Elektronski nos za kontrolu hrane i pića, prvi u Italiji
Ilustracija (Foto: Pixabay / Engin_Akyurt)
Njen cilj nije da "ukrade" posao somelijerima već da ubrza otkrivanje loših vina i loših namirnica. Sonja Fredi, koja je koordinatorka projekta, uradila je postdoktorsko istraživanje pod nazivom "Od nanostruktura do veštačke inteligencije: elektronski nos za zaštitu i valorizaciju vinskog nasleđa".
Iz laboratorije u Breši, u kojoj je i nastao elektronski nos, objašnjavaju da je analiza isparljivih komponenti efikasan metod za dobijanje informacija o hemijskom sastavu tečnosti i čvrstih materija. Ova analiza se, kako navode, može primeniti u različitim oblastima, uključujući kontrolu kvaliteta, svežine i porekla prehrambenih proizvoda.
Nešto slično, pod nazivom Hypertaste, napravili su i istraživači IBM-a u Cirihu, koji je u stanju da detektuje takozvani hemijski otisak tečnosti sa svojevrsnim jezikom opremljenim elektronskim senzorima koji su u stanju da otkriju njihov sastav.
Osnovni princip na kome se zasniva funkcionisanje elektronskog nosa je jednostavan: svi se oslanjamo na mirise namirnica ne bismo li procenili njihovo stanje a ljubitelji vina koji su prošli određene kurseve poznati su po tome što mogu da procene odakle dolazi neko vino, od koje je sorte grožđa i koje sve arome ima.
To je zato što hrana i piće emituju određene gasne molekule koji mogu ukazati na to da li je hrana sveža ili ne, a mogu da otkriju i njihovo poreklo. Praćenjem ovih biomarkera je moguće utvrditi sve potrebne karakteristike namirnica, dok su istraživači iz laboratorije u Breši izjavili da čitav projekat ima za cilj stvaranje senzorskih platformi zasnovanih na ugljeničnim nanocevima i grafenu, sposobnih da detektuju specifične molekule gasa.
Vino je sastavljeno od 800 određenih organoleptičkih i isparljivih komponenti koje identifikuju ne samo njihov hemijski sastav ili vrstu grožđa koja se koristi za proizvodnju vina, već mogu biti indikativne za praćenje i proveru njegovog porekla.
Projekat je bio strukturiran u različitim fazama od "priprema senzora i montaže elektronskog nosa" do "testiranja sa vinima", i pokazalo se da je "nos" sposoban da prepozna svežinu i falsifikovana bela vina i da sa preciznošću prepozna razne vrste testiranih vina. Ovi preliminarni rezultati potvrđuju da je moguće upotrebiti elektronski nos ukoliko želimo biti sigurni šta je ono što zaista jedemo i pijemo i kakvog je kvaliteta.
Tagovi:
Univerzitet Katolika Breša
Sonja Fredi
IBM
Hypertaste
elektronski nos
nanostrukture
veštačka inteligencija
senzori
Komentari
Vaš komentar
Naš izbor
Rubrike za dalje čitanje
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.
Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno,
uz konsultacije sa našim ekspertima.

Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora

