimistično.

Međutim, ekonomska teorija i praksa već prije 45 godina suočile su se sa fenomenom poznatim kao "spirala cijena i nadnica" (u daljem tekstu "spirala"). Radi se o makroekonomskom fenomenu koji se efektuira kroz niz uzastopnih povećanja cijena proizvodnih faktora, a koji utječu na indekse cijena i nadnica/plata, stvarajući spiralu iz koje je vrlo teško izaći. Ne treba ispustiti iz vida da plate ovdje imaju dvojaku ulogu: dio su prozvodnih troškova, a istovremeno čine značajnu porciju ukupne potražnje.


Najslikovitije objašnjenje ovog fenomena je ponašanje "psa koji ganja vlastiti rep", ili, možda, kako naš narod kaže "ne stiže kuja zeca". U oba slučaja nije izvjesno da će se stići brže rastuća komponenta – a možete zamisliti u datom ekonomskom i društvenom sistemu koja je brža?

Jednostavno rečeno, prošlogodišnji porast plata stvorio je "novu normalu" i na to se sada kalemi porast minimalne plate (u oba entiteta), stvarajući nove makroekonomske relacije i pritiske.

Privreda je na to hitro reagovala i započela sistematično podizanje svojih cijena (ne samo trgovci svoje marže), a vidjeli smo u ranijoj analizi da je porast cijena značajno veći za proizvode usmjerene na domaće tržište nego one namijenjene izvozu.

Dakle, izgleda da je "spirala plata i cijena" započela svoje penjanje (zamislite početnu fazu roller coastera).

Možemo uočiti da su plate za desetak godina, u prosjeku, porasle za 65% (!), dok su cijene, u prosjeku porasle "samo" 25% (ne treba ispustit iz vida da je u periodu od 2014. do 2020. godine vladala deflacija – u prosjeku su cijene stagnirale ili čak i blago padale). Dakle, za očekivati je da "cijene" žele "iskoristiti priliku" i sustići, te anulirati ovaj "jaz".

Snaga uzletne faze "spirale" je, prema teoriji, određena snagom pritiska realnih nadnica čitaj plata (već smo rekli snažnih 8% u 2024.), uz izvjesno puno djelovanje rasta minimalca, sa očekivanim tzv. prelijevanjem (radi se o utjecaju rasta plata jednog sektora koji se "prelijeva" na više drugih sektora, ili u našem slučaju vjerovatan princip "proporcionalnog usklađivanja" svih sektora sa minimalnom platom).

Funkcionisanje "spirale"

Međutim, bojim se da je u našim uslovima prelijevanje mnogo izglednije jer je na sceni tzv. demonstracioni efekt ("kako oni mogu"), uz činjenicu da su obje entitetske vlade administrativni porast minimalca prezentirale kao vlastite "pobjede". Prije nego objasnimo moguće funkcionisanje "spirale", da kratko rezimiramo nekoliko makroekonomskih činjenica:

• Predviđanje inflacije: 4,2% godišnje;
• Broj nezaposlenih: 323.628 (pad za 5% 01.25./01.24.);
• Broj zaposlenih: 860.041 (porast 1,2% 01.25./01.25.);
• Nivo produktivnosti: stagnanatan (45 – 47 hiljada KM/ zaposlenom, prosjek zadnjih 5 godina);
• Poslodavci traže odobrenje za veći uvoz radne snage.

Dakle, idealni preduslovi za pojavu "spirale" su visoka zaposlenost i povećanje realnih plata (oba osnovna uslova smo ispunili) i slijedi niz iteracija:

• Povećana primanja (zbog inflatornih očekivanja) većim dijelom idu u potrošnju (a mnogo skromnije u štednju);
• postiže se pritisak na cijene (kombinacije troškovne i inflacije tražnje);
• privreda diže cijene, sada značajnije;
• potrošači osjećaju gubitak kupovne moći i vrše novi pritisak na porast plata…,
• ciklus ima tendenciju ponavljanja, uvijek na više, u pokušaju međusobnog sustizanja…,(a za prosječnog potrošača "na gore")….,a tenzije se nastavljaju…

Kakav ishod možemo očekivati?

Jedan od scenarija je da ova trka plata i cijena preraste u hroničnu inflaciju daleko iznad uobičajeno ciljanih 2% godišnje (pogotovo jer realne plate trenutno rastu puno brže od rasta produktivnosti).

Drugi scenarij je da se omjer plate/cijene u nekom roku (a nakon iscrpljujućih iteracija) pomjeri na štetu plata pa bi došlo do usporavanja uzlazne dinamike cijena (što ne bi bio iznenađujući ishod za naše okruženje).

Dilema je da li je bolje primati višu platu uz visoku inflaciju (koja istu ubrzano obezvređuje) ili je bolje primati manju, sigurnu platu, u uslovim stabilnih cijena?

Ne ulazeći u teže teoretske opservacije, prva varijanta bi značila brži rast nominalnih, ali i brže obezvređenje realnih plata, dok bi se u drugoj varijanti ovaj "razmak" nominalnog i realnog suzio, međutim, vrlo vjerovatno, u svakom slučaju bi plate bile manje-više obezvrijeđene novodostignutim nivoom cijena.

Za dužinu trajanja i uzlaznu brzinu "spirale" važan je omjer snaga učesnika u procesima.

U našem slučaju, kako smo ranije rekli, početak "spirale" pod snažnim utjecajem porasta realne plate (prosječne); sindikati su nastavili dugotrajnu i upornu bitku za povećanjem primanja; mnogi poslodavci su tokom 2024. "sustizali" zaostatke u porastu plata; javni sektor je bio i ostao rutinski izdašan (za sebe); intervenisala je država i odredila nove minimalce; poslodavci vrše pritisak na smanjenje doprinosa (koliko god bilo, ne može lako kompenzirati više od 60% jednokratnog porasta minimalca); i sad se uključuju biznisi – proizvođači, trgovci, uvozni jaki brendovi….

Snažno pozicionirani domaći i strani biznisi pomno prate situaciju…,imaju country urede, odjele product & category managementa i sl. (da se našalimo vojnom terminologijom: intelligence, reconnaissance, surveillance), i dobro znaju kada i koliko podići koju iz arsenala svojih marži i kako to "prodati" javnosti. Na kraju, i oni se rukovode djelomično demonstracionim efektom – posmatraju ponašanje konkurencije i u tome traže opravdanje za svoje postupke.

Ostavaljam da sami procijenite ko ima jaču pregovaračku poziciju.
Političke prilike

Karakter, dužina trajanja i dubina "spirale" zavisi i od dinamike GDP ali i strukture investicija, naročito od strane države – ima li rasta ili je stagnantno okruženje. Prema novijim izvještajima rast GDP krajem 2024. je bio 2,5% (skromno imajući u vidu stopu inflacije).

Dinamika rasta privrede, i, posljedično, GDP, kroz usporavanje ili recesiju može, uz ostale nepovoljnosti, usporti ritam međusobne "trke" između cijena i plata, i to, na žalost, vrlo vjerovatno pritiskom na agregatne nominalne (a time i realne plate) na niže (smanjenja plata, otpuštanja). Na žalost, usporavanje rasta može se i "urotiti" sa rastom cjena u stagflatornom okruženju (kako smo najavili u našem ranijem tekstu).

Uz to, recentne globalne promjene uslova međunarodne razmjene (američke carine i odgovor na njih) uvode mnoštvo novih izazova, kako za domaću privredu tako i za administraciju – Vijeće ministara i vlade entiteta.

Naravno, razmatrajući aktuelna makroekonomska kretanja, nemoguće je ne spomenuti aktuelnu političku krizu. Ona može proizvesti dramatičnu promjenu ukupnog sentimenta – invesititora, privrednika, potrošača, zaposlenih, štediša, dužnika…, i zakriviti odnosno potpuno promijeniti početnu sliku.

Ali o tome drugom prilikom, naročito kad dobijemo nove i kompletnije kvartalne statističke podatke.

Dino Osmanbegović

inflacija u BiH

ekonomska analiza

spirala cijena i nadnica

makroekonomski fenomen

rast plata

rast cijena