Ulcinjsko Primorje dočekuje 20 godina stečaja - Nekadašnji gigant postoji samo na papiru, preostala imovina propada

Predsjednik sindikata Građevinskog preduzeća Primorje Asllan Zeneli kazao je da to preduzeće u stečaju, duguje bivšim radnicima oko 400.000 EUR za neisplaćene zarada i tople obroka i da njih 140 čeka da im bude isplaćeno ono što su zaradili.

On je u razgovoru za Vijesti, kazao da je 1998. godine postao predsjednik sindikata tog preduzeća što se poklapa sa prvim finansijskim nevoljama koje su zadesile nekadašnjeg giganta, koji danas postoji samo na papiru.

- Od tada pokušavamo da zaštitimo prava za 140 bivših radnika, od kojih danas neki i nijesu među nama. Četvrtinu vijeka ne možemo da ostvarimo naša zakonska prava i da dobijemo ono što smo zaradili. Osim dugovanja za plate i tople obroke, bivšim zaposlenim nije dugo ni povezan radni staž. To je sramota - kazao je Zeneli.

Đokić group iz Bara kupovinom akcija na berzi od Fonda za razvoj i nekih radnika, postaje u avgustu 2004. godine, većinski vlasnik GP Primorja. Barska kompanija u tom trenutku, kako navodi Zeneli, imala je 47,9 odsto akcijskog kapitala.

- I Primorje je privatizovano na netransparentan i pljačkaški način, uostalom kao i sva druga ulcinjska preduzeća. Vrijednost jedne akcije uoči prodaje na berzi, iznosila je 96 EUR, ali je skoro preko noći ona pala na 9,6 EUR nakon čega se trgovalo. Da je bilo volje, Fond za razvoj mogao je nama radnicima po toj cijeni da ponudi akcije pa bismo sa naših 25 odsto, imali većinski kapital. Ali nije i to dovoljno govori o svemu - tvrdi Zeneli.

Samo nekoliko mjeseci nakon što su Barani preuzeli upravljanje firmom, u Primorju je 2004. uveden stečaj zbog duga od blizu 30.000 EUR tadašnjem Drvoimpeksu.

- U preduzeću je tada bio uveden stečaj kroz reorganizaciju, što je u Ulcinju u to vrijeme bila ustaljena prevarna šema za prevođenje gotovo svih preduzeća u klasični stečaj, a potom i uvod za likvidaciju. Tako su nestali i 13. jul, Ultep, Agropogon, Otrantkomerc, Solana... - naveo je Zeneli.

Podsjetio je da je reorganizacija pokušana u tri navrata, ali svaki put bezuspješno.

- Za sva preuzeća u Ulcinju, koncept je bio isti koji je za krajnji cilj imao likvidaciju i radnike na ulicu, kako bi lakše došlo do vrijedne imovine. U tim tragičnim privatizacijama Ulcinj je izgubio više od tri hiljade radnih mjesta - tvrdi Zeneli, koji je i predsjednik gradskog sindikata Unije slobodnih sindikata Crne Gore.

Primorje, kako je kazao, više nema pokretne imovine.

- Ona je rasprodata, ostalo je zemljište za koje je Savjet za privatizaciju, prije dvije godine potvrdio da pripada preduzeću. Već godinama na tom atraktivnom prostoru propadaju nekadašnje poslovne zgrade i prostorije i predstavljaju ruglo grada - kao da su tamo padale bombe. Zasluge za to pripadaju isključivo ranijoj stečajnoj upravi - kazao je Zeneli.

Smatra da se problem može riješiti nakon novih imenovanja u Privrednom sudu i nakon što je konstituisana nova Vlada.

- Nadamo se da će Vlada biti stabilna i odgovoriti brojnim izazovima i naravno, naći rješenje za naš problem. Nadomak rješenja bili smo prije nekoliko godina kada je predsjednik Opštine bio Nazif Cungu. Sa stečajnom upravom bilo je dogovoreno da na lokalitetu Primorja, bude izmješteno cijelo Komunalno preduzeće. Tako je Opština trebalo da preuzme dug prema bivšim radnicima, kao prvim koje stečajna uprava prema zakonu, mora da isplati dugovanja. Ali ništa od toga, jer je nedugo potom, Cungu otišao sa funkcije predsjednika Opštine a sa njim i dogovor - podsjetio je Zeneli.

Najavio je da će na tu temu uskoro inicirati novi sastanak sa stečajnom upravom i čelnicima Opštine Ulcinj.

Direktor Đokić Group, Osman Đokić kazao je da je Primorje u ingerenciji stečajnog sudije i stečajnog upravnika.

- Mi se tu, iako smo većinski vlasnik, ništa ne pitamo. Preduzeće je u stečaju i sve je u rukama stečajne uprave - kazao je Đokić Vijestima.

Stečajni upravnik Jovan Lopušina kazao je da u ovom trenutku nema ovlašćenja da govori o trenutnoj situaciji u Primorju.

Zeneli je u Primorju zaposlen od 1983, i sa sjetom se sjeća tih vremena.

- Primorje je izgradilo gotovo cijeli Ulcinj, a zapošljavalo oko 350 radnika, koji su imale redovne plate, tople obroke, prevoz...Zgrade koje smo gradili nijesu ni osjetile katastrofalni zemljotres iz 1979. godine. Toliko o tome što je nekad bilo‘Primorje - prisjeća se Zeneli.

A onda je 1998, došao novi direktor i izabran novi upravni odbor.

- Tada smo imali dug oko 100.000 maraka. Za dvije i po godine taj dug narastao je na milion i dvijesta pedeset hiljada maraka. Onda je uslijedila nesrećna privatizacija, pa stečaj... - naveo je Zeneli.

Zeneli tvrdi da je sa stečajnom upravom bio isključivo u poslovnim, ali nikad u prisnim odnosima.

- Znate, u to vrijeme stečaja kroz reorganizaciju pa kasnije i klasičnih stečajeva, postojali su sindikalci koji su usko sarađivali sa stečajnom upravom. Rukuju se, ljube, sjede zajedno, dogovaraju se... Da li su imali neke privilegije koje su upućivale na korupciju, mislim da jesu. Ulcinj je mali grad. Ne možeš ti kao sindikalac biti na istoj strani sa stečajnom upravom, jer to znači da ne radiš u interesu radnika. Ja sam uvijek bio na strani radnika, suprotnoj od one na kojoj je bila stečajna uprava - kazao je on.