Moćna švedska hidro-nuklearna elektroenergetika - Da li je to put za Srbiju?
Prema onlajn platformi Our World in Data, hidroenergija je u Švedskoj činila 42% proizvodnje električne energije tokom 2021. godine, a nuklearna energija je imala udeo od 31%, vetar 16% i svi ostali izvori oko 10%.
Pogledajmo kako izgleda miks instalisanih kapaciteta za proizvodnju električne energije u Švedskoj.
Nuklearne elektrane sa ostalim termokapacitetima, prevashodno gasnim termoelektranama, čine odličnu bazu od nekih 14.000 MW u instalisanim stabilnim kapacitetima za proizvodnju električne energije. Kada na te termokapacitete dodamo oko 16.000MW instalisane snage u hidroelektranama, dobijamo sistem koji može sebi da dozvoli "igranje" sa nestalnim, varijabilnim izvorima električne energije – bez rizika po sigurnost snabdevanja domaćeg stanovništva i privrede. Takav mix može da obezbeđuje ne samo preko potrebnu fleksibilnost sistema i neometano balansiranje istog, već i bilansno zadovoljenje potreba domaće potrošnje tokom čitave godine, bez obzira na vremenske uslove. Konkretno, odnosno, bez obzira na to ima li vetra, i da li je oblačno vreme.
Margina sigurnosti
Satni konzum u Švedskoj tokom 2022. godine nije prelazio 25.000 MW, tako da prethodno pomenuta hidro-nuklearna baza od oko 23.000 MW sa dodatkom, pre svega, kombinovanih gasnih termokapaciteta za proizvodnju električne i toplotne energije, što u ukupnom zbiru čini više od 30.000 MW, predstavlja više nego dovoljnu garanciju sigurnog i stabilnog snabdevanja domaćeg stanovništva i privrede tokom godine – bez obzira na proizvodnju iz vetra ili sunca.
Margina sigurnosti, lako je izračunati, u ovoj čistoj hidro-termo-nuklearnoj simfoniji izvora električne energije iznosi čitavih 20%, što daje švedskom sistemu izuzetnu robusnost, odnosno otpornost na varijacije u proizvodnji dodatnih oko 13.600 MW varijabilnih OIE, pre svega vetroparkova (12.200 MW).
Trenutno je u Švedskoj instalisano oko 12.200 MW kapaciteta za proizvodnju električne energije snagom vetra i oko 1.600 MW solarnih kapaciteta.
Podsetićemo da je Brisel sredinom prošle godine doneo odluku da nuklearne elektrane i gasne elektrane i povezana infrastruktura, nakon izbacivanja, ponovo budu uključene u EU taksonomiju održivih investicija, što je njihovoj budućoj ulozi u energetskom miksu na evropskom kontinentu dalo značajan novi vetar u leđa.
Taksonomija EU je sistem klasifikacije koji postavlja listu ekološki održivih ekonomskih aktivnosti, pružajući kompanijama, investitorima i kreatorima politike listu tipova projekata i aktivnosti koje se mogu smatrati ekološki održivim. U julu 2022. godine Evropski parlament je odbacio sve primedbe protiv uključivanja nuklearne energije, kao i prirodnog gasa kao ekološki održivih izvora energije i ponovo je vratio ova dva energetska resursa u fokus na evropskom kontinentu.
Fleksibilnost hidropotencijala
Sistem sa dovoljno bazne snage i dovoljno fleksibilnosti u hidropotencijalima može da prihvati bez ikakvih problema i varijabilne izvore električne energije u iznosima koji su u ovom trenutku još uvek, iz ugla instalisanog kapaciteta, otprilike dva puta manji od maksimalne satne potrošnje.
Švedska – prva u Evropi, druga u svetu po izvozu električne energije
Jasno je koliko je moćna hidro–nuklearna koordinacija, koju poseduje švedski elektroenergetski sistem, koja ujedno donosi i neophodnu fleksibilnost i neophodnu stabilnost – kada je reč o bilansnom zadovoljavanju domaćih potreba za električnom energijom, dalje omogućavajući švedskom elektroenergetskom sistemu da preuzme dominantnu ulogu u čitavom regionu, pa i u Evropi sa ukupnim godišnjim izvozom većim od 33 TWh u 2022. godini.
To je, inače, iznos koji je vrlo blizu celokupne godišnje proizvodnje električne energije u Srbiji.
Švedska je 2022. godine izvezla električne energije više od jedne Nemačke, više od Kine i Rusije zajedno, što ju je postavilo na ubedljivo prvo mesto u Evropi, a drugo u svetu, odmah iza Kanade po izvozu električne energije.
Danska, koju smo analizirali u prošlom tekstu i videli da je, u potpunom izostanku hidrokapaciteta i nedovoljnim stabilnim termokapacitetima, primorana da se u velikoj meri oslanja na uvoz električne energije, upravo iz Švedske, Norveške i Nemačke.
Šta kad vetar prestane da duva?
Evo jednog drastičnog primera o satnoj proizvodnji i potrošnji u danskom elektroenergetskom sistemu na dan 23.12.2022. godine. Dan u kojem je Danska od neto izvoznika električne energije od preko 950MW satno došla do položaja neto uvoznika u iznosu većem od 2.150 MW satno, nakon što je vetar prestao da duva upravo u momentima porasta potrošnje.
U ponoć 22.12.2022. godine na 23.12.2022. godine, Danska izvozi 952MW pri konzumu od 3.416MW, a istog dana u 17:28h, pri konzumu od 4.770MW i sa vetrom koji je prestao da duva u momentima kada konzum raste, ova zemlja je primorana da uvozi 2.159 MW.
Naravoučenije
Srećna okolnost po Dansku jeste njen standard, koji joj dozvoljava oslanjanje na uvoz u neophodnoj meri, ali i to što je okružena izrazito jakim i fleksibilnim sistemima. Primarno tu su upravo sistemi Švedske i Norveške, sa izuzetnim hidropotencijalima kod Norvežana i kao što smo u ovom tekstu videli fenomenalnom hidro-nuklearnom kombinacijom proizvodnog miksa kod Šveđana.
Suština je da se opredelimo, želimo li da mi sami budemo moćan sistem koji može, a ne mora, biti drugim sistemima u okruženju srećna okolnost, ili slab sistem koji zavisi od srećnih okolnosti na regionalnom ili evropskom tržištu električne energije.

Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora