NavMenu

Dvorci Karas i Šulpe vraćeni vlasnicima - Obnova za sada samo u planovima

Izvor: Politika Četvrtak, 18.02.2021. 09:16
Komentari
Podeli
Dvorac Šulpe (Foto: Wikipedia / Delfin82)Dvorac Šulpe
Tokom januara dva dvorca koja spadaju među najlepše u severnoj Vojvodini rešenjem Agencije za restituciju, područne jedinice Novi Sad, vraćena su svojim zakonitim naslednicima. Potomcima Imrea Karasa vraćen je dvorac Karas, ili kako ga često nazivaju kaštel Karas u Horgošu, a u razmaku od nekoliko dana, takođe rešenjem Agencije za restituciju, područne jedinice u Novom Sadu, potomcima Emila Šulpea vraćen je dvorac u Novom Kneževcu.

Dvorci sa obe strane Tise, i u Bačkoj i u Banatu podignuti su krajem 18. veka, u stilu poznog baroka, i oba su imala burnu istoriju koja se, nakon više od dva veka, urezala u njihov izgled. Oba dvorca država vraća naslednicima u znatno lošijem stanju nego kad ih je uzela.

Inače, naslednici su državljani Mađarske, a da bi im imovina bila vraćena kroz restituciju neophodno je bilo postojanje reciprociteta sa severnim susedom. Dogovor o tome potpisan je tokom 2019. godine.


Dvorac Karas

Dvorac Karas u Horgošu sve do početka ove godine bio je u vlasništvu Srbije koja ga je dala na korišćenje osnovnoj školi Karolina Karas, međutim, škola odavno nije u dvorcu. Nakon Drugog svetskog rata ovo monumentalno zdanje služilo je i kao vojni centar za obuku, stambeni objekat, kancelarijski prostor.

Dok su se namene kaštela smenjivale, on je neumitno propadao, te se tako urušilo i oko 550 m2. U zborniku radova Zaštitar Međuopštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Subotici, postoji podatak da je dvorac sagrađen nakon što je pustara Horgoš, 1764. godine izašla iz sastava vojne krajine.

Deo poseda pripao je susednom selu Martonoš, a drugi deo Miklošu Karasu, glavnom beležniku grada Segedina. To je isti onaj Karas po kojem nosi naziv i glavna šetališna ulica u Segedinu, poznata svakom ko je bio u kupovini u mađarskom susedstvu.

Kako beleže lokalni hroničari, smatra se utemeljivačem naselja Horgoš, a ideja mu je bila da ovde na svom golemom imanju izgradi letnjikovac koji će služiti za odmor. Otuda su, kako beleži Zaštitar i novi vlasnik i projektant "s pažnjom birali lokaciju za postavljanje temelja, naravno u skladu sa bačkom ravnicom i pejzažom koji se nameće".

Nije bilo kako je Karas planirao, i njegova porodica nikada nije ovde živela, a nakon Drugog svetskog rata česte promene namene objekta, pri čemu se nije ulagalo u održavanje, učinili su da se nekadašnji kaštel pretvori u ruinu za čiju će obnovu biti potrebna velika ulaganja.

Naslednici kaštela danas žive u Mađarskoj i sredinom prošle godine obišli su zdanje. Ištvan Erdelji, jedan od naslednika tada je lokalnim medijima izjavio da će tražiti investitora koji će obnoviti dvorac, za koji bi hteli da dobije novu funkciju – da bude lečilište ili centar za decu. Objekat su stručnjaci za zaštitu kategorisali kao spomenik kulture od velikog značaja.


Dvorac Šulpe

Sa druge strane Tise, u severnom Banatu, dvorac Šulpe se smatra jednim od najlepših zdanja u Vojvodini. Kaštel nosi ime po naslednicima, a zdanje je 1793. godine podigao Marko Servijski, Cincarin.

Vasa Stajić u "Novosadskim biografijama" navodi da je ova porodica osnovala jedan od najvećih stipendijskih fondova. Marka Servijskog dokumenti spominju kao uglednog građanina koji je 1782. godine kupio spahiluk Turska Kanjiža, kako se tada zvao Novi Кneževac. U Zaštitaru piše da dvorac koji je sagradio u svom spahiluku spada među najlepše u Vojvodini.

Jednospratna građevina, čiju fasadu obeležava neprekinuti niz prozora isticala se po svom izgledu, proporcijama ali i bogatstvom inventara, jer je raspolagala sa više od tri hiljade tomova knjiga, kovanog srebra, zbirkom oružja i stilskog nameštaja. Predstavlja izuzetno vredan objekat koji je spomenik kulture od velikog značaja.

Marka Servijskog nasledio je sin Đorđe koji nije imao potomaka, te je u dvorcu živela njegova rano obudovela nećaka Katalina Šulpe, sa svojom decom. Tako je kaštel poneo njeno prezime. Smatra se da je ova bogata porodica u periodu između 1794. i 1918. godine iškolovala 1.500 dece.

Naslednici žive u Mađarskoj i takođe bi želeli da dvorac dobije funkciju koja bi odgovarala njegovom izuzetnom položaju pored reke Tise, u dubokom zelenilu.
Šta imamo u krugu od:
1 km
2 km
3 km
5 km
10 km
15 km
Fotografije:
Opis:
Porodična rezidencija Servijski-Šulpe nalazi se u gradiću Novi Kneževac, na severu Banata, koji je ranije bio poznat pod imenom Turska Kanjiža (za razliku od Mađarske Kanjiže, koja se danas naziva samo Kanjiža). Sagradio ga je Marko Servijski, obrazovan i poštovan Novosađanin, koji je 1782. godine kupio Tursku Kanjižu za 2.000 forinti, na čijoj teritoriji je sagradio dvorac.

Imanje na kome je dvorac podignut Servijski, bogati cincarski trgovac iz Novog Sada (uprkos svom prezimenu koje govori da je iz „Servije“) je kupio 11 godina pre nego što će dati da se tu izgradi dvorac, što se desilo 1793. Tom je prilikom Servijski na prvoj licitaciji komorskih dobara dobio, zajedno sa otkupom Turske Kanjiže, koja je bila sveže oslobođena od Turaka, i titulu „de Servijski“ i predikat „od Turske Kanjiže“. Spominje se da su se nekada Servijski prezivali Đuričko, Đurković i Đorđević, zavisno od izvora, a obogatili su se trgovinom suknom. Marko Servijski je bio oženjen Katarinom Duka, ćerkom cincarskog trgovca Teodora Duke, a njen miraz je uvećao već ionako ogromno imanje. Njegov sin Đorđe je većinom živeo u Novom Sadu, a zajedno su bili pokrovitelji škola i crkava i za srpsku decu, i za katolike.

U testamentu iz 1855. godine Đorđe, prozvan „srpski muza i mecenat“ za života, zaveštao je ovo imanje svojoj nećakinji Katarini koja ga je donela kao miraz porodici Šulpe (Schulpe) udalom za Emila Šulpea. U to vreme dvorac je imao bogatu biblioteku od 3.000 dela, važnu zbirku majsenskog porculana, predmeta od srebra i bronze, antiknog nameštaja, lovačkih portreta i starog vatrenog oružja. Naslednica Katarine i Emila Šulpea bila je Vilhemina Šulpe, koja je udajom za Andora Talijana dvorac donela u miraz porodici Talijan, koji su posedovali još dva dvorca u Turskoj Kanjiži. Jednu zgradu sagradio je Andor Talijan, a drugu baron Fedor Feilić 1856. godine, da bi kasnije obe zgrade pripale Beli Talijanu.

Sva pokretna imovina dvorca nestala je tokom Drugog svetskog rata; u zgradi se sada nalaze sudska i upravna zgrada opštine, kao i katastar Novi Kneževac. Prilikom adaptacije objekta za administrativne službe dvorac je izgubio autentičnost. (https://www.dvorcisrbije.rs/)
Vidi sve
Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.