(Ekonomist magazin) Nex Montengroberza : Montenegroberza, Zašto da oni kupe nas, kad možemo mi da kupimo - njih

autor : Dragica Lalatović

Crnogorska Nexmontengroberza (www.nex.cg.yu) objavila je prospekt za preuzimanje akcija konkurentske Montenegroberze, sa rokom za prihvatanje ponuda koji važi do 21. marta ove godine. Ponuđen je otkup 1.268 akcija sa pravom glasa po cijeni za 15 odsto većoj od nominalne, a javnu ponudu će smatrati uspješnom ukoliko preuzme 444 akcije, odnosno 35,02 odsto od ukupnog broja akcija. Ovaj prag uspješnosti preuzimanja opravdava se činjenicom da je prema važećim zakonskim propisima za statusne promjene nekog privrednog društva potrebno da se na skupštini društva pozitivno izjasni dvije trećine od ukupnog broja glasova. Ukoliko bi Neksmontenegroberza u akcionarskoj strukturi stekla predviđenih 35 odsto, postala bi najveći pojedinačni akcionar, kaže za Ekonomist magazin Saša Popović, predsjednik Odbora direktora Neksmontenegroberze. To bi značilo da bez glasova te berze Montenegroberza ne bi imala dvotrećinsku većinu i ne bi bila u stanju da donosi takve odluke. Osim toga, Neks bi dobio i članstvo u Odboru direktora Montenegroberze, te bi se vlasnički i upravljački isprepletale ove dvije institucije. Kako je deklarisani interes Neksmontenegroberze objedinjavanje crnogorskog tržišta kapitala, uz prihvatanje svih zaposlenih na obje berze, njihova integracija, bilo spajanjem ili pripajanjem, bila bi logična posljedica, smatra Popović.

Ciljne akcije ove ponude su državne, koje po riječima izvršnog direktora Neksmontenegroberze Mladena Bojanića, što posredno što neposredno iznose preko pedeset odsto, iako, kako kaže, ništa unaprijed nije dogovoreno, već su vodeći ljudi Neksa, rukovođeni idejom za integracijom crnogorskog tržišta kapitala, odlučili da testiraju tržište - pa šta bude. Predsjednik UO Montenegroberze Šaleta Đurović odbija tvrdnje da je državno vlasništvo u tolikom procentu, pozivajući se na podatke da je država vlasnik samo pet odsto, od čega ministarstvo finansija ima tri odsto, a nešto preko dva odsto Agencija za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja. Nećemo, kaže, prodati te akcije - jer ponuđena cijena nije zadovoljavajuća. Vlada nije formalno vlasnik ostalih akcija u kompanijama i bankama koje pripadaju fondovima, a koje zajedno čine tih više od 50 odsto u Montenegroberzi, ali je lako pretpostaviti, budući da su to, kako se kaže, paradržavne institucije, da ni oni neće prodati svoje akcije.

Đurović takođe osporava zakonsku utemeljenost odluke Komisije za hartije od vrijednosti da da zeleno svjetlo Neksu za objavljivanje ponude, pozivajući se na član 49. Zakona o hartijama od vrijednosti, kojim je propisano da se berza ne može baviti trgovinom hartijama od vrijednosti, niti investiranjem u hartije od vrijednosti. Druga strana se, pak, poziva na drugi Zakon, onaj o preuzimanju, čije tumačenje omogućava Neksu da te akcije stekne uz posebnu proceduru, koja ni u jednom svom koraku ne tangira berzansku trgovinu. Riječ je o članu 19, stav 2, Zakona o preuzimanju akcionarskih društava iz protekle godine.

Ali, po svemu sudeći, hvatamo se paragrafa tek kad dođe do sukoba interesa, a ovdje je jedan interes da ostanu obje berze zbog konkurencije, a drugi objedinjeno tržište kapitala, što ni nekim Vladinim činovnicima nije strano kao ideja.

Jedan od ključnih argumenata Šalete Đurovića u kontra argumentaciji o preuzimanju je da Neks sa 35 odsto ne može preuzeti Montenegroberzu, već može biti samo najveći akcionar i “remetilački faktor” da ostali akcionari ne mogu donijeti nikakvu odluku za koju je potrebno dvije trećine glasova. Uzgred rečeno, on dodaje da postojeći akcionari i nemaju namjeru da donose takve odluke. A Saša Popović pita: “Zašto bi samo nas smatrali ‘remetilačkim faktorom’, to može biti bilo koji akcionar koji se ne pridruži glasanju o odluci za koju je potrebno dvije trećine.” Dakle, sve ovo samo potvrđuje našu tezu o interesima koji se sudaraju u priči o tome ko će koga “izbaciti iz igre”. Jer kad smo pitali vodeće ljude Montenegroberze, zašto se već jednom na tu priču ne stavi tačka integrisanjem dvije berze, protivargument je bio: “A zašto da oni preuzmu nas, zašto mi ne bi preuzeli njih?”

(pretplata na na www.ekonomist.co.yu)