Vodnjiku, zaboravljen lekoviti napitak oživljava poljoprivrednik iz Užica
Ilustracija (Foto: Billion Photos/shutterstock.com)
Predrag Simić (29) iz Užica, najveći je proizvođač vodnjike na svetu. Kako sam kaže, to nije daleko od istine, ali on to ne bi ni bio da se vodnjika proizvodi za tržište i u drugim podnebljima, ne samo u Srbiji, već i šire, a ne samo u užičkom kraju koju domaćinstva prave samo za sopstvene potrebe. Činjenica da je ovog dragocenog, brendiranog, potpuno prirodnog napitka punog vitamina, antioksidanata, enzima i minerala, prošle godine proizveo i plasirao oko 820 litara na domaćem tržištu, a da će ove godine proizvodnja i plasman biti četiri puta veći, govori da ovaj proizvod ima svog kupca.
-Vodnjika nema jedinstvenu recepturu, ona je odraz podneblja u kojem nastaje, ali ovu koju mi primenjujemo pripada mojoj porodici, tradicionalna je, više od jednog veka prenosila se s kolena na koleno i mi je poštujemo. Koristimo divlje voće, jabuke – divljake, one su i najzastupljenije, kruške, drenjine, trnjine, glog, šipurak i kleka (odnos količina je tajna). Voće prelijemo isključivo izvorskom vodom u koju ono vremenom pusti sve svoje kvalitetne sastojke. Ništa više ne dodajemo, a i ne pasterizujemo je da ne bi izgubila vitamine, pre svega, vitamin C. Vodnjika je veoma značajna za podizanje imuniteta organizma, a dovoljna dnevna doza je od 200 do 400 mililitara – priča Simić.
Predrag Simić bio je najbolji student svoje generacije na smeru agroekonomija na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu na kojem je završio i master, a trenutno je na doktorskim studijama. Osim toga, Predrag je svestrana, talentovana ličnost, pa je i mnoge svoje hobije usavršio tako da poseduje licence i sertifikate za još neke poslove. Na primer, fudbalski je sudija u Prvoj ligi Srbije i očekuje da jednog dana sudi utakmice na svetskom prvenstvu. Posle fakulteta vratio se u rodni grad, samim tim i u užičko selo, Biosku, gde mu je otac rođen i u kojem je, kao i kod babe i dede na Beloj Zemlji, proveo detinjstvo.
-Tokom letnjih raspusta pomagao sam u poljoprivrednim radovima pa sam zavoleo i poljoprivredu i prirodu – navodi Predrag koji je posle osnovne, završio Ekonomsku školu što je odredilo smer na kojem će studirati na Poljoprivrednom fakultetu, ali i master i doktorske studije.
Vodnjiku su Predragovi preci u Biosci od davnina spravljali za sopstvene potrebe i tokom studija kad god se vraćao u Beograd, naročito zimi, nosio je osim pršute, sira, kajmaka, rakije i vodnjiku koje je delio sa drugarima.
-Svi su vodnjiku obožavali i uvek su me pitali, da li sam doneo i taj svoj sok. Tada mi je sinula ideja da bi vodnjika mogla da bude moj mali biznis kada završim fakultet što se i desilo – priča Simić koji vodnjiku proizvodi u okviru sopstvenog registrovanog poljoprivrednog domaćinstva u Biosci. Do sada je nastupao i na sajmovima, a u narednom periodu planira da započne proces zaštite geografskog porekla kako bi vodnjika stala rame uz rame uz lepinju sa sve, pršutu, sir i kajmak po kojima je užički kraj prepoznatljiv. Simić vodnjiku prodaje preko društvenih mreža, a krug kupaca širi se zahvaljujući i preporukama.
-Prošle godine svu količinu vodnjike rasprodao sam do polovine januara, najviše u Beogradu oko nove godine. Sada se prodaja, takođe, izuzetno odvija. Rezultati u novembru i decembu ove godine mnogo su bolji u odnosu na iste mesece prošle. Evo, sredinom decembra, rasprodali smo polovinu ovogodišnjih kapaciteta – kaže Simić.
Predragu Simiću najveća pomoć i podrška su dve bake. U Biosci je Dobrinka Simić, zadužena za sakupljanje divljeg voća s početka jeseni, a Milojka Knežević na Beloj Zemlji voće prebira i pere, da bi kasnije bilo složeno u fermentore i preliveno vodom. U proseku, vodnjika odležava 45 dana, potom sledi flaširanje od litar, 0,2 litra i u balone od pet litara. Na nižoj stalnoj temperaturi, u tamnom prostoru, može da se čuva i do godinu dana.
-Vodnjika je moj biznis u razvoju. Za pet godina videćemo da li ćemo uspeti ili ne. Bioska je prebogata divljim voćem i šumskim plodovima koje raste u netaknutoj prirodi daleko od bilo kog izvora zagađenja, čak i od poljoprivrednih parcela koje se tretiraju pesticidima. Za sada sirovina imamo dovoljno, ali smo počeli da kalemimo na domaće podloge divlju jabuku i divlju krušku da ne bismo za deset godina imali problem sa nedostatkom sirovina – ističe Simić. Za količinu vodnjike od 3.000 litara potrebno je ukupno 1.250 kilograma divljeg voća i šumskih plodova.
-Moj cilj je da zaista budem najveći proizvođač vodnjike na svetu. Pre svega da pokrijemo domaće tržište, a onda i da se ona nađe na svim kontinetima, da je izvozimo ne samo u Evropu, već i u Ameriku, Australiju, Aziju, Afriku. Uvek sam želeo da se vratim i da živim ovde, da razvijem i nove biznise. U planu nam je i razvoj seoskog turizma za koji na samom gazdinstvu imamo mogućnosti, ali su najveći problem putevi koji su sada u veoma lošem stanju. Bez dobrog puta ništa nije moguće – kaže Simić koji svojim prisustvom unosi novi život u zaseok u kojem se nalazi njegovo gazdinstvo, gde živi samo njegova baka i još dve komšinke.
Info sa lokala:
Užice
Tagovi:
Predrag Simić
vodnjika
proizvodnja vodnjike
vodnjika iz Užica
divlje voće
sok od divljeg voća
lekovita svojstva
Komentari
Vaš komentar
Rubrike za dalje čitanje
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.
Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno,
uz konsultacije sa našim ekspertima.

Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora